Iako su se još krajem 2007. godine stekli svi neophodni uslovi za uvođenje direktnog platnog prometa između Crne Gore i Srbije, do danas nijedna banka iz naše države nije pokazala interesovanje za ovaj sistem, a to donosi višemilionske gubitke crnogorskoj privredi.
Iz Centralne banke za CdM su istakli da se platni promet između Crne Gore i Srbije se odvija nesmetano, kao i sa bilo kojom drugom zemljom.
“Za uspostavljanje direktnog platnog sistema su stvoreni svi tehnički preduslovi, ali nije bilo interesovanja među bankama koji su nosioci platnog prometa, kako u momentu obezbijeđivanja pomenutih uslova, tako ni danas”, kazali su iz CBCG.
Centralna banka Crne Gore, Narodna banka Srbije i Centralna banka Bosne i Hercegovine, zaključile su još septembra 2007. godine Sporazum o kliringu međunarodnih plaćanja, kako bi omogućile efikasniji, brži i jeftiniji platni promet između fizičkih i pravnih lica sa teritorija pomenutih država.
Direktni platni promet sa Srbijom je brži i jeftiniji, smanjio bi troškove za provizije koje privrednici plaćaju stranim, posredničkim bankama i skratio vrijeme potrebno da se novac nađe na računu.
Problem je vidljiv, svi su saglasni, ali preciznog odgovora zašto ne postoji direktni platni promet između Srbije i Crne Gore jednostavno nema.
Ekonomski analitičar Vesko Pejak za CdM ističe da nemogućnost da Srbija i Crna Gora direktno trguju košta našu zemlju milione eura.
“Dovoljno je između dva čovjeka nacrtati kredom granicu da osjete odvojenost. Naši preduzetnici često nabavljaju skuplju robu od drugih zemalja jer sa Srbijom nemamo direktnu komunikaciju. Takođe, svake godine Crna Gora izgubi 4-5 miliona na povećane troskove transfera novca u platnom prometu sa Srbijom. To su samo direktni troškovi nastali zbog nemogućnosti da direktno plaćamo robu. Sve u svemu, možemo te troškove procijeniti na nekih 50 miliona eura godišnje. Toliko bi naši privatnici zaradili više da trgujemo sa Srbijom direktno”, kazao je Pejak.
Banke koje posluju u Crnoj Gori nijesu zainteresovane za ovu komunikaciju jer, prema mišljenju Pejaka, one zarađuju više novca na ovaj način.
“Da bi neka firma platila (legalno) svoju robu firmi u Srbiji onda mora da koristi međunarodno plaćanje. To je generalno mnogo skuplje i banke to naplaćuju bolje. Plus, postoji strah kod banaka da bi uvođenje zajedničkog platnog bilansa jednog dana vodilo tome da banke podliježu zajedničkoj kontroli. Znaju li građani Crne Gore koliko se novca “opere” preko crnogorskih banaka svake godine? To su stotine miliona eura. Banke se plaše da bi jednog dana to pranje novca moglo biti ugroženo. Zato se ponašaju konzervativno”, ocijenio je Pejak.
Ističe da bi uvođenje direktnog platnog prometa sa Srbijom olakšalo poslovanje privrednicima iz Crne Gore.
“Država bi mogla da bolje kontroliše protok novca, jer se sad dobar dio plaćanja obavlja nelegalno – kešom! Direktno plaćanje bi bilo dobro i za građane koji bi na taj način mogli da komuniciraju sa rodbinom u Srbiji”, cijeni Pejak.
Jedno je sigurno-imajući u vidu brojne međusobne veze stanovništva obje zemlje, kao i činjenicu da se, za ovdašnje prilike, ogroman biznis odvija upravo na relaciji između Srbije i Crne Gore, tim prije je neshvatljivije da do danas ovaj problem ostaje neriješen.
CdM
