Plata je redovna. Svakog mjeseca stigne mi tačno 450 eura na tekući račun. Već narednog radnog dana dužna sam da poslodavcu vratim 100 eura u kešu. I tako već dvije godine, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) radnica iz sektora trgovine koja je željela ostati anonimna.

Njen poslodavac nije jedini koji krši Zakon o minimalnoj zaradi koja je uspostavljena nakon uvođenja programa “Evropa sad jedan”. Takvo ili slično iskustvo dijeli i 11 odsto ispitanika zaposlenih u trgovini ili uslužnim djelatnostima koji su odgovorili na upitnik CIN-CG-a o kršenju njihovih radnih prava.

U Crnoj Gori je preko 50.000 građana zaposleno u trgovini i čine oko 20 odsto ukupnog broja zaposlenih u državi. Istraživanje CIN-CG-a je pokazalo da u ovom sektoru svi nijesu uvijek zaštićeni od kršenja radnih prava, a upitno je i kako uspijevaju da se prehrane sa platama, nekad i ispod zakonski definisanog minimuma, u vremenu inflacije.

Od kada je, 1. januara 2022. godine, stupio na snagu Zakon o minimalnoj zaradi u iznosu od 450 eura, minimalna potrošačka korpa je, u skladu sa inflacijom, porasla za više od 20 odsto.

Ipak, redovnu zaradu prima 90 odsto ispitanika ankete. Međutim, doprinose na cjelokupan iznos primanja ne isplaćuju se čak trećini anketiranih.

“Plata od 450 eura ide na moj račun u banku, dok ostatak primamo na ruke. Samim tim, smanjena je kreditna moć zaposlenih, a uplata doprinosa je samo na iznos od 450”, objašnjava jedan od ispitanika.

Anketa je ukazala na neke od “kreativnosti” koje pokazuju poslodavci u nastojanju da izbjegnu zakonsku obavezu isplate minimalne zarade.

Tako anketirani navode da im se isplati minimalna zarada preko tekućeg računa, a zatim radnici moraju da vrate dio tog iznosa poslodavcima. Navode da je problem i neprijavljivanje radnika, odnosno rad na crno. Zatim, prijavljivanje radnika koji rade puno radno vrijeme na pola radnog vremena, za šta im isplaćuju zakonski minimum od 225 eura preko računa, a ostatak u kešu. Uslovljavanje radnika da dio zarade utroše na radnom mjestu, kupujući artikle. Umjesto ugovora o radu potpisuju se ugovori o djelu, koji zakonski ne propisuju minimum od 450 eura, a ne podrazumijevaju ni doprinose.

Na korišćenje ovakvih metoda još prije donošenja novog Zakona o minimalnoj zaradi, upozoravala je i Unija slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG).

USSCG je zajedno sa Upravom za inspekcijske poslove (UIP) i tadašnjom Vladom, spriječila veće zloupotrebe instituta minimalne zarade, kaže za CIN-CG zamjenica generalnog sekretara USSCG, Ivana Mihajlović.

Takođe tvrdi da, danas, USSCG gotovo da ne dobija pritužbe u vezi sa nepoštovanjem prava na isplatu pune zarade i uplate doprinosa na taj iznos. Kao poseban izazov dodaje da ostaje da se spriječi zloupotreba prekovremenog rada “koji u Crnoj Gori više nije izuzetak, već pravilo”.

Mihajlović ohrabruje sve zaposlene da sindikatu i UIP-u prijavljuju sve nepravilnosti koje uoče na radnom mjestu.

Prijava je često uzalud

Na pitanje da li su, ako je bilo kršenja prava, svoj slučaj prijavili Inspekciji rada, osam odsto ispitanika naše ankete je odgovorilo potvrdno. Ali, gotovo nijedna od navedenih prijava nije riješena u korist radnika.

“Rekli su mi da nemam osnova i odbili da uzmu prijavu”, glasi jedan od odgovora.

“Zaposleni su prijavljeni na pola radnog vremena, godinama, takvo stanje je bilo i prije “Evrope sad jedan”. Inspekcija rada samo je jednom utvrdila takvo stanje i naložila da se za dvoje zaposlenih promijeni ugovor na puno radno vrijeme, ne provjeravajući stanje ostalih”, navodi zaposlena u sektoru igara na sreću u upitniku CIN-CG-a.

Svoje iskustvo podijelila je i i zaposlena u trgovini:

“Postojala je anonimna prijava, inspekcija je dolazila više puta. Iako niko od radnika nije prijavljen na puno radno vrijeme, a prodavnica radi duže od 12 sati, nisu ništa uradili. Poslodavac je očekivano prošao bez kazne, a znamo da ima rođaku u inspekciji. Samo je atmosfera u kolektivu dugo posle toga bila puna nepovjerenja i nagađanja o identitetu osobe koja je prijavila”.

Međutim, mnogo više je onih koji kršenja prava ne žele da prijave Inspekciji rada. Kako navode, razlog tome je nepovjerenje u UIP, jer smatraju da je korupcija svakodnevna i normalizovana pojava u radu ovog državnog organa.

“Inspektor dođe u radnju i direktora pozove na lični broj da je došao u kontrolu i obično se dogovore”, navodi jedan od ispitanika CIN-CG-a koji radi na jugu zemlje.

On, tvrdi, nema pravo na bolovanje, a poslodavac mu dozvoljava svega 12 dana godišnjeg odmora. Prima minimalnu zaradu, a u obavezi je da svakog mjeseca potroši 50 eura trgujući u jednom od objekata firme u kojoj je zaposlen. Pritom, navodi da iznose koje on i njegove kolege potroše na ovaj način, evidentiraju predračunom i ne fiskalizuju.

“Nemam povjerenja u Inspekciju rada, oni se uvijek nagode i nikad ništa ne utvrde”, glasi još jedan od preuzetih odgovora iz upitnika.

Jedan plus tri gratis

Uz pomoć Zakona o slobodnom pristupu informacijama, CIN-CG je imao uvid u zapisnike o inspekcijskom nadzoru u sektoru trgovine u periodu od 01.08.2023. do 01.02.2024. koja se tiču kršenja prava zaposlenih. Anaizirali smo 112 zapisnika.

Iako se u ovim dokumentima eksplicitno ne pominje rad na crno, mnogi inspektori su zabilježili slučajeve rada bez odgovarajućih dokumenta. Tako nerijetko, bez odgovarajućih papira, rade ljudi sa Kosova, iz Albanije, Srbije, a problem je naročito izražen na sjeveru zemlje.

Za rad na crno, Zakon o inspekciji rada nalaže da je inspektor u obavezi da pored upravnih mjera i radnji propisanih zakonom, rješenjem privremeno zabrani rad subjektu nadzora. To, međutim, ni u jednom slučaju gdje je ovaj prekršaj zabilježen nije ispoštovano. Tako su subjekti nadzora prolazili sa ukazivanjem na nepravilnost i rokom za otklanjanje iste, kao i simboličnom novčanom kaznom od ukupno 1.100 eura.

Prekovremeni rad je konstatovan u trećini inspekcijskih nadzorao obuhvaćenih ovim nalazom. Zakonom, prekovremeni rad je definisan kao rad preko ugovorenog radnog vremena u slučaju iznenadnog povećanja obima posla ili više sile i u drugim izuzetnim slučajevima. Da kao “izuzetan slučaj” tretiraju i permanentni radni dan više od ugovorenog broja sati, svjedoče brojni zapisnici, kao i blažekazne. Novčana kazna za ovaj prekršaj iznosi do 1.100 eura.

U sklopu ankete, skoro 17 odsto ispitanika je potvrdilo da njihov poslodavac zahtijeva prekovremeni rad od njih kao vid kompenzacije za povećanje zarade koje je nastupilo podizanjem minimalne zarade na 450 eura.

Da se u toku sezone prekovremeni rad zloupotrebljava, potvrđuje i inspekcijski nadzor marketa koji je dio jednog od vodećih trgovačkih lanaca u zemlji, gdje je ustanovljeno da su zaposleni odradili preko 50 prekovremenih sati samo za mjesec.

Zakon o prekršaju navodi da ukoliko okrivljeni učini više prekršaja u sticaju, ovlašćeni organ može prekršajnim nalogom izreći jedinstvenu novčanu kaznu koja je jednaka zbiru svih pojedinačnih kazni utvrđenih u minimalnom iznosu. Slučaj izricanja prekršajnih naloga za više izdvojenih nepravilnosti i sabiranja pojedinačnih kazni u ovih 112 zapisnika ne postoji. Tako su u nadzorima gdje je konstatovano više nepravilnosti, inspektori samo za jednu od njih sačinjavali prekršajni nalog.

Zakonom predviđena samostalnost kršenja zakona

Nedosljednost inspekcijske prakse se ogleda i u sastavljanju inspekcijskih zapisnika, naročito prilikom iznošenja činjeničnog stanja. Dok neki inspektori rada predstavljaju detaljno činjenično stanje (broj dozvole za rad, lica koja su zatečena na radnom mjestu, vrsta ugovora i kad ističu, da li postoji raspored smjena i sl.), drugi bez priloženih dokaza navode da li je subjekat nadzora postupio u skladu sa zakonom.

Međutim, najveća nedosljednost je u činjenici da ista kaznena politika ne važi za sve. Tako se dešava da je inspektor za istu nepravilnost kod jednog subjekta nadzora samo ukazao i odredio rok za njeno otklanjanje, a kod drugog izdao prekršajni nalog sa novčanom kaznom od minimum 1.100 eura.

CIN-CG je zatražio pojašnjenja od UIP-a. Različitu praksu prilikom izricanja kazni pojašnjavaju načelom preventivnosti i načelom srazmjernosti.

“Nastojanje inspekcije rada je da praksa u postupanju inspektora bude u najvećoj mogućoj mjeri ujednačena, uvažavajući zakonom propisanu samostalnost inspektora u radu”, ističu iz Uprave.

Tvrde i da građani imaju povjerenja u njhovu instituciju, o čemu, kako kažu, svjedoči i broj inicijativa od strane građana koje svakodnevno pristižu, te je od početka godine odrađeno preko 3.300 inspekcijskih nadzora po inicijativi. Ističu da je i veliki broj poziva sa pitanjima za pojašnjenje određenih nadležnosti i pravnih propisa, kao i da imaju kontinuiranu komunikaciju sa građanima putem različitih kanala.

Godišnji izvještaj o radu za prošlu godinu UIP je dostavio Ministarstvu javne uprave u aprilu, kako bi se predmetni materijal razmatarao na sjednici Vlade Crne Gore i o istom odlučivalo. Ali, do toga još nije došlo.

(Ne)radna nedjelja za popis

Predmet analize bio je nadzor vodećih trgovačkih lanaca zbog nepoštovanja prava radnika, pitanja kao što su prekovremeni rad, neradna nedjelja i tako dalje. Od 13 nadzora, deset je vođeno po prijavi. Primjedbe su bile zbog popisa koji je organizovan nedjeljom, neprijavljenog prekovremenog rada, kao i zbog uskraćenog prava na sedmični odmor u sedmici kada je popis organizovan. Za ovakve prekršaje izrečena kazna iznosila je 1.100 eura. Ostala tri nadzora su bila dio redovne kontrole.

Kao posebno zanimljiv ističe se nadzor kojim su obuhvaćena čak četiri marketa jednog trgovačkog lanca, vođen na osnovu tri prijave. U svim marketima konstatovano je isto, povreda prava na sedmični odmor, a prekršajni nalog za četiri objekta ukupno je iznosio 1.100 eura, ali bez naloga inspekcije da se prekovremeni rad isplati.

Neradna nedjelja u sektoru trgovine uvedena je u oktobru 2019. godine. Od tad, smjenjivali su se dijalozi o mogućem kompromisu tokom turističke sezone, ali do njega ipak nije došlo. Zasada, u Skupštini, većina je protiv izmjene neradne nedjelje, te je jedino Ustavni sud u potpunosti može ukinuti, za šta je inicijativu podnijela Unija poslodavaca.

Predsjednica Sindikata radnika u trgovini, Novka Janković je u izjavi za CIN-CG skrenula pažnju na to da pravo na slobodan dan nedjeljom nemaju mnogi, kao što su zaposleni u prodavnicama kolača, trafikama, cvjećarama… Ali, ona kaže da i oni često rade nedjeljom i to “prilikom prijema robe i za vrijeme popisa ostaju radno angažovani neograničeno dugo bez ikakve odgovornosti poslodavca prema takvom stanju stvari, pa najčešće i bez plaćenih prekovremenih sati”.

Životni (ne)uslovi

Trgovački radnici predstavljaju jednu od finansijski ranjivijih grupa. Prosječna zarada za ovaj sektor u martu ove godine iznosila je 704 eura, što je za skoro 15 odsto niže od prosječne neto zarade u Crnoj Gori za isti period.

Za radnika koji zarađuje oko 450 eura mjesečno, što je polovina ispitanika, Monstatova minimalna potrošačka korpa djeluje nedostižno, dok je sindikalna potrošačka korpa USSCG-a apsolutno nedostižna. Za prvi kvartal ove godine iznosila je 1.900 eura, što je skoro četvorostruki iznos minimalca.

Odnos minimalne potrošačke korpe i prosječne zarade u trgovini pokazuje da građani često ne mogu da pokriju osnovne potrebe sa primanjima.

“Mi koji privatno stanujemo većinu plate dajemo za stanarinu”, jedan je od odgovora u anketi CIN-CG.

“U suštini uvijek ćemo biti na minimalnoj zaradi. Inflacija uvijek pojede onoliko koliko oni povećaju minimalnu zaradu, nemaju nikakvu suštinsku kontrolu. U firmi gdje radim nemam ni regres, prevoz, ni topli obrok. Sve je to sabijeno u minimalac”, kaže drugi ispitanik.

“Plate u odnosu na cijene su nikakve. Mi nemamo normalan život. Da se žalimo ne smijemo… Da trpimo moramo”, navodi se u anketi.

Izvor: CIN-CG, Vijesti