Svjetska banka je 16. septembra ukinula svoj redovni godišnji program, izvještaj Doing Business. Bila je to jedna od njenih vodećih publikacija: detaljan indeks uslova za poslovanje u različitim zemljama svijeta, zajedno sa slavnom rang-listom. Svoj rejting države su mogle da unaprijede smanjivanjem birokratskih prepreka, jačanjem prava investitora ili tako što će rad učiniti fleksibilnijim pomoću standardnih neoliberalnih reformi. Pridržavajući se tih savjeta, zemlje su rijetko postajale bogatije ili razvijenije, ali to nije smanjivalo uticaj ovog izvještaja.
Ukidanje ove publikacije posljedica je devetomjesečne eksterne istrage o nepravilnostima, koju je naručila sama Svjetska banka. Ukratko, Kina je 2018. trebalo da padne sa 78. na 85. mjesto. Pod pritiskom Pekinga intervenisali su tadašnji predsjednik Svjetske banke Džim Jong Kim i njegovi saradnici.
U početku su direktori Banke razmatrali mogućnost da uključe podatke iz Hong Konga u finalni rezultat Kine kako bi joj podigli mjesto na rang-listi. Ali tadašnja glavna izvršna direktorka Banke Kristalina Georgijeva, koja je danas direktorka MMF-a, odlučila je da to nije moguće „iz političkih razloga“ i potražila druge načine da podigne poziciju Kine. Dovela je svog utjerivača Simeona Đankova, veterana Doing Business ideologije koji se, prema izjavama zaposlenih na koje se istraga poziva, služio „terorom i zastrašivanjem“ ne bi li pronašao rješenje. Konačno, podaci iz Kine su prekrojeni, pa je i njen rejting skočio.
Ako je metodologija za listu osmišljena tako da negativno ocjenjuje ekonomije kojima upravlja država, što je u Kini slučaj, zašto su izvršni direktori Banke intervenisali da joj podignu skor? Dobronamjerno objašnjenje moglo bi da glasi da su sumnjali u vlastite metode: raskorak između stope ekonomskog rasta u Kini i procjene Banke o njenom poslovnom okruženju bio je očigledan. Ali istražitelji su došli do drugačijeg zaključka: Banka se naprosto zabrinula da će joj Kina smanjiti doprinose.
Da je skandal bio ograničen na Kinu i izvještaj za 2018, lista Doing Business bi možda i opstala. I ranije su postojale sumnje u integritet njene metodologije, ponekad i među zaposlenima u Banci. Pol Romer, bivši glavni ekonomista, otvorio je pitanje o padu Čilea na listi nakon što je u toj zemlji socijalistkinja Mišel Bačelet pobijedila na predsjedničkim izborima. Istraga je sada otkrila još nepravilnosti.
Dok se radilo na izvještaju za 2020. Saudijska Arabija je vršila pritisak na Banku, koju je tada vodio Dejvid Malpas, da joj podigne rejting na listi. Banci je poručeno da bi u suprotnom njeni lukrativni ugovori sa saudijskom državom mogli biti ugroženi. Kako se navodi u istrazi, Đankov je instruirao osoblje da manipuliše podatke kako bi Saudijska Arabija na listi za 2020. pokazala najveći napredak u odnosu na prethodnu godinu (top improver).
Najveća šteta zbog ovih nalaza prijeti Georgijevoj, pa je ona odmah izdala saopštenje u kome se „fundamentalno ne slaže sa ovim nalazima i interpretacijama“. I Džim Jong Kim je razočarao neke komentatore koji su očekivali da će on kao jedan od osnivača Partnera u zdravlju i bivši direktor odjeljenja SZO za AIDS umekšati neoliberalni profil Banke. Kim je danas potpredsjednik investicionog fonda Globalni infrastrukturni partneri, čija imovina obuhvata nekoliko gasovoda i aerodroma (i par vjetroparkova za utjehu).
Lista Doing Business nikad nije bila naročito koristan analitički resurs. Ali to nije jedini projekat Svjetske banke koji je politička uvjerenja podupirao podacima upitnog kvaliteta. Već čitavu deceniju Banka nas uvjerava u masovno smanjenje globalnog siromaštva. Godine 2015. je na primer tvrdila da samo 1% Egipćana živi u ekstremnom siromaštvu. Specijalni izvestilac UN za ekstremno siromaštvo i ljudska prava zaključio je da „trijumfalistički mejnstrim narativ prije pandemije nije opravdan činjenicama“. Ali političari imaju korist od te priče i zato se ona i dalje vrti u javnosti.
Tom Stevenson, London Review of Books, 29.09.2021.
Prevela Milica Jovanović
Peščanik.net, 06.10.2021.
