Tehnološka preduzeća otkrila su novu mogućnost zarade. Ona restoranima stavljaju na raspolaganje aplikacije za narudžbine, ali i kuhinje. Tako nastaju virtuelni restorani i “kuhinje duhova”, piše Dojče vele (DW).
Samo nekoliko klikova na smartfonu i večera je naručena. Ili doručak. U Sjedinjenim Američkim Državama to funkcioniše preko platforme Doordash ili Uber Eats, u Velikoj Britaniji preko platforme Deliveroo, u Njemačkoj preko platforme Lieferheld. Popularnost ovih aplikacija je poslednjih godina snažno rasla.
Samo u 2018. godini kupci u cijelom svijetu su za ovu vrstu usluga potrošili 10,2 milijarde američkih dolara, prema podacima analitičke kompanije Tehnomik. To je rast od 42 odsto u odnosu na 2017.
Restorani i lanci brze hrane obično svoje kapacitete prilagođavaju gostima na licu mjesta, a ne hiljadama mogućih narudžbina preko interneta. Tako je nastao koncept “Kuhinja duhova”.
To su kuhinje bez pripadajućeg restorana, bez gostiju, bez konobara. Subotom uveče kod njih gužvu ne prave gosti nego vozači Ubera ili Grabhaba (Grubhub) koji žele da podignu gotova jela i isporuče ih. U kuhinji se kuva kao na tekućoj traci. Jelo se pakuje, izgleda i ima ukus kao kod Mekdonaldsa, a kafa kao kod Starbaksa.
Ove “kuhinje duhova” ne drži nikakvo ugostiteljsko preduzeće, nego tehnološko, kao što su KlaudKičen ili Kičen Junajted. Najmlađi igrač na tom brzo rastućem tržištu je Keatz, nemačko preduzeće koje je već prikupilo oko 13,5 miliona američkih dolara.
Ta preduzeća preuzimaju za restoran marketing i njegov jelovnik stavljaju u svoju aplikaciju, te preuzimaju obavljanje narudžbina i isporuku. Ona snabdijevaju restorane važnim podacima. Ukazuju na to ako negdje u blizini nema ili ima malo ponuđača određene vrste jela.
“Virtuelne kuhinje pomažu preduzećima da bolje razumiju kretanje ponude i potražnje”, kaže investitor Ašiš Agarval.
S rastom popularnosti aplikacija Dordeš, Liferheld ili Uber Its tehnološki investitori i Silicijumska dolina su sve više novca ulagali u “kuhinje duhova”. Tržište zasad dijeli desetak ponuđača. Zajedno imaju oko 5.000 virtuelnih kuhinja na svijetu.
Investitori su oduševljeni velikim potencijalom ovog biznisa. U studiji švajcarske banke UBS procjenjuje se da će se ukupno tržište za isporuku gotovih jela do 2030. udesetorostručiti, na oko 365 milijarda američkih dolara. Prema jednoj drugoj studiji, koju je objavio Vilijam Bler, tržište koje je sad vrijedno 25 milijardi dolara moglo bi već za dvije godine da naraste na preko 60 milijardi dolara.
To znači da će rasti i tražnja za “kuhinjama duhova”. Jer, one restoranima i ponuđačima hrane obećavaju uštedu i omogućavaju im da povećaju zaradu, kaže Ašiš Agarval.
Ugostitelji štede novac i vrijeme jer ne moraju da traže prvoklasnu lokaciju za restoran, koji bi onda morali skupo da iznajme. U gradovima kao što je San Francisko restoran može da košta i do milion američkih dolara.
Umjesto toga, oni pronađu već opremljenu kuhinju, koja je često u povoljnom susjedstvu i ima dovoljno parkirališta za automobile koji će dolaziti po jela. Tu moraju da plaćaju samo osoblje koje radi u kuhinji. Takvim kuhinjama je potrebno samo izmedju 10 i 50 odsto površine tradicionalnog restorana i dovoljno im je između 15 i 50 procenata radne snage u odnosu na tradicionalni restoran, izračunala je analitička firma Morningstar.
Koncept “kuhinje duhova” nije, naravno, besplatan. Aplikacije naplaćuju do 30 odsto naručene vrijednosti hrane. Pored toga, koncept virtuelnih restorana i “kuhinje duhova” odražava se i na tržište rada, jer njima nisu potrebni konobari, zaključuje DW.
