Proroci propasti imaju lak posao. Samo iz godine u godinu treba da predviđaju najcrnje moguće scenarije i da onda, kada stvarno krene haos, kažu: „Pa eto, lijepo smo rekli.“ Tako nastupaju svuda, šire paniku, prodaju bestselere koje su sami pisali i lakovjernima nude svoje investicione fondove, ako ih imaju, kao sigurno ulaganje.
Ali ako se pogleda trenutno stanje svjetske ekonomije čak i uzdržaniji bi mogli da dođu do zaključka da veliki ekonomski potop dolazi tokom 2019. godine. Neriješeni problemi gdje god se okrenete. Haotični Bregzit, italijanski populisti, trgovinski rat Amerike i Kine… Kad god zatreperi nada, nađe se neko da je ugasi.
Teško se može i zamisliti kuda bi sljedeća recesija odvela Evropu. Čuvari monete iz Evropske centralne banke su potrošili municiju, zaspali su u zamci svog predsjednika Marija Dragija i njegove politike niskih ili nepostojećih kamatnih stopa. Dragijeva inertnost poravnala je teren za sljedeću krizu.
Treba načuljiti uši kada najveći svjetski upravljač nekretninama Blekrok upozorava mušterije da ne ulažu na evropskim berzama. Preveliki su rizici, premale šanse za novi rast. Treba biti zabrinut kada ulagači trče da ulože u američke državne obveznice jer one navodno garantuju dobit. Signal je upozorenja kada obveznice sa kraćim rokom otplate postanu popularnije od onih sa dužim. To je gotovo uvek omen za pad privrede.
Najveću brigu pak treba da izazove svjetsko brdo dugova. Ono je poraslo za 42 odsto od 2007. godine – kada je počela prethodna kriza – i sada iznosi nepojmljivih 237 biliona dolara. Jasno, centralne banke su od početka krize poplavile tržišta novcem i tako se uzajmljenim parama masovno gradi i kupuje ili se pak špekuliše akcijama. Investitori samo na Vol strituimaju minus od 670 milijardi dolara – špekulišu pozajmljenim parama. To je tempirana bomba.
Svijet je danas zaduženiji nego prije finansijske krize i to sa 225 do 245 odsto (procjene su različite) svjetskog godišnjeg BDP-a. Kako bismo pojmili te brojke, treba podsetiti da se recimo u evrozoni već na 60 odsto zaduženosti pale crvene lampice. Svjetski dugovi rastu brže nego privreda. Sav taj lijepi rast prethodnih nekoliko godina zapravo je došao iz štamparije novca.
Ako taj mjehur pukne – a hoće kad-tad – moći će da se raduju samo oni koji su se već ovajdili. Svi ostali neka vežu sigurnosni pojas! Jer jasno je da visoko zadužene države više neće moći da napabirče milijardske pakete za oporavak svojih ekonomija. A centralni bankari koji su, poput Dragija, odavno smanjili kamate na nulu, više neće moći da ih smanje kako bi podstakli rast.
Oluja dolazi, a nadstrešnice su trošne. Krenuće iz SAD kada popusti dejstvo Trampovih poreskih poklona, a onda će se nadviti i nad Evropom. Amerikanci će platiti visoku cijenu što se zadužuju kao da ne postoji sjutra. Evropljani će morati da ispašatju jer su bili anestezirani solidnim privrednim razvojem prethodnih godina, ali nisu ojačali svoje nadstrešnice.
Ali, da li taj ogromni potop dolazi baš 2019. godine? Kada tačno, koje sedmice, kojeg dana? E, to pitajte proroke potopa, oni sigurno već znaju.
Henrik Beme
(Deutsche Welle)
