Pravna škola bankarstva: Bankarska garancija

Pripremio za Bankar.me:
Pavle Bezmarević
Pravni savjetnik
UniCredit Bank Srbija AD

Bankarska garancija u crnogorskom pravu regulisana je članovima 1186-1190 Zakona o obligacionim odnosima, koji bankarsku garanciju definiše kao obavezu Banke prema primaocu garancije (Korisniku) da će mu za slučaj da mu treće lice ne ispuni obavezu o dospjelosti, izmiriti obavezu ako budu ispunjeni uslovi navedeni u garanciji.

Bankarska garancija podrazumijeva četiri pravna odnosa:

  1. Odnos između povjerioca i dužnika (Korisnika i Nalogodavca iz Ugovora o izdavanju bankarske garancije) koji nastaje na osnovu Osnovnog ugovora koji ove dvije strane zaključuju i u kojem mogu u svrhu materijalnog obezbjeđenja izvršenja Ugovora, predvidjeti obavezu dužnika da povjeriocu dostavi bankarsku garanciju,
  2. Odnos između dužnika (Nalogodavca) i Banke koji nastaje kada dužnik iz Osnovnog ugovora poštujući svoju ugovornu obavezu, sklapa sa Bankom ugovor kojim se nalaže banci da u korist druge ugovorne strane (Korisnika) izda garanciju (Ugovor o izdavanju bankarske garancije),
  3. Odnos između Banke i Korisnika koji nastaje tako što banka izdaje garanciju Korisniku – povjeriocu iz Osnovnog posla
  4. U zavisnosti od broja učesnika, u garancijskom poslu mogu se javiti i druge banke i pri tom imamo:
  • supergarancije (garancije na garancije) – druga banka (supergarant, centralna banka ili strana banka) potvrđuje obavezu banke garanta kada Korisnik smatra da banka garant nije sposobna samostalno da garantuje predmetnu obavezu, a zahtjev za plaćanje može se podnijeti bilo garantu bilo supergarantu,
  • kontragarancije – druga banka (kontragarant) garantuje banci garantu za svaki eventualno isplaćeni iznos Korisniku garancije.

Bankarska garancija u poslovnom svijetu ima brojne prednosti, njenom korisniku je omogućeno da brzo i najčešće bez sudskog spora realizuje svoje potraživanje. One su neopozive – što znači da banka ne može odustati od već date garancije i bezuslovne – Korisnik se u slučaju kršenja Osnovnog ugovora koji je zaključio sa svojim dužnikom (Nalogodavcem) može za naplatu obratiti Banci bez pokušaja prinudne naplate od svog dužnika (Nalogodavca). Samom izdavanju garancije prethodi Ugovor o izdavanju bankarske garancije koji Banka zaključuje sa Nalogodavcem, dužnikom iz osnovnog posla, kojim se definišu uslovi izdavanja garancije Korisniku, i gdje je svakako najbitnija stavka za Banku definisanje sredstava obezbjeđenja iz kojih se Banka može naplatiti za slučaj da izvrši plaćanje Korisniku ukoliko Nalogodavac ne ispuni obaveze iz Osnovnog ugovora. Ta sredstva obezbjeđenja su ista kao i kod ostalih Ugovora koji se mogu zaključiti sa bankom : mjenice, hipoteka, zaloga, depozit… U određenom procentu od iznosa odobrene garancije Banka može naplatiti od Nalogodavca jednokratnu naknadu kao i periodične garancijske provizije tokom trajanja roka važenja garancije (mjesečne, kvartalne…).

Prema Zakonu o obligacionim odnosima garancija mora biti izdata u pisanoj formi, odnosno ništava je garancija koja nije izdata u pisanoj formi. Njeni najvažniji elementi su:

  • označenje Nalogodavca,
  • označenje Korisnika garancije
  • označenje Garanta
  • navođenje Osnovnog ugovora koji zahtijeva izdavanje garancije
  • maksimalni iznos i vrsta valute u kojoj se plaća
  • rok važenja ili događaj kojim prestaje važenje garancije
  • uslovi za poziv na plaćanje
  • eventualno odredba o smanjenju garantovanog iznosa
  • mjesto i datum izdavanja

U doktrini se razlikuje više vrsta samostalnih garancija u poslovanju, a ovdje ćemo izdvojiti najznačajnije.

Tenderska garancija – pokriva rizik ako lice čija je ponuda za zaključenje ugovora prihvaćena na nekom tenderu ne zaključi taj ugovor.

Činidbena garancija – služi kao obezbjeđenje ispunjenja nenovčane obaveze iz ugovora. Ovdje je važno napomenuti da Banka izmiruje obavezu iz garancije u novcu i u slučaju kada se garancijom obezbjedjuje nenovčana obaveza.

Garancija za povraćaj avansa – služi kao obezbjeđenje ispunjenja novčane obaveze, odnosno vraćanja uplaćenog avansa ukoliko dužnik iz osnovnog posla ne izvrši ili neuredno izvrši svoju obavezu za koju je unaprijed primio avans.

Carinske garancije – obezbjeđenje izmirenja svih obaveza koje mogu nastati prema carinskim organima u postupku carinjenja i carinskog skladištenja robe.

Slični Članci