Usvajanjem zakona o zaštiti interesa Slovenačkog državnog holdinga (SDH) u Novoj ljubljanskoj banci, slovenačka Vlada premijera Mira Cerara, na odlasku je ispunila i posljednji uslov za davanje javne ponude (IPO) za prodaju Nove ljubljanske banke. Očekuje se da će IPO za NLB biti objavljen u oktobru, ove godine, nakon što se ispita interes tržišta, a cijena akcije NLB-a mogla bi da se kreće između 55 i 71 eura.
U jesenju javnu ponudu NLB-a ući će paket od 50% akcionarskog kapitala plus jedna akcija, u skladu s obavezama koje je Slovenija preuzela u aranžmanu s Evropskom komisijom. Taj aranžman predviđa privatizaciju 75% plus jedna akcija kapitala Nove ljubljanske banke do kraja 2019, tako da će slovenačka Vlada morati da posegne za novom javnom ponudom već iduće godine. Ovogodišnji IPO NLB-a biće priređen praktično u zadnjem trenutku, jer se Slovenija obvezala da prvi deo NLB-a proda do kraja ove godine. Nije tajna da je slovenačka Vlada odugovlačila s prodajom najveće slovenačke banke dok god je mogla.
Jedan od razloga za spomenuto odugovlačenje bile su obaveze NLB-a prema hrvatskim štedišama, koji su nakon dugotrajne sudske bitke uspjeli, pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu u ljeto 2014, da dobiju pravo povrata štednje koja im je oduzeta u postupku likvidacije Glavne filijale Ljubljanske banke Zagreb ranih devedesetih. Po proglašenju nezavisnosti 1991, da podsjetimo, Slovenija je ustavnim zakonom osnovala Novu ljubljansku banku, koju je proglasila nenadležnom za štedne uloge hrvatskih i štediša iz BiH, ostavljajući ih “staroj” Ljubljanskoj banci koja je pak naslijedila samo dugove bez imovine.
Famoznom presudom “Ališić i drugi” iz Strazbura, Sloveniji je stavljena obaveza obeštećenja hrvatskih štediša, koji su ranih devedesetih potraživali od NLB-a oko 312 miliona tadašnjih njemačkih maraka bez kamata. I ne samo to, po logici presude iz Strazbura, Slovenija je počela da gubi sporove od Zagrebačke banke i Privredne banke Zagreb, koje su po slomu Glavne filijale Ljubljanske banke u Zagrebu preuzele dio devizne štednje hrvatskih štediša u Ljubljanskoj banci u vrijednosti tadašnjih 412 miliona njemačkih maraka, pa sada potražuju svoj novac od Slovenije natrag.
Slovenačka Vlada je spomenute obaveze NLB-a, sledom presuda iz Strazbura, prebacila je na Slovenački državni holding, pa je uoči IPO NLB-a bilo potrebno donijeti spomenuti zakon o zaštiti interesa SDH-a u javnoj ponudi Nove ljubljanske banke. To bi moglo da znači da budući učesnici IPO bi trebalo da računaju sa mogućnošću da će SDH jednog dana da zatraži da mu NLB vrati sve što je slovenačka država platila za dugove “stare” Ljubljanske banke.
„Zakon o zaštiti državnog interesa u NLB-u ne znači da Nova ljubljanska banka priznaje da je nasljednik otvorenih postupaka protiv stare Ljubljanske banke“, upozorila je ministar finansija Mateja Vraničar Erman, dodavši, kako je za Sloveniju bio manji rizik donijeti bilo kakav zakon o odnosu SDH-a i NLB-a, nego ništa ne učiniti. Drugim riječima, u slovenačkoj Vladi svjesni su kako spomenuti zakon Zagrebačka banka i Privredna banka Zagreb ne mogu da protumače nikako drugačije nego kao priznanje da je NLB odgovorna za dugove “stare” Ljubljanske banke.
Prema podacima slovenačkih medija, Zaba i PBZ do sada su od SDH-a naplatili oko 25 miliona eura na ime prenosa stare devizne štednje iz Glavne filijale Ljubljanske banke Zagreb. Isti izvori barataju s 170 miliona eura potencijalne ukupne naplate dvije hrvatske banke od Slovenije na temelju prenesene devizne štednje iz Ljubljanske banke.
SEEbiz
