Najbolje rješenje za ulcinjsku Solanu je proizvodnja kvalitetnih vrsta soli – cvijet soli, a u potrebnu infrastrukturu je potrebno uložiti oko četiri miliona eura, pokazuje Informacija o projektu „Finalizacija studije zaštite područja ulcinjske Solane“.
Za ovaj koncept, sredstva potrebna za početna ulaganja u infrastrukturu iznosila bi oko četri miliona. Operativni troškovi za proizvodnju novih, visoko kvalitetnih proizvoda od soli na ograničenoj površini solane i troškovi upravljanja čitavim područjem solane dostigli bi milion eura, piše u dokumentu.
Očekuje se da bi u dogledno vrijeme ovaj model mogao ostvariti prihod 245.000 do 420.000 od prodaje proizvoda od soli i posjeta zaštićenom području i pratećim programima.
„Veoma ograničene količine novog proizvoda („cvijet soli“) mogle bi se potencijalno prodati na evropskom tržištu, dok bi se broj posjetilaca na području postepeno povećavao“, piše u Studiji.
Podsjeća se da je Ministarstvo održivog razvoja i turizma je, na osnovu identifikovanih nedostataka Nacrta Studije zaštite, iniciralo izradu sveobuhvatne Studije koja će obuhvatiti sve potrebne elemente za finalizaciju Studije zaštite.
Nakon konsultacija sa Evropskom komisijom, iz Fonda za evropsku integraciju 13.02.2017. započeta je realizacija projekta „Finalizacija studije zaštite područja Ulcinjske solane” od strane Agreco Consortium (Beč) i na njemu su bila angažovana tri EU eksperta – Andrej Sovinc, Davorin Tome i Mihael Hošek.
Projekat je završen krajem novembra 2017. izradom sveobuhvatne Studije zaštite Ulcinjske solane u kojoj su obrađena sva pitanja od značaja za ovaj lokalitet.
Pripremljena je početna analiza potrebnih investicija i tekućih troškova održavanja područja za dvije opcije (jedna sa tri pod-scenarija) u kontekstu ekoloških, socijalnih i finansijskih aspekata, koje uključuju i to da se Solana održava i kao zaštićeno područje.
U Opciji 1 se predlaže ponovna revitalizacija proizvodnje soli sa razrađena tri pod-scenarija: Osnovni proizvod je so za puteve u obimu kao do 2013. godine, na nivou 17.000tona, dok je drugi pod – scenario nadgradnja proizvodnje u proizvodnju soli za ishranu sa rafinerijom soli.
Oba navedena pod-scenarija baziraju se na pretpostavci da so treba da se proizvodi u velikim količinama kako bi se izborilo sa niskim cijenama finalnog proizvoda (so) i visokim troškovima proizvodnje, što bi značilo obnavljanje gotovo cijele teritorije solane.
Nadalje, scenario 1.3 proizvodnja soli manjih količina na ograničenom području, sa fokusom na novi proizvod od soli, tzv. „cvijet soli“, iako će i preostali dio područja morati da se obnovi da bi se ispunili zahtjevi očuvanje biodiverziteta kroz regulaciju vodnog režima.
U Opciji 2 se predlaže upravljanje područjem kao zaštićenim sa proizvodnjom soli u strogo ograničenoj oblasti samo za promotivne i edukativne svrhe.
Prva opcija prvi podscenario nije profitabilna, jer je cijena ove vrste soli izuzetno niska na tržištu, tražnja za proizvodom je promjenjiva, a potrebno je proizvesti i prodati velike količine ove soli. Troškovi početnih ulaganja su, takođe, veoma visoki.
Opcija 1/pod-scenario 1.2 znači potencijalno (malu) profitabilnu proizvodnju, ali ovaj pod-scenario mora da se posmatra u kontekstu činjenice da su navedene cifre predviđene za godišnju proizvodnju od 25.000 t jestive soli, što prelazi kapacitet solane u posljednjih 10 godina rada. Dodatno, nije realno očekivati da je moguće prodati veliku količinu jestive soli na zasićenom evropskom tržištu. U Crnoj Gori, ukupna potrošnja svih vrsta soli, ne samo jestive soli, čini samo 1/5 obračunate godišnje proizvodnje. Ovo je u većoj mjeri razlog zbog kojeg ovaj pod-scenario nije optimalno rješenje.
„Kao najprikladnije kategorije zaštićenih područja po međunarodnoj (IUCN) klasifikaciji u Studiji se predlažu: kategorija V (park prirode) ako se nastavi proizvodnja soli uz upravljanje zaštićenim područjem ili kategorija IV (rezervat prirode) ako će se područjem upravljati kao zaštićenim sa demonstracijom proizvodnje soli za posjetioce“, zaključuje se u dokumentu.
(Analitika)
