U posljednjih godinu dana naglo se u medijima povećao broj intervjua u kojima sociolozi, politolozi, istoričari i ekonomisti propituju budućnost postojećeg kapitalizma i pridruženog mu oblika liberalne demokratije. Evo tri primjera:
Prije dva mjeseca sociolog Toni Prug u intervjuu Slobodnoj Dalmaciji naglasio je: ‘Čak i MMF, u analizi ‘Precijenjeni neoliberalizam’, priznaje da otvaranje tržišta i drastično smanjenje uloge države ne garantuje rast te donosi pojačane nejednakosti.’
Prošle nedjelje italijanski istoričar Enzo Traverso u Večernjem listu tvrdi: ‘Neoliberalizam poništava narod, istiskuje demokratiju, univerzalna reifikacija gura naš planetu prema monstruoznim nejednakostima i neodrživosti. Ideja alternative kapitalizmu i ideja neke drukčije budućnosti čini se nužnom.’
Paul Maidment, direktor Odjela za analizu Oxford Analytice, najavljuje da s tehnološkim napretkom ‘neće biti povećanja realnih primanja i životnog standarda, što će pomoći održanju populizma i nacionalizma’.
Kapitalistička revolucija
The Economist krivca za slabljenje vjere u tržište nalazi u monopolima koji na godinu uzmu ‘abnormalnih’ 660 milijardi dolara profita. Kad bi se profiti ‘unormalili’, radnici bi mogli imati šest posto veće plate. Krajnje neobično za neoliberalni nedjeljnik!
Primjera bi se moglo naći još desetke, ali kad bi ih se i nabrojilo, nepokolebljivi branitelji postojećeg ekonomskog sistema sve bi ih bacili u koš uz diskvalifikaciju da je riječ o kritičarima marginalcima kojih je uvijek bilo i biće ih.
Problem nastaje kad se pročita najnoviji broj londonskog The Economista, medija koji je nedvojbeno uporni zagovornik liberalne ekonomije i kapitalizma. S naslovnice vrišti: ‘The Next Capitalist Revolution’. Redakcija, gorljiva zagovornica slobodnog tržišta, u svojem uvodniku spominje neke činjenice zbog kojih već vidim bar desetak ovdašnjih neoliberala kako iz protesta otkazuju pretplatu na svoj nedjeljnik kojemu su godinama vjerovali.
Dragi preduzetnici, ako vas snađe nevolja kojoj ne možete dokučiti uzrok, odvojite malo vremena za intervjue slobodnomislećih sociologa, politologa, istoričara i ekonomista! Možda dobijete odgovor šta vas je i zašto snašlo
Ponajprije, uvodnikom i posebnim separatom provlači se teza da je kapitalizam u opasnosti i da se mora promijeniti. Razlog? Vjera u moć tržišta ozbiljno je poljuljana. Navodi se istraživanje u SAD-u koje otkriva da više od trećine anketiranih mladih Amerikanaca više ne podržava kapitalizam. Kao jednu od prijetnji kapitalizmu The Economist navodi ‘abnormalno visoke profite’ kompanija koje su u svojim sektorima osvojile monopolističke ili oligopolske položaje. Od 1977. do danas, kad je o SAD-u riječ (a onda se to širi na cijeli svijet, nap. a.), tržišna koncentracija povećala se u dvije trećine industrija. U njima četiri najveće kompanije kontrolišu više od dvije trećine tržišta. Redakcija je iznijela i procjenu da na globalnom nivou abnormalni profiti iznose 660 milijardi dolara na godinu (trećina u tehnološkim kompanijama).
Osim spominjanja abnormalnih profita The Econimist ide, na užas ortodoksnih neoliberala, i korak dalje. Iznosi proračun prema kojem bi, kad bi se nekako regulisali monopoli nastali djelovanjem slobodnog tržišta, kad bi se profiti spustili na ‘normalne nivoe’ i kad bi radnici u privatnom sektoru dobili tako stvoren višak novca, radničke plate mogle rasti šest posto.
Tržištem protiv populizma?
Treba, korektnosti radi, naglasiti da u pokušaju traženja rješenje The Economist nastoji koliko-toliko držati se svojih za mirnodopska vremena kreiranih principa. Pa se izlaz vidi u smanjivanju prava vodećih tehnoloških kompanija na dugotrajne monopole nad podacima i intelektualnim vlasništvom. Drugo je rješenje u rušenju barijera za nove igrače na tržištima (kompleksna regulacija koju su napisali lobisti postojećih industrijskih monopolista). A treće, zakoni protiv monopolista moraju biti pisani za 21. vijek i nove metode kojima kompanije poput Facebooka kupovinom rivala kao što su Instagram i WhatsApp neutraliziraju izazivače.
Za razliku od slijepih vjernika neoliberalne ekonomije uredništvo The Economista i nekonvencionalnim rješenjima pokušava da parira sve upitnijoj vjeri javnosti u tržište. Shvata opasnost od rastućih populizama, nacionalizama i ljevičarskih ideja.
Kao što za pojedinca vrijedi da ako se on ne zanima za politiku, ona se sigurno zanima za njega, tako će u vremenima koja dolaze vrijediti da ako se preduzetnik u svakodnevnoj jurnjavi ne bude zanimao za globalnu ekonomiju, kapitalizam i liberalnu demokratiju, oni će se zanimati za njegovu kompaniju i njegov biznis. Pa ako vas snađe nevolja kojoj ne možete dokučiti uzrok, možda će vam slobodnomisleći sociolozi, politolozi, istoričari, pa čak i ekonomisti, moći dati objašnjenje. Bar ćete znati šta vas je i zašto snašlo.
Miodrag Šajatović
Lider.media
