U Evropi je zaposleno više ljudi neko ikada ranije, a istovremeno Starom kontinentu nedostaje stručna radna snaga, zbog čega stručnjaci očekuju zaokret. Dilema je samo da li više ljudi treba da radi manje ili manje ljudi treba da radi više?
Pitanjem podsticanja zaposlenih da rade više bave se neke od najbogatijih zemalja u Evropi. Vlade i privrednici u Njemačkoj, Holandiji i Austriji pokušavaju da učine privlačnijim prekovremeni rad, pružanjem različitih benefita i uvođenjem fleksibilnog radnog vremena, prenosi Seebiz.
Istovremeno, sve je više zaposlenih koji žele manje da rade. Prosječno nedjeljno radno vrijeme se smanjuje, a raste broj onih koji rade pola radnog vremena, dok sindikati zahtijevaju ukidanje radne nedelje od 38,5 sati. Zaposlenost u EU dostigla je skoro 75 odsto, dok najbogatije evropske zemlje beleže rekordnu zaposlenost uz povećanje zaposlenosti žena.
Glavni uzrok sadašnjeg stanja na tržištu rada je porast broja onih koji ne rade puno radno vrijeme. U bogatim evropskim zemljama oko trećina zaposlenih ne radi puno radno vrijeme. Visoka stopa zaposlenosti ne znači da se više radi. Uj Nemačkoj se 2022. godine radilo u prosjeku 1.350 sati godišnje, što je najmanje od svih zemalja OECD.
Poslovi s skraćenim radnim vremenom kao što su čuvanje i briga o djeci, na kojima radi nedovoljan broj ljudi predstavljaju problem. Nedostatak osoblja za ovu vrstu poslova još će porasti. Za poslodavce i političare izazov predstavlja što sve više zaposlenih želi da radi kraće. U Holandiji je često pravilo „1,5 dohodak“, što znači da je jedan član domaćinstva radi puno, a drugi radi pola radnog vremena.
Poslodavci i vlade pokušavaju da od zaposlenih izvuku više radnih sati. Njemačka pokrajina Baden-Virtenberg zahtijeva obrazloženje od učitelja koji rade manje od 75 odsto radnog vremena. Prema navodima ministarstva obrazovanja ta inicijativa obuhvata 4.000 od oko 115.000 zaposlenih učitelja u pokrajini.
