Novi svjetski finansijski udar je ne samo realan, on je neminovan, a kada će do njega doći, ne znamo, kaže da “Blic” Jože Mencinger, ugledni svjetski ekonomista koji je, ispostavilo se, dobro procijenio do kada će trajati ekonomska kriza iz 2008. godine.

Mnogo bolje od brojnih kolega iz svijeta, pa i ekonomskih nobelovaca, procijenio je koliko će dugo svijet trpeti posljedice posljednjeg velikog finansijskog udara. Dok su drugi licitirali datumima, Mencinger je nekoliko puta rekao da će kriza trajati – dok se na nju ne naviknemo. Sada u intervjuu za “Blic”, koji je bez oklijevanja dao samo nekoliko mjeseci nakon što je preživeo srčani udar, Jože Mencinger tvrdi da je stanje bolje, ali da se ne treba previše opuštati jer je, kako ponavlja, novi finansijski udar neizbežan.

Prije deset godina, na početku krize, rekli ste da će kriza trajati dok se na nju ne naviknemo. Jesmo li se navikli ili treba očekivati još iznenađenja?

Mislim da smo se navikli, ali i da znamo da je sadašnje stanje, koje je istina poboljšano, samo jedan od predaha u razdoblju u kome neoliberalni kazino-kapitalizam stvara velike oscilacije. Kada to kažem mislim na finansijske krize i, prije svega, na velike socijalne razlike među ljudima u zemljama širom svijeta. Da je ljudima dosta neoliberalnog kapitalizma, možda najbolje pokazuju najnoviji nemiri u Francuskoj.

Znači li to da nam dolazi nova ekonomska kriza i koliko smo daleko od nje?

Novi finansijski udar je ne samo realan, on je neminovan, a kada će do njega doći, ne znamo. On je sastavni dio kazino- kapitalizma. Izvjesno je da se s Trampom pojavljuje nova opasnost za svjetsku privredu i mir. Tramp nije samo nepredvidiv, nego je po ponašanju sudeći „neuračunljiv“, primitivac. Dovoljno je vidjeti njegove tvitove, slanje 500 vojnika da zaustave 500 siromaha na granici u Teksasu, laži i ponašanje kod ubistva novinara Kašogija u Istanbulu. Nijesam siguran da u SAD postoje mehanizmi s kojima bi smanjili Trampovu opasnost za svjetsku privredu i svjetski mir. Možda je prva šansa pobjeda Demokrata u predstavničkom domu, pogotovo jer se sada i republikanci okreću od Trampa. Dokaz je njihov stav o okončanju tragedije u Jemenu. No, možda se možemo nadati da će se Amerikanci zbog neprekidnog laganja otarasiti Trampa dok ne napravi katastrofu. S druge strane, on može biti na dugi rok koristan za zaustavljanje globalizacije kazino-kapitalizma.

Živite i radite u Sloveniji. Koliko se u Sloveniji danas lošije živi nego prije početka krize?

Nakon velikog pada bruto društvenog proizvoda u periodu od 2008. do 2013. godine, sada se situacija, brzim rastom poslije 2014, dobro popravila. Danas se u Sloveniji živi otprilike kao u 2008. Uz to, nova vlada pokušava i uspješno smanjuje socijalne razlike koje su se u vrijeme krize bile jako povećane.

Poredili ste EU sa bivšom SFRJ. Ako je tako, u kojoj fazi je EU sada?

Poređenje je logično. No, zasad je, uprkos Brexitu, dakle prvom izlasku jedne velike članice, EU još u jugoslovenskim osamdesetim. Velika Britanija je za stabilnost EU realno mnogo manje značajna od Slovenije za Jugoslaviju. Srećom, u EU za sada još nemamo „miloševića“ ili „tuđmana“ da bi počeli rat, ali se već pojavljuju „orbani“, koji kao Milošević koriste nacionalizam u politici i neprekidno govore kako je Evropa u opasnosti od „terorista“, odnosno migranta. A ljude je lako uplašiti.

Zemlje koje su povlačile mjere štednje, poput Srbije, hvale se da su na taj način stabilizovale javne finansije. Da li to ima svoju cijenu?

Da, ima. Cijenu plaća sirotinja, pa i srednji sloj. Naravno, nijesam protiv štednje, ali je štednja u vremenu i u državi u kojoj je osnovni problem suviše mala tražnja, sasvim pogrešna ekonomska politika.

Skeptični ste u vezi s pitanjem stranih investicija. Vlast u Srbiji u njima vidi spas i svakodnevno se hvali kako su strane investicije kod nas veće nego u svim zemljama u regionu zajedno. Da li je to razlog za slavlje ili za brigu?

I za jedno, i za drugo. Zavisi od karaktera stranih investicija. Ako se radi o greenfield investicijama, ne vidim zašto bih bio protiv, ako one poštuju standarde i ne donose industriju, koja u njihov zemlji zbog zagađivanja nije dozvoljena. Ali ako se radi o prodaji proizvodnog potencijala, ostajem skeptičan. I tu nemam ništa protiv prodaje, ukoliko sami ne znamo upravljati imovinom, ali i dalje tvrdim da strane investicije ne mogu biti spas za narodnu privredu. Sada se, čak i na zapadu, dakle u zemljama, koje same mnogo investiraju u drugim državama, pojavljuje strah od kineskih investicija kod njih. U Sloveniji upravo sada prodajemo NLB banku, što je za mene glupost, a koju vlasti objašnjavaju obećanjem datim Evropskoj komisiji iz vremena sanacije banaka 2013, umjesto da od EK tražimo razjašnjenje o njenoj ulozi u tadašnjim čudnim rabotama.

S tim u vezi, kako motivisati domaće kompanije da više ulažu u zemlji?

Prvo, treba im dati uslove, koje dobijaju strani ulagači. A oni da bi došli dobijaju subvencije, odlaganje poreza, besplatno zemljište i slično.

Profesor, rektor, ministar…

Mencinger je odličan poznavalac ekonomskih prilika u svim državama regiona, diplomirao je prava u Ljubljani, magistrirao ekonomiju u Beogradu, doktorirao u Pensilvaniji. Bio je rektor Univerziteta u Ljubljani, gostujući profesor Univerziteta u Pitsburgu, naučni saradnik Međunarodnog centra za ekonomska istraživanja u Torinu, direktor Ekonomskog instituta u Ljubljani, urednik mjesečnika Privredna kretanja Jugoslavije… Široj javnosti je, ipak, najviše poznat po tome što je bio prvi vicepremijer i ministar ekonomije nezavisne Slovenije.

(Izvor: Blic.rs)