Razlozi koje mladi u istraživanjima navode za emigraciju van granica naše države su uglavnom situacija na tržištu rada, izražena kroz nezaposlenost i nizak dohodak u našoj zemlji, a sa druge strane veće plate i bolji uslovi života i kvalitet obrazovanja u odabranim državama. Dok u novije vrijeme, mladi kao razlog za emigraciju navode i intenzivnu politizaciju društva, kazala je demografkinja Mileva Brajušković-Popović za Portal RTCG.
U posljednjih pet godina, ukupan broj stanovnika Crne Gore se konstantno smanjuje usljed niske stope nataliteta i odlaska mladih iz zemlje. To su podaci koje su nedavno predstavili Društvo statističara i demografa (DSD) i Centar za demokratsku tranziciju (CDT) u analizi „Zašto Crnoj Gori nije stalo do sopstvenog stanovništva?“.
Brajušković-Popović ukazuje na to da u našoj državi ne postoje mehanizmi za cjelovito praćenje spoljašnjih migracija, tako da mi ne možemo znati kakve su biološke i socijalno-ekonomske strukture lica koja nas napuštaju.
Spoljašnje migracije, kako kaže, možemo pratiti isključivo prema podacima Eurostata, koji se zasnivaju na traženju boravišnih dozvola u zemljama Evropske unije za lica koja su prvi put dobila dozvole.
Ipak, kaže da su razlozi koje mladi ljudi u brojnim istraživanjima najčešće navode za emigraciju van granica naše države situacija na tržištu rada, izražena kroz nezaposlenost i nizak dohodak u našoj zemlji, a sa druge strane veće plate i bolji uslovi života u odabranim državama.
“Zatim tu je i obrazovanje, odnosno bolji kvalitet obrazovanja u odabranim državama, atraktivnost pojedih gradova kroz sadržaje koje nude. A u novije vrijeme, mladi kao razlog za emigraciju navode i intenzivnu politizaciju društva. To za rezultat ima i odliv mozgova, a i javlja se problem nedostatka radne snage kod nas, posebno kada je u pitanju turistička djelatnost”, istakla je Brajušković-Popović.
Ona naglašava da je popis stanovništva demografima neophodan kako bi mogli da rade.
“Podaci od prije 12 godina za analizu trenutnog stanja nijesu validni, pa se moramo oslanjati na procjene ili na parcijalna istraživanja koja obuhvataju mali procenat populacije”, istakla je Brajušković-Popović.
Napominje da u “srećnim” državama popis stanovništva upravo služi za identifikaciju demografskih, socijalnih, ekonomskih problema, koji se zatim inkorporiraju u državne, regionalne i lokalne planove i strategije.
Dok se nažalost pitanje popisa kod nas politizuje i skreće se pažnja sa najvažnijeg državnog resursa, a to je njeno stanovništvo”, istakla je Brajušković-Popović u razgovoru za naš portal.
Kako je kazala, novi popis koji treba da bude objavljen u prvoj polovini novembra pokazaće kakvo je pravo demografsko stanje u Crnoj Gori.
Ističe da je bilo očekivano smanjivanje broja stanovnika, shodno niskim i negativnim stopama prirodnog priraštaja na nivou države, sa jedne strane, a sa druge strane zbog emigracije.
“Međutim sada ostaje da vidimo da li će i kakav uticaj ostaviti veliki broj doseljenih lica u Crnu Goru, jer raspolažemo podacima da je u toku prošle godine oko 80.000 stranaca zatražilo boravišnu dozvolu”, poručuje demografkinja Mileva Brajušković- Popović.
Analiza Društva statističara i demografa i CDT, dodaje ona, za demografe nije nikakvo iznenađenje.
Procjene: U Crnoj Gori prosječna starost 2100. godine biće 48.7 godina
“Demografi su godinama, nazalost uzaludno, pokušavali da skrenu pažnju na demografske probleme Crne Gore, kao i sa kakvim posljedicama ćemo se suociti ukoliko ne učinimo ništa po tom pitanju. Analiza podataka prirodnog priraštaja i migracionih kretanja u dužem vremenskom periodu je ukazivala da će doći do opadanja broja stanovnika. Projekcija UN-a predviđa da će do 2050. godine broj stanovnika Crne Gore biti 584.310, što je približno broju stanovnika koji je Crna Gora imala 1981. godine ( 589.000). Procijenjeno je da će ovim tempom prosječna starost 2100. godine u Crnoj Gori biti 48.7 godina”, saopštila nam je demografkinja.
Bez kvalitetnih populacionih politika, ocjenjuje, ne nazire se rješenje demografskim problemima.
“Nama su neophodne populacione politike, pronatalitetne i redistributivne, kao i strategije demografske revitalizacije. Populacione politike bi trebalo da imaju eksplicitne ciljeve koji uticu na ukupan broj i strukture stanovništva. U kolikom smo ozbiljnom problemu govori i cinjenica da nijedna mjera populacione politike ne može da da rezultat odmah, te da uveliko kasnimo sa mjerama, koje moraju biti sinhronizovane, dugotrajne i široko postavljene”, ističe Brajušković-Popović.
Sagovornica Portala se nada da će nadležni preduzeti konkretne korake u cilju rješavanja ovog veoma važnog pitanja za budućnost svih nas.
