Ograničavanje cijena je model koji države primjenjuju kako bi uticale na standard stanovništva, posebno najsiromašnijih slojeva, međutim, to se pokazalo kao mjera koja ne daje rezultate i može štetno djelovati na sve učesnike na tržištu, ocijenio je za Pobjedu istraživač u Institutu za strateške studije i projekcije (ISSP) dr Milika Mirković. Ministar ekonomije Nik Đeljošaj je ove sedmice saopštio da je jedna od mjera o kojoj Vlada razmišlja, kako bi se spriječio rast cijena namirnica, da se ograniče marže trgovinama na najčešće korišćene proizvode.
Tržište
– Ograničavanje cijena, prije svega, može destimulativno djelovati na prodavce i proizvođače što se dalje odražava na smanjenje ponude na tržištu i u krajnjem može dovesti do nestašice određenih proizvoda. Istovremeno utiče na njihovo poslovanje, odnosno zaradu. Sa druge strane, javlja se višak tražnje, koja nije zadovoljena usljed smanjenja na strani ponude – kazao je Mirković našoj redakciji.
On je naveo da cijene odražavaju stanje na tržištu, tako da svaka intervencija može dovesti do iskrivljene slike i slati pogrešne poruke i prodavcima i kupcima.
– Miješanje države u tržišne tokove i uticaj na formiranje cijena, koje nijesu odraz sučeljavanja ponude i tražnje, dovodi do neravnoteže i poremećaja na tržištu. Ograničenje marže direktno utiče na smanjenje profita kompanija, tako da bi se mogla očekivati i promjena njihovog ponašanja u skladu sa novim okolnostima na tržištu – upozorio je Mirković.
Prema njegovim riječima, prije donošenje odluke o ograničavanju cijena, odnosno visine marže, trebalo bi istražiti i analizirati efekte sličnih mjera iz prethodnih godina, kao i sagledati iskustva zemalja iz okruženja koje su donosile i primjenjivale slične odluke.
– Potrebno je sagledati uticaj na kupce, ali i uticaj na preduzeća i uopšte na ekonomiju zemlje. Pomaganje jedne strane uvijek povlači uticaj na drugu stranu – istakao je Mirković i dodao da je od velike važnosti sagledavanje svih indirektnih efekata neke odluke, koji odmah nijesu vidljivi.
– Ne može se donijeti odluka koja će izazvati posljedice, bilo pozitivne ili negativne, na samo jedan sektor, a da se ne sagledaju efekti na sve druge sektore – kazao je Mirković. On je ukazao da je dodatni izazov kod donošenja odluke o ograničavanju visine marže sprovođenje odluke, odnosno kontrola primjene odluke.
– Umjesto uticaja na cijene kroz ograničavanje marži, bitnije je jačati i povećati konkurenciju. Veća konkurencija među trgovačkim lancima i uopšte na tržištu uticala bi na smanjenje cijena, a dodatno povećala kvalitet proizvoda i usluga, što bi se u krajnjem odrazilo na kupce i njihov standard – smatra Mirković.
Administrativne mjere
Vlada Dritana Abazovića je 2022. godine ograničila marže za brašno, šećer, ulje i so u veleprodaji na pet, a u maloprodaji na sedam odsto. Početkom maja te godine ukinut je porez na brašno i suncokretovo ulje, a za so je smanjen na sedam odsto, a u junu ukinut je PDV na hljeb. Bivši ministar finansija Aleksandar Damjanović je prošle godine najavljivao da se mora reaktuelizovati ograničavanje trgovačkih marži, optužujući maloprodajne lance da su najveći profiteri posljednjih godina.
Đeljošaj je ranije saopštio da je jedna od mjera o kojoj Vlada razmišlja ograničavanje marži još i na domaći sir, flaširanu vodu, jogurt, jaja od kokoške, krompir, mlijeko, pileće i svinjsko meso, pirinač, makarone, smrznuto povrće i voće, maslac, kajmak, čajnu kobasicu, čokoladu, džem, marmeladu, eurokrem, goveći gulaš, boraniju, grašak, kečap, maslinovo ulje, svježu i smrznutu ribu, sardine u ulju, negazirani sok, spanać, stiješnjenu šunka, suvu svinjsku slaninu, tvrdokorni sir, edamer i gaudu, te na dječji sapun, dječje pelene, šampon za bebe, kupku za bebe, šampon za odrasle, kupku za odrasle, pastu za zube, toaletni papir, tečni i praškasti deterdžent i higijenske uloške.
Naveo je da je u Privrednoj komori o tome razgovarao “sa nekoliko desetina privrednika” i najavio da će tržišna inspekcija svakodnevno kontrolisati cijene, te da će Vlada regovati ako ih podignu bez konsultacija s njima.
