Gotovo onoliko dugo koliko vještačka inteligencija doživljava svoj najveći uspon, postoje upozorenja o spekulativnom balonu koji bi mogao da parira ludilu dot-kom ere kasnih 1990-ih, koja se završila spektakularnim kolapsom i talasom bankrota.
Tehnološke kompanije troše stotine milijardi dolara na napredne čipove i data centre, ne samo da bi održale korak sa naglim porastom korišćenja četbotova poput ChatGPT, Gemini i Claude, već i kako bi se osigurale da su spremne da podnesu još temeljniji i jači pomak ekonomske aktivnosti sa ljudi na mašine. Konačni račun mogao bi da dostiže bilione dolara. Finansiranje dolazi od rizičnog kapitala, duga i u posljednje vrijeme, nekih nekonvencionalnih aranžmana koji su podigli obrve na Vol Stritu.
Čak i neki od najvećih zagovornika vještačke inteligencije priznaju da je tržište klimavo, iako i dalje tvrde da vjeruju u dugoročni potencijal tehnologije. AI (engl. Artificial Intelligence – vještačka inteligencija), prema njihovim riječima, sprema se da preoblikuje brojne industrije, izliječi bolesti i generalno ubrza napredak čovječanstva.
Ipak, nikada do sada toliko novca nije bilo potrošeno tako brzo na tehnologiju koja je i dalje donekle neprovjerena kao profitabilan poslovni model. Direktori tehnoloških kompanija koji privatno sumnjaju u najekstremnije procjene revolucionarnog potencijala AI-ja ili se bar muče da vide kako da ga monetizuju, osjećaju da imaju malo izbora osim da prate investicije svojih rivala, ili rizikuju da budu nadmašeni i uklonjeni sa scene budućeg AI tržišta. Oštri padovi globalnih tehnoloških akcija početkom novembra dodatno su pojačali zabrinutost investitora zbog nerealno visokih procjena u sektoru, a izvršni direktori sa Vol Strita upozoravaju da tržištu slijedi zakasnela korekcija.
Čak ni “Veličanstvena sedmorka” ne može da isprati AI ludilo
Kada je Sam Altman, izvršni direktor kompanije OpenAI, kreatora ChatGPT-ja, objavio AI infrastrukturni plan vrijedan 500 milijardi dolara, poznat kao Stargate, zajedno sa drugim vodećim ljudima iz tehnološkog svijeta u Bijeloj kući u januaru, cifra je izazvala šok i nevjericu. Od tada, tehnološki rivali su pojačali potrošnju, uključujući Marka Zuckerberga iz Mete, koji je obećao da će investirati stotine milijardi u data centre. Ne želeći da zaostaje, Altman je kasnije rekao da očekuje da će OpenAI potrošiti “bilione” na AI infrastrukturu.
Kako bi finansirao te projekte, OpenAI ulazi na novi teren. U septembru je proizvođač čipova Nvidia objavila sporazum o investiranju do 100 milijardi dolara u izgradnju OpenAI data centara, posao za koji neki analitičari smatraju da otvara pitanje da li čip giganti pokušavaju da održe svoje kupce “u životu” kako bi oni nastavili da troše na njihove proizvode.
Zabrinutosti prate Nvidiju, u različitim oblicima, tokom većeg dijela ovog AI buma. Dominantni proizvođač AI akceleratorskih čipova finansirao je desetine kompanija posljednjih godina, uključujući kreatore AI modela i provajdere cloud računanja. Neke od tih firmi zatim koriste taj kapital da kupuju Nvidijine skupe poluprovodnike. Dogovor sa OpenAI-jem bio je znatno većeg obima.
Kako Nvidia i OpenAI pokreću AI mašinu za zarađivanje novca
I druge velike tehnološke kompanije sve se više oslanjaju na zaduživanje kako bi podržale svoju rekordnu potrošnju. Meta se, na primjer, obratila kreditorima kako bi obezbijedila 26 milijardi dolara finansiranja za planirani kompleks data centara u Luizijani, koji će prema procjenama kompanije po veličini dostići Menhetn. JPMorgan Chase & Co. i Mitsubishi UFJ Financial Group takođe predvode zajam veći od 22 milijarde dolara za podršku planu izgradnje ogromnog data-centar kampusa kompanije Vantage Data Centers, prema prenosu Bloomberg Newsa.
A kada će doći povrat na investicije?
Do 2030. godine, AI kompanijama će biti potrebno dva biliona dolara godišnjeg prihoda samo da bi finansirale računarsku snagu potrebnu za rast potražnje, navodi Bain & Co. Međutim, prema njihovoj projekciji, prihodi će vjerovatno biti 800 milijardi dolara ispod toga.
“Brojevi koji se pominju toliko su ekstremni da ih je jako teško pojmiti”, kaže David Einhorn, osnivač fonda Greenlight Capital. “Sigurno nije da će ishod biti nula, ali postoji razumna šansa da će doći do masovnog uništenja kapitala tokom ovog ciklusa.”
Sve veći broj manje provjerenih firmi takođe pokušava da iskoristi “zlato” data centara. Nebius iz Amsterdama, nastao odvajanjem od ruskog Yandexa 2024, nedavno je potpisao infrastrukturni ugovor sa Microsoftom vrijedan do 19,4 milijarde dolara. Britanski Nscale, koji je ranije radio u sektoru kriptovaluta, sada sarađuje sa Nvidijom, OpenAI-jem i Microsoftom na projektima u Evropi.
“AI će vjerovatno imati duboke posljedice po način na koji svi radimo. Ali, shodno Šumpeterovoj kreativnoj destrukciji, biće bola prije nego što uživamo u novim biznisima”, izjavio je John Authers iz Bloomberga.
Da li postoji skepsa o samoj tehnologiji?
Iza razmetljive potrošnje krije se i rastuća skepsa o isplativosti AI-ja. U avgustu, investitore je uzdrmalo istraživanje MIT-a koje je pokazalo da 95 odsto organizacija nije vidjelo nikakav povrat na ulaganja u AI inicijative.
Skoro u isto vrijeme, istraživači sa Harvarda i Stanforda objasnili su mogući uzrok: zaposleni koriste AI za kreiranje takozvanog “workslopa”, sadržaja koji izgleda kao dobro urađen posao, ali u suštini ne doprinosi napretku zadatka.
Obećanje AI tehnologije dugo je bilo da će ona pomoći u pojednostavljivanju zadataka i povećanju produktivnosti, čineći je neprocjenjivim alatom za radnike i onim za šta će kompanije spremno plaćati visoke iznose. Umjesto toga, istraživači sa Harvarda i Stanforda otkrili su da preovlađivanje “workslopa” može koštati veće organizacije milione dolara godišnje zbog izgubljene produktivnosti.
AI programeri takođe se suočavaju sa drugim izazovom. OpenAI, kao i kreator Claude četbota, Anthropic i druge kompanije, godinama su ulagali u razvoj zasnovan na takozvanim zakonima skaliranja – ideji da više računarske snage, više podataka i veći modeli neizbježno vode ka dramatičnim skokovima u sposobnostima vještačke inteligencije. Oni vjeruju da će ovo na kraju dovesti do vještačke opšte inteligencije (AGI – Artificial General Intelligence), naprednog oblika tehnologije koja bi bila jednaka ili superiorna ljudima u većini zadataka.
Tokom protekle godine, međutim, ove kompanije počele su da primjećuju sve manje koristi uprkos enormnim ulaganjima u naprednije AI modele. Neki se bore i da ispune sopstvena očekivanja. Nakon mjeseci najava o GPT-5 kao ogromnom iskoraku, OpenAI-jev najnoviji model, lansiran u avgustu, naišao je na pomiješane reakcije. Tokom predstavljanja, Sam Altman je priznao da “još uvijek nedostaje nešto veoma važno” kako bi se došlo do AGI-ja.
Te zabrinutosti dodatno pojačava rastuća konkurencija iz Kine, gdje kompanije preplavljuju tržište konkurentnim, jeftinijim AI modelima. Iako se američke firme i dalje smatraju vodećima u trci, kineske alternative bi mogle, u pojedinim segmentima tržišta, da potkopaju Silicijumsku dolinu nižim cijenama, otežavajući povraćaj ogromnih ulaganja u AI infrastrukturu.
Prisutan je i strah da bi masovna izgradnja data centara, koja povlači drastično povećanje potrošnje električne energije, mogla biti usporena ograničenjima nacionalnih elektroenergetskih mreža.
Šta AI industrija kaže kao odgovor na to?
Sam Altman priznaje postojanje balona, ali ostaje veliki optimista:
“Jesmo li u fazi pretjeranog uzbuđenja oko AI-ja? Po meni, da.
Da li je AI najvažnija stvar koja se dogodila u jako dugo vremena? Po meni, takođe da.”
Altman i drugi tehnološki lideri nastavljaju da izražavaju uvjerenje u put ka AGI-ju, a neki sugerišu da bi taj cilj mogao biti bliži nego što skeptici misle. “Razvoj superinteligencije sada nam je u vidokrugu”, napisao je Zuckerberg u julu, misleći na još moćniji oblik AI tehnologije ka kojem njegova kompanija teži.
Na kraći rok, mnogi AI programeri ističu da moraju drastično da povećaju računske kapacitete kako bi podržali brzo usvajanje njihovih usluga. Altman posebno naglašava da OpenAI i dalje ima ograničenja u dostupnoj računarskoj infrastrukturi, dok stotine miliona ljudi širom svijeta svakodnevno koriste njihove usluge za razgovor sa ChatGPT-jem, pisanje koda, generisanje slika i video sadržaja.
OpenAI i Anthropic objavili su i sopstvena istraživanja koja pokazuju da AI modeli već imaju značajan uticaj na produktivnost rada, suprotno pesimističnim zaključcima nezavisnih akademskih institucija. Anthropicov izvještaj iz septembra navodi da oko tri četvrtine kompanija koristi Claude za automatizaciju poslovnih aktivnosti. U istom mjesecu, OpenAI je predstavio novi evaluacioni sistem nazvan GDPval koji mjeri učinak AI modela u desetinama različitih zanimanja.
“Otkrili smo da se današnji najnapredniji modeli već približavaju kvalitetu rada koji proizvode industrijski stručnjaci”, navodi OpenAI u blog objavi. “Posebno u zadacima u kojima modeli imaju najveću snagu, smatramo da bi povjeravanje zadatka modelu, prije nego čovjeku, moglo da štedi i vrijeme i novac.”
Koliko će korisnici na kraju biti spremni da plate za ove usluge? Nada među programerima je da će, kako AI modeli budu napredovali i preuzimali sve složenije zadatke u ime korisnika, moći da ubijede kompanije i pojedince da plaćaju znatno više za pristup tehnologiji.
“Želim da vrata ostanu otvorena za sve opcije”, rekla je finansijska direktorka OpenAI-ja, Sarah Friar, krajem 2024. godine, kada su je pitali o izvještaju da je kompanija razmatrala pretplatu od 2.000 dolara mjesečno za svoje AI proizvode. “Ako mi to omogućava da kroz svijet funkcionišem uz pomoć asistenta sa nivoom znanja doktora nauka, u bukvalno svemu što radim, sigurno postoje situacije u kojima bi to imalo potpunog smisla platiti.”
U septembru je Zuckerberg rekao da je AI balon “sasvim moguć”, ali je naglasio da ga više brine scenario u kojem se ne troši dovoljno da bi se iskoristila prilika. “Ako pogrešno potrošimo par stotina milijardi dolara, to će, naravno, biti veoma nesrećno”, rekao je u jednom intervjuu. “Ali, rekao bih da je rizik mnogo veći na drugoj strani.”
Šta definiše tržišni balon?
Baloni su ekonomski ciklusi u kojima tržišna vrijednost naglo raste do nivoa koji nije podržan temeljnim ekonomskim osnovama – i obično se završavaju oštrim padom, takozvanim pucanjem balona.
Baloni često počinju kada se investitori povedu špekulativnom euforijom – često oko nove tehnologije ili tržišne prilike – i masovno ulažu zbog straha da ne propuste rast. Američki ekonomista Hyman Minsky definisao je pet faza balona: pomjeranje, bum, euforija, uzimanje profita i panika.
Baloni su ponekad teško uočljivi jer tržišne cijene mogu da se odvoje od realnih vrijednosti iz više različitih razloga, a oštar pad nije uvijek neizbježan. I tako, pošto je krah sastavni dio ciklusa balona, često je teško tačno utvrditi kada je balon već uveliko formiran, sve dok ne pukne.
Generalno, baloni pucaju kada investitori shvate da su očekivanja bila previsoka. To obično dolazi nakon perioda pretjerane euforije koja se pretvara u maniju, kada svi kupuju na samom vrhu. Ono što slijedi najčešće je spor, dugotrajan pad tokom kojeg zarade kompanija počnu da trpe, ili se dogodi jedan ključni događaj koji mijenja dugoročnu perspektivu, primoravajući investitore da panično napuštaju tržište.
Postojao je strah da je AI balon već pukao krajem januara, kada je kineski DeepSeek uzdrmao tržište puštanjem konkurentnog AI modela navodno napravljenog uz znatno manje troškove nego što američki giganti ulažu. DeepSeekov viralni uspjeh doveo je do prodaje tehnoloških akcija vrijedne više stotina milijardi dolara. Nvidia, ključna AI dionica, pala je 17 odsto u samo jednom danu.
Epizoda sa DeepSeekom istakla je rizike ogromnih ulaganja u AI. Ali Silicijumska dolina ostala je uglavnom nesmetana. U mjesecima koji su uslijedili, tehnološke kompanije su udvostručile svoje skupe AI investicije, a investitori su se vratili slavlju. Nvidia se podigla sa aprilskog minimuma i postavila nove rekorde. Do kraja septembra, njena vrijednost je premašila 4 biliona dolara, što ju je učinilo najvrednijom kompanijom na svijetu.
Da li je ovo ponovo 1999?
Kao i u današnjem AI bumu, kompanije u centru dot.com manije privlačile su ogromne količine investicionog kapitala, često koristeći upitne metrike poput broja posjetilaca na sajtu, umjesto stvarne sposobnosti da generišu profit. Postojali su brojni loši poslovni modeli i preuveličane projekcije prihoda. Telekomunikacione firme su žurile da izgrade optičku infrastrukturu, samo da bi shvatile da potražnja ne može da isprati ulaganja. Kada je sve puklo 2001. godine, mnoge kompanije su bile ugašene, dok su druge preuzimali jači konkurenti po smiješnim cijenama.
Odjek dot.com ere i dalje je vidljiv u ogromnoj AI infrastrukturi koja se ubrzano gradi, visokim valuacijama i upečatljivim pokazivanjem bogatstva. Investitori rizičnog kapitala udvaraju se AI startapima privatnim avionima, luksuznim ložama na sportskim događajima i ogromnim čekovima. Mnogi AI startapi ističu svoj mjesečni ponavljajući prihod kao ključnu metriku rasta, ali postoje sumnje u održivost i predvidivost tih projekcija, posebno kada je riječ o mlađim kompanijama. Neki AI startapi zatvaraju više rundi finansiranja u samo jednoj godini. Neće svi nužno uspjeti.
“Mislim da postoji mnogo paralela sa internet balonom”, rekao je Bret Taylor, član odbora OpenAI-ja i izvršni direktor kompanije Sierra, AI startapa procijenjenog na 10 milijardi dolara. Kao i tokom dot-com ere, izvjesno je da će veliki broj današnjih visokorastućih kompanija propasti. Ali, prema Tayloru, pojaviće se i veliki, dugoročno uspješni biznisi, baš kao što su se i tada pojavili Amazon i Google (današnji Alphabet Inc.).
“Istina je da će AI transformisati ekonomiju i vjerujem da će, poput interneta, stvoriti ogromnu ekonomsku vrijednost u budućnosti”, rekao je Taylor. “Ali takođe mislim da smo u balonu i da će mnogi ljudi izgubiti mnogo novca.”
Predsjednik Amazona Jeff Bezos izjavio je da potrošnja na AI podsjeća na “industrijski balon” nalik biotehnološkom balonu iz 1990-ih, ali i dalje očekuje da će ova tehnologija poboljšati produktivnost “svake kompanije na svijetu”.
Ističu se, međutim, i ključne razlike u odnosu na dot.com eru. Najprije, današnje najveće tehnološke kompanije, “Veličanstvena sedmorka”, stabilni su giganti koji čine veliki dio rasta profita u S&P 500 indeksu. One imaju ogromne izvore prihoda i ogromne zalihe gotovine.
Uprkos skepticizmu, usvajanje AI tehnologije odvija se veoma brzo. ChatGPT, proizvod kompanije OpenAI, ima oko 700 miliona nedjeljnih korisnika, što ga čini jednim od najbrže rastućih potrošačkih proizvoda u istoriji. Najveći AI igrači, uključujući OpenAI i Anthropic, bilježe izuzetno snažan rast prihoda.
OpenAI je ranije predvidio da će se prihod kompanije više nego utrostručiti u 2025. godini, do 12,7 milijardi dolara. Iako se ne očekuje da kompanija bude profitabilna do kraja ove decenije, nedavni sporazum koji je omogućio zaposlenima da prodaju akcije firme dao je OpenAI-ju procijenjenu vrijednost od 500 milijardi dolara – čime je postala najvrednija kompanija na svijetu koja nikada nije ostvarila profit.
Izvor: Bloomberg Adria
