Obayashi Corporation, jedna od vodećih japanskih građevinskih kompanija, trenutno testira karbonske nanocijevi (CNT). Ključni element za oživotvorenje sna “Svemirskog lifta”.
Do sada je ideja izgledala kao sci-fi fantazija. Ali od kada je japanski inženjer otkrio CNT 1991. godine, napredak ka njegovom stvaranju je sve brži. Svemirski lift će povezati Zemlju sa svemirom pomoću CNT kabla dugog 96.000 km. Kabl, koji se proteže kroz Zemljinu atmosferu, nosiće materijale i ljude koji koriste dizalice na točkovima pod nazivom Climber – “Penjač” .
Kako napraviti svemirski lift
- Građevinski materijal za svemirski lift biće dopremljen raketom u nekoliko faza za izgradnju svemirskog broda na niskoj Zemljinoj orbiti (LEO).
- Svemirski brod će koristiti električni pogon da se kreće gore dok kruži oko Zemlje, dostižući geostacionarnu Zemljinu orbitu (GEO). Tamo će početi da se okreće istom brzinom kao i Zemljina rotacija.
- Jednom kada svemirski brod dostigne visinu od 36.000 km, on će se kretati prema gore dok pušta CNT kabl s potisnicima pričvršćenim za njegov vrh. Nakon 8 mjeseci od lansiranja rakete, kabel će doći do površine Zemlje. Kada svemirski brod dostigne visinu od 96.000 km, tada će postati protivteža.
- Penjač za konstrukciju se podiže dok pričvršćuje armaturne sajle i spaja protivteg na vrhu. Pojačavanjem oko 500 puta može se koristiti penjač od 100 tona.
- Sa završenim Climberom, materijali će biti preneti na visinu od 36.000 km kako bi se završila GEO stanica.
- Earth Port je kapija u svemir na Zemlji. Zemaljska luka je izgrađena u dva dijela, jedan na kopnu na ekvatoru i jedan na moru, povezanih podmorskim tunelom.
Kada se svemirski lift izgradi, biće jeftiniji ulazak u svemir i održiviji jer nema otpada goriva ili toksičnih hemikalija.
Pri brzini lansiranja od 150 km/h, Climber (Penjač) će za oko 2,5 sata dostići visinu od 400 km, gdje se nalazi Međunarodna svemirska stanica. To je skoro isto kao da putujete između Tokija i Osake (2 velika grada u Japanu) brzim vozom. Svako lansiranje će vjerovatno koštati oko nekoliko miliona jena (= nekoliko hiljada dolara).
Svemirski lift nije samo način za svemirska putovanja i transport. Suštinu ovog koncepta projekta može se vidjeti i kao nastojanje da se riješe energetski problemi. Projekat uključuje postavljanje satelita Space Solar Power System (SSPS) na visini od 36.000 km. Za razliku od solarne energije na površini Zemlje, na SSPS ne utiču vremenske prilike.
Kao što mnogi znaju, solarna energija je neograničena i besplatna. Prema proračunima, 45 minuta sunčevog zračenja jednako je energiji koju ljudi koriste za 1 godinu. 112 sati zračenja jednako je energiji koju koriste sve dokazane rezerve nafte, uglja i prirodnog gasa na Zemlji.
Energija koju primaju 2 km² solarnih panela koji lebde u svemiru se zatim šalje kao “mikrotalasi” do prijemne antene na Zemlji. Tako je, može bežično prenositi energiju na udaljenosti od 36.000 km!!
Prijemna antena se naziva “ispravljačka antena” i ima prečnik od 2,5 km iznad mora. Za bolju ideju razmislite o tome da je velik kao golf teren. Pošto je ispravljačka antena ogromna, u teoriji, osoba se ne može ispeći čak ni kada je izložena mikrotalasima.
Japanska agencija za istraživanje svemira (JAXA) i Ministarstvo obrazovanja, kulture, sporta, nauke i tehnologije Japana (MEXT) sarađivat će kako bi započeli testiranje SSPS-a 2022. godine.
Korporacija Obayashi planira početi graditi 2025. godine, a koristiti svemirski lift 2050. .
Japanska vlada je takođe postavila cilj da postigne neutralnost ugljenika do 2050. godine, čineći mnoge inicijative da se ovo ostvari.
Izvor: groovyjapan.com
