Ovde je riječ o nečemu što nazivamo tzv. „genetskim siromaštvom“. Naravno, nećemo reći da je neko rođen da bude siromašan, ali navike ljudi i psihološke prepreke su takve da jednostavno sami sebe osuđuju na siromaštvo.
Siromašni su uvjek u potrazi za krivcem
Da, siromašan čovjek nikada ne preuzima odgovornost. Uvjek je lakše okriviti nekog drugog: kolegu, šefa, okruženje, sistem nego priznati poraz. Gubitnici razmišljaju na način:“Eto, da nije bilo NJIH, ja bih odavno bio uspješan“. Ili: „ Meni se SVI miješaju, ne mogu ništa da uradim“.
Trošenje vremena
Sigurno se sjećate stare poslovice: „Tri puta mjeri – jednom sijeci“. Pametna izreka, nema šta, ali u nekim poslovima prosto nema vremena za takav pristup. Sem toga, ako počnete da odugovlačite, pa mjerite četvrti, peti, šesti put pre nego što presiječete, pojaviće se neko sa malo avanturističkog duha i odnijeti vam plen ispred nosa. Onaj ko se ne boji da napravi prvi korak, da upotrijebi svoju ideju, a ne da je čuva u memoriji samo za sebe, taj pobjeđuje. Gubitnici redovno gube vrijeme, a onda optužuju druge za sopstvenu neefikasnost.
Igranje na sigurno
Siromašni ljudi po pravilu ne rizikuju. Oni vole stabilnost, redovan prihod itd. Bez obzira što je riječ o mizernim primanjima, bitno je da su izvjesna. Od loše zarade se isto tako i živi, ali ne mari kad je sve to obavijeno imaginarnom stabilnošću.
Besplatna obuka
Tipičan primjer siromašnog čovjeka se redovno prijavljuje na različite oblike besplatnih kurseva i seminara za obuku, ali u stvarnosti većinu tih kurseva nikada ne odsluša. Posljedica toga je da osoba živi u iluziji učenja, ali u praksi nema nikakvog razvoja ličnih i profesionalnih vještina. Uostalom, znate gdje stoji parče besplatnog sira. Da biste postali uspješan preduzetnik morate sate i sate da provedete u razgovoru sa svojim predavačem kako biste odredili jasan pravac djelovanja ka postavljenom cilju. Cijena nekog kursa nije samo pokazatelj budućeg uspjeha, već je i pokazatelj vaše motivacije.
Neplaćanje za tuđi rad
Ovakva vrsta ljudi želi da živi na tuđ račun. Prosto je normalno da se neke stvari dobijaju besplatno. Muzika, knjige, softveri…sve može da se dobije džabe – preko torenta. Filozofija života se svodi na – dobro je samo ako je besplatno. Krađa intelektualne svojine uopšte ne postoji u svijesti onih koji to svakodnevno rade. Ako nemate osjećaj da morate da platite za nečiji uloženi rad i trud, sami ćete ostati neplaćeni i siromašni.
Samosažaljenje
Ljudi često vide uzrok svojih problema u svom okruženju – siromašna država ili region, loša porodica, neadekvatno obrazovanje itd. Drugim riječima, čovjek vrlo lako nađe razloge da se samosažaljeva umjesto da rješava problem i okrene se ka stvaranju kapitala.
Stalno kukanje
Nije tajna da je nedostatak novca izvor negativnih emocija. Za razliku od siromašnog čovjeka, uspješni ljudi na svoj neuspjeh gledaju kao na prolaznu fazu i korak bliže ka svom cilju, pa samim tim manje se žale i ne šire negativno raspoloženje oko sebe, dok siromašni silno vrijeme potroše na kukanje i opterećivanje drugih ljudi svojim problemima. Kad poželite da sa nekim popričate o nečemu, prosto ne možete da dođete do riječi od komentara kako ništa ne valja i kako je sve loše. Čak i da je sve tako crno, kukanje i žaljenje neće popraviti stanje u novčaniku.
“Brine me šta će drugi reći”
Uspješni ljudi cijene svoju individualnost, ne zavise od mišljenja drugih. Siromašni ljudi imaju sklonost da rade upravo suprotno: veliki dio svog vremena i energije troše na održavanju svoje reputacije u očima drugih ljudi. Istovremeno sebe upoređuju sa uspješnim ljudima i pronalaze još jedan divan izgovor za kukanje i žaljenje.
Sve što zaradim lako i potrošim
Siromašni ljudi nemaju nikakvu finansijsku strategiju. Njihov cilj je vrlo jednostavan: zaradi i potroši. Bogati ljudi zauzvrat razmišljaju kako da svoj novac ulože i dodatno uvećaju svoj kapital. Siromašan čovjek vrlo lako odgovora na to: Šta to mene briga, kad ionako nemam para. A ne shvata da novca nema zato što o budućnosti i ne razmišlja. Nije bogat onaj ko dobro zarađuje, već onaj ko dobro upravlja svojim prihodima.
Brza korist
Siromašni nemaju želju da uče nove stvari, da rade nešto što ima dugoročne ciljeve, već ih zanima instant zarada ili korist. Pravi primjer potrošačkog društva. Hoću sve i hoću odmah, ali da se ne zamaram nešto puno. Ne razmišljamo dalje od sjutrašnjeg dana. Kao farmjer koji zimi jede krompir koji je ostavio za sjeme da ga posadi u proljeće, ali o tome sada ne razmišlja. Daleko je proleće.
Izvor: ProfitPoint.rs
