Uvođenje stečaja u Rudnike boksite je iznuđen potez i izveden u posljednji čas. Nejasno je zašto su Privredni sud i Vlada tako dugo odlagali uvođenje stečaja, budući da Rudnik duguje gotovo 140 miliona eura, da nije isplatio radnicima sedam zarada i ima izraubovanu opremu.
U ovoj situaciji jedini siguran spas za Rudnik je prodaja iz stečaja strateškom stranom investitoru u vidu paket aranžmana sa Kombinatom aluminijuma. Međutim, aktuelnim zakonom, kada se otvori stečaj u Boksitima, prodaje se imovina a nastavak proizvodnje isključivo zavisi od investitora. Zbog toga stečaj, ukoliko se pažljivo ne izvaga, može lako značiti neslavan kraj nekada čuvene nikšičke fabrike.
[widgets_on_pages id=”Baner”]
Privredni sud je prije dva dana pokrenuo stečajni postupak u nikšićkim Rudnicima boksita na prijedlog Crnogorske komercijalne banke (CKB), zbog nenaplaćenog potraživanja u iznosu od 1, 59 miliona eura, piše Portal Analitika.
Stečajni upravnik Veljko Rakočević bi trebalo da sprovede kompletnu proceduru u naredna dva do tri mjeseca, nakon čega se očekuje prodaja kompanije u stečaju, po istom modelu primjenjenom u slučaju Željezare Nikšić, koju je preuzeo turski Toščelik. Prvi sastanak povjerilaca je zakazan za 19.decembar, a ročište na kome će biti priče o potraživanjima biće održan 10. januara naredne godine. Po identičnom scenariju se planira i prodaja najveće crnogorske fabrike, podgoričkog Kombinata aluminijuma, koju su Rudnici boksita snabdjevali glinicom do februara 2009. godine.
Dug Boksita gotovo 140 miliona eura: Prema nezvaničnim saznanjima Portala Analitika, ukupan dug Rudnika boksita iznosi između 135 miliona i 140 miliona eura, što višestruko prevazilazi vrijednost imovine preduzeća. Rudnici boksita, naime, nijesu vlasnik rude, već preduzeće kao koncesionar ima isključivo pravo na eksploataciju, tako da se u imovinu jedino ubraja zastarjela i raubovana mehanizacija, uključujući opremu za vađenje rude, i upravna zgrada sa zemljištem, koja se doduše nalazi na atraktivnoj lokaciji na ulazu u grad.
S obzirom na iznos duga, vjerovatno će budući odbor povjerilaca predložiti odmah proglašenje bankrota. Bankrot podrazumijeva prekid rada i rasprodaju imovine, dok je višemjesečni programirani stečaj u KAP-u bio neophodan zbog imperativa održavanja proizvodnje. Nakon ocjene Svjetske banke da je u KAP davno trebalo uvesti stečaj, postavlja se pitanje zašto stečajni postupak i u Rudnicima boksita nije pokrenut ranije. Aktuelna uprava Rudnika boksita, koju je imenovala Vlada, u stečaju vidi spas od zaplijene imovine, što odavno traže brojni povjerioci.
Taktiziranje sa tempiranjem vremena: Nejasno je zašto su Privredni sud i Vlada tako dugo odlagali uvođenje stečaja, budući da je Rudnik duguje gotovo 140 miliona eura, nije isplatio radnicima sedam zarada i ima izraubovanu opremu.
Taktiziranje sa odugovlačenjem stečaja, se može jedino objasniti “tempiranjem” da se stečajni postupci u KAP-u i Rudnicima boksita sprovedu paralelno i okončaju istovremeno kako bi se povezane kompanije eventualno prodale istom stranom investitoru. KAP i Rudnici boksita su, podsjetimo, krajem 2005. godine u paketu prodati of šor kompaniji “Solomon enterprajzis” ruskog oligarha Olega Deripaske za 48,5 miliona eura.
Izvor Portala Analitika iz crnogorske vlade kazao nam je da stečaj nije ranije uveden zbog činjenice da su sindikati bili kategorički protiv.
-Znate sve što se dešavalo u Boksitima, od zatvaranja rudara u jame do onemogućavanja izvoza rude, zbog toga smo željeli da proces uvođenja stečaja ne bude obilježen protestima radnika, kazao je izvor iz crnogorske Vlade.
Boksiti nemaju višak radnika: Prema projekcijama Vlade, u Rudnicima boksita čiji je sastavni dio „Tunelogradnja“ nema viška radnika, budući da je ukupan broj radnika nikšićke kompanije – 314. Poređenja radi, 2005. godine u obje funkcionalne cjelina Boksita je radilo 1200 radnika. Osnovna ideja Vlade je povezivanje Rudnika Boksita i KAP-a.
Novi momenat u cijeloj priči da je Skupština je juče glasovima SDP-a i opozicije, usvojila kontroverzni Zakon o zaštiti državnih interesa u rudarsko-metalurškom sektoru Demokratskog fronta, kojim je definisan model kako se i na koji način može (čitaj: smije) prodati Kombinat aluminijuma. Zakonom se definiše da stečajni sudija donosi odluku o prodaji fabrike strateškom investitoru i zaključuje ugovor o prodaji – tek nakon prethodno pribavljene saglasnosti Skupštine, a ako se ugovor ne zaključi onda država može postati vlasnik samo uz saglasnost parlamenta! Osim toga, DF je definisao da se KAP ne može prodavati kao imovina već isključivo kao preduzeće, kao i da ne može bilo ko da učestvuje u njegovoj kupovini, već samo ono preduzeće koje ima bolje reference od KAP-a.
Takođe, ako se niko ne javi na tender, onda država treba da kupi KAP, zapisano je u zakonu koji je naišao na kritike stručne javnosti koja tvrdi da se Skupština miješa u nadležnost Vlade ili Privrednog suda.
Ko su kandidati za KAP: Da li će ovakav zakon ubrzati ili otežati nalaženje strateškog partnera za KAP i Boksite?
Teško je procijeniti ali svakako da neće biti baš neko ohrabrenje za potencijalne favorite za kupovinu KAP-a i Boksita. U Vladi Crne Gore smatraju da su najozbiljniji „igrači“ velike njemačke i turske kompanije.
Do sada, najozbiljniji kandidat za kupovinu KAP-a, je bila njemačka HGL grupa, koja je najavila je da bi, uz aktiviranje prerađivačkih kapaciteta, bazirala proizvodnju aluminijuma na glinici dobijenoj iz nikšićke rude. Ukoliko bi HGL grupa preuzela obje kompanije nikšićka glinica se, dakle, više ne bi izvozila u Mađarsku, niti bi se za potrebe KAP-a uvozila, što su Rusi praktikovali.
No, ako se KAP i Rudnici boksita prodaju različitim strateškom investitorima, kupci bi se morali – dogovoriti oko cijene glinice. Takođe, ambasador Turske Mehmed Nijazi Tanilir je tokom posjete Nikšiću najavio učešće turskih kompanija na tenderima za KAP i Boksite, što budi nadu da bi nekadašnji ponos crnogorske industrije mogao dobiti stranog renomiranog vlasnika i – što je najvažnije – da bi opet bio povezan lanac. Fabrika glinice KAP –a prestala je sa radom još početkom 2011. godine, a od tada podgorička fabrika uvozi glinicu iz mahom udaljenih zemalja Afrike. Da proizvodna cijena nikšićke glinice nije enormno visoka, kako je tvrdio bivši ruski menadžment, pokazuje kontinuirano interesovanje Mađara – njima se, bez obzira na troškove transporta, isplati da je uvoze iz Crne Gore, dok su Rusi preferirali da je nabavljaju iz Bosne, pa čak i Afrike.
U ovoj situaciji jedini siguran spas za Rudnik je prodaja iz stečaja strateškom stranom investitoru u vidu paket aranžmana sa Kombinatom aluminijuma. Međutim, aktuelnim Zakonom, kada se otvori stečaj u Boksitima, prodaje se imovina a nastavak proizvodnje isključivo zavisi od investitora.
Zbog toga stečaj, ukoli se pažljivo ne izvaga, može lako značiti neslavan kraj nekada čuvene nikšičke fabrike.
Izvor: Portal Analitika
Autor: Siniša GORANOVIĆ
