Ekonomska aktivnost na Zapadnom Balkanu se usporava, uz nastavak pada investicija i izvoza u šest zemlja regije. Prema procjeni novog Redovnog ekonomskog izveštaja Svjetske banke, pod naslovom Rast neizvjesnosti, rast će u 2019. iznositi 3,2 odsto, što je pad u odnosu na 3,9 odsto u 2018. Rast je nastavljen u Sjevernoj Makedoniji u 2019. nakon značajnog usporavanja, na Kosovu se očekuje i dalje snažan rast od 4 odsto, dok većina ekonomija u regionu bilježi sporiji rast u odnosu na godinu ranije. Iako se za 2020. i 2021. godinu predviđa rast regionalne ekonomije, on će ostati neznatno ispod desetogodišnjeg maksimuma postignutog 2018.
“Kontinuirani rast u regionu pomoći će u otvaranju novih radnih mjesta, uključivanju većeg broja žena na tržište rada i u rješavanju izazova emigracije,” kaže direktorica Svjetske banke za Zapadni Balkan Linda Van Gelder. “Međutim, pojava ekonomskih oblaka na horizontu ukazuje na potrebu da kreatori politika ojačaju konkurentnost, povećaju efikasnost i efektivnost javne potrošnje i riješe rastuću fiskalnu neravnotežu, kako bi nadogradili ove uspjehe i stimulisali održivi rast“.
Uprkos ekonomskom usporavanju, u regionu se nastavlja rekordno smanjenje nezaposlenosti.
U poređenju sa prošlom godinom, do juna ove godine, otvoreno je 150.000 novih radnih mjesta u regionu, Ovaj trend obuhvata 43.000 radnih mjesta za mlade, pri čemu je skoro polovina ovih radnih mjesta otvorena u Albaniji. Čak i uz ova pozitivna ekonomska kretanja, tek 44 odsto stanovnika radno-aktivne dobio na Zapadnom Balkanu ima posao, a neaktivnost na tržištu rada je i dalje prisutna sa 48 odsto, te su zabrinjavajuće sve veće međuregionalne razlike u rezultatima tržišta rada. I na Kosovu i u Bosni i Hercegovini neaktivnost se povećala u 2019, što sugeriše da je više ljudi napustilo tržište rada nego što je onih koji su pronašli posao.
U kontekstu sve veće neizvjesnosti u regionu, izvještaj poziva na brzo unaprjeđenje javne potrošnje i konkurentnosti. Strože kontrole potrošnje na plate, smanjenje poreskih izdataka i bolje ciljanje socijalnih davanja mogu dovesti do više javnih investicija, veće jednakosti i stvaranja fiskalnih rezervi za ublažavanje rizika u regionu.
