Afrička privreda raste i raste. Ulagači iz celog svijeta hrle na “Crni kontinent” u potrazi za zaradom.
Ali od ovog privrednog čuda profitiraju samo odabrani. Održivi razvoj je još uvijek nepoznanica.
Kupovna moć građana “Crnog kontinenta” raste, rastu i tržišta. Sve više milijardera s liste najbogatijih stanovnika svijeta dolazi s afričkog kontinenta.
Nakon “Zemalja tigrova”, rastućih privrednih sila Azije, sada je došlo vrijeme i za “Zemlje lavove” iz Afrike. Tako uglavnom zvuči atraktivna ekonomska priča koju trenutno rado šire svi: političari, ekonomisti i mediji.
“Postoje dobri razlozi za vjerovanje u to kako će u sledećih 50 godina Afrika biti najvažnije rastuće tržište na svijetu i to zbog dvije činjenice: prirodnih i ljudskih bogatstava”, kaže Enver Aversi, londonski novinar porijeklom iz Kenije. On ukazuje na to kako je za Kinu Afrika već više od decenije važno investiciono odredište te se nada kako će uskoro i Evropa otkriti “susjedni kontinent”.
Brojke govore u korist teorije nezapamćenog privrednog rasta. Prema prognozama Svjetske banke, afrička ekonomija će u sledeće dvije godine rasti u prosjeku za pet posto. Istovremeno svjetska ekonomija bi trebalo da ostvari rast od samo tri odsto.
Afričke zemlje gotovo da međusobno ne trguju
Neke subsaharske zemlje, koje se obično povezuju s ratovima i vječitom borbom za preživljavanje, su svjetski rekorderi kad je u pitanju privredni rast. Siera Leone ili Gambija s preko 10 odsto godišnjeg rasta ili Mozambik i DR Kongo s osam odsto su samo neki od primjera vrtoglavog ekonomskog uspona.
No same brojke ne govore cijelu istinu. Robert Kappel s Instituta GIGA iz Hamburga je istraživao dugoročne i održive potencijale subsaharskih zemalja i došao do poražavajućeg rezultata.
“Većina zemalja je prošla loše i to uprkos impresivnim brojkama koje se tiču privrednog rasta. Ali ovaj rast se oslanja isključivo na potražnju za sirovinama ili poljoprivrednim proizvodima čija je cijena zbog veće potražnje u poslednje vrijeme porasla”, skeptičan je Kappa.
Dakle cjelokupan privredni rast se temelji isključivo na izvozu. I upravo u ovoj činjenici mnoge organizacije vide problem. Afričke privrede su previše zavisne od trgovine sa inostranstvom. I bivši glavni sekretar Ujedinjenih nacija Kofi Annan upozorio je u Južnoafričkoj Republici na potrebu strožih pravila prilikom trgovine sirovinama iz Afrike. Osim toga ove zemlje, kako je upozorio Annan, nadprosječno pate od problema odliva poreskog novca i korupcije. Afričke zemlje gotovo da i međusobno ne trguju. Industrijalizacija je u povoju a isto se može reći i za katastrofalnu infrastrukturu koja dodatno otežava robnu razmjenu unutar kontinenta.
Bogatstvo sirovinama nije uvijek dobra podloga za ekonomski boljitak
Isto tako rast nije pretjerano uticao na smanjenje nezaposlenosti. Čak je i u, u poređenju s ostatkom kontinenta, dobrostojećoj Južnoj Africi, preko 25 odsto radno sposobnog stanovništva bez zaposlenja. Među nezaposlenima je najviše mladih. Privredni “bum” je vidljiv samo u velikim gradskim sredinama gdje milijarde od sirovina završavaju u brzo rastućim ekonomskim središtima gradova koji se međusobno takmiče u izgradnji statusnih nebodera.
Luanda, Johannesburg ili Nairobi rastu munjevitom brzinom. Ovdje uglavnom i živi rastući srednji sloj Afrike. No još uvijek dvije trećine zemalja subsaharske zone muku muči sa starim bolestima: politička nestabilnost i uvijek iznova izbijajući lokalni oružani sukobi. U mnogim djelovima ovih zemalja stanovništvo nema ništa od statistika o privrednom rastu. Čak i u zemljama s mnogo nafte poput Nigerije, siromaštvo raste.
“Bogatstvo sirovinama nije uvijek dobra podloga za ekonomski boljitak”, kaže Kappel. To je primjetno i iz činjenice da su se najefikasnije razvile one zemlje koje privredni rast nisu postigle na osnovu izvoza sirovina nego razvoja uslužnih djelatnosti ili poljoprivrede.
Ono što je Africi trenutno prijeko potrebno kako bi privredni razvoj ostao održiv i tako pozitivno uticao na povišenje životnog standarda svih slojeva društva je prije svega ulaganje u infrastrukturu.
“Nigdje u svijetu pokretanje biznisa nije tako skupo kao u Africi“, kaže ekonomski novinar Anver Versi. To se prije svega odnosi na transport. No dok Versi najveći izazov vidi u razvoju infrastrukture, Robert Kappel smatra da je cijeloj Africi potrebna temeljna reforma kako politička tako i privredna koja bi sezala u sve pore društva, od obrazovanja i zdravstva pa do prometa i javne uprave.
“Tek tada će se Afrika pretvoriti u kontinent nade“, zaključuje Kappel.
Deutche Welle
