Da li vam se dešavalo da sa nekim u razgovoru, iako govorite istim jezikom i imate pozitivnu namjeru, nikako se ne razumijete? Sa nekim vam razgovor teče prosto sam od sebe, dok sa nekima nikako ne uspijevate? U čemu je začkoljica? I kako to da neki ljudi uspijevaju sa svima da nađu zajednički jezik?
Naime, kako smo svi različiti, tako i svako od nas na različite načine uspostavlja komunikaciju sa drugima. Različite stvari su nam bitne, različitim stvarima posvećujemo pažnju i sl. Ali ono što nam je svima zajedničko, što su i naučna istraživanja potvrdila, jeste da se lakše upuštamo u razgovor sa osobama, koje su nam na prvi poged simpatične, dopadljive, tj. koje su nam na neki način slične. I sa takvim osobama, najčešće komunikacija teče glatko i prirodno. Ali šta raditi kad to nije slučaj? U tom slučaju, važno je da posvetimo malo više pažnje usklađivanju sa sagovornikom, naravno, samo ukoliko nam je ishod komunikacije važan.
Možda ste primjetili da vaš sagovornik, recimo vaš šef ili na razgovoru za posao, vas stalno prekida, upada vam u riječ, brzo priča, maše rukama, ima čak i blago povišen ton dok vam se obraća i čitavo vrijeme vas gleda u oči. Vi polako gubite koncentraciju, ne znate kako da kažete sve što ste imali i kako vrijeme odmiče čini vam se da vas sve manje i manje sluša. Što se vi više trudite da objasnite, on vas sve manje sluša. O čemu se radi, Vi postajete sve nervozniji, u sebi mislite ovaj čovjek je grozan, nepristojan…
Međutim, to baš i nije tako. Vaš sagovornik je najvjerovatnije, izraženi vizuelni komunikativni tip. Što znači da ove osobe razmišljaju u slikama. Budući da im slike brzo promiču u glavi, stoga su i oni vrlo brzi i brzo pričaju, zato vas i prekidaju i u tome ne vide ništa nepristojno. Da bi ste uspostavili dobru komunikaciju sa njima, važno je da budete jasni u izražavanju, da ne obraćate pažnju na njegova prekidanja i da koristite slikovite opise, kako bi oni najjednostavnije stekli jasnu sliku u glavi o tome o čemu im govorite. Pored njih postoje još dva komunikativna tipa: auditivni i kinestetički. Auditivne tipove će te prepoznati po lijepim, ali prilično dugačkim rečenicama, njima jeste problem ako ih prekinete, jer će morati da se vrate na početak. Sa njma ćete najlakše naći zajedički jezik ako ih saslušate i potrudite se da vaše izlaganje bude sistematično, kao i da povedete računa o načinu kako ćete nešto reći i posebno da naglasite ono što je važno, jer je to auditivnim osobama presudno za formiranje mišljenja.
Ako ispred sebe imate nekog koga, dok mu pričate najčešće vas uopšte i ne gleda u oči, treba mu malo više vremena da vam odgovori ako ga nešto pitate, a izuzetno je koncentrisan i sve vas prati, najvejerovatnije ispred sebe imate nekoga ko je kinestetičar. Da bi sa njima uspostavili dobru komunikaciju, važno je da imate strpljenja, da ih ne požurujete i da im dopustite da osjete stvari, jer upravo na osnovu osjećaja oni donose sud o nečemu vrlo postojano i temeljno. Magična rečenica sa kojom ćete steći poštovanje kinestetičara, a koja će njih osloboditi pritiska, koji ih najčešće potpuno parališe, jeste „Uzmi vremena koliko ti je potrebno prije nego što….“.
Nijedan od ovih tipova nije ni bolji ni gori, svako od nas ima karakteristike sva tri komunikacijska tipa, ali nam je jedan više izražen i prirodno su nam nam drži ljudi koji su isti tip kao mi. Zato se može desiti da se nestrpljivi vizuelac i temeljni kinesteičar neće razumjeti ili pak opširni auditivac, može da iznervira brzog vizuelca. Takođe, nije rijedak slučaj na poslije zajedničkog sastanka, vizuelac „vidi jasno sliku budućeg uspjeha i svijetle budućnosti kompanije“, dok će taj isti sadržaj za auditivca „zvučati kao prava muzika za uši „ a kinestetičar će „ imati snažan osjećaj da je to prilika koja pruža sigurnost…“. Možete primjetiti da i riječi koje koriste za opise istog sadržaja su poprilično različite i ponekad nas mogu zbuniti i dovesti do nerazumijevanja. Međutim, ako obratimo pažnju na ove stvari, prihvatimo činjenicu da smo svi različiti, možemo u velikoj mjeri unaprijediti svoje komunikacijske vještine.
Prepoznavanje različitih tipova, usklađivanje sa njima doprinosi našoj fleksibilnosti, povećanju našeg uticaja i tome da nas ljudi više poštuju, uvažavaju i da žele da provode vrijeme sa nama. A nama itekako ovo može koristiti sljedeći put pred neki važan razgovor ili sastanak, ako se prilagodimo različitom komunikacijskom tipu, „progovorimo njegovim jezikom“ i tako pokažemo uvažavanje, razumijevanje i poštovanje za naše različitosti. Onda nam naše komunikacijeske vještine postaju ključevi uspjeha.
Autor: Danka Ćetković – (NLP trener i kouč)
