Za razumijevanje strateškog značaja Grenlanda i spora koji je nastao između Evrope i SAD nije potrebna mapa. Potreban je globus.
Nauka je priskočila u pomoć da objasni kako treba posmatrati mjesto velikog danskog ostrva u svijetu. Poznati astrofizičar i neko ko radi na popularizaciji nauke, Nil Degras Tajson, u svojoj emisiji poslužio se kancelarijskim globusom.
„Tokom Hladnog rata, Sovjetski Savez bio je naš zakleti neprijatelj. Mi, Sjedinjene Američke Države, bili smo zabrinuti ko bi mogao da izvede prvi nuklearni udar. Jedna bomba može da uništi cio grad i ubije milione. Kako bi se to moglo desiti? Na Merkatorovoj mapi ne razmišljate o Sjevernom polu, jer on nije dio onoga što gledate. Samo vidite sve zemlje poređane s lijeva na desno i kažete: Pa, ako bi Rusija bombardovala SAD, lansirali bi raketu horizontalno preko okeana da pogode SAD. Tako bi to uradili. Ne. Sve se ovo dešava na sferi“, objašnjava Tajson.
Prema njegovim riječima, kada Merkatorovu projekciju pretvorimo u sferu možemo da shvatimo da najkraća udaljenost između Rusije i SAD nije po liniji geografske širine. Najkraća distanca je preko Sjevernog pola. Da je SSSR želio da napadne SAD, napad bi išao tim pravcem.
„Kako se branimo od toga? SAD je napravila sporazum sa Danskom da postavi vojnu bazu na Grenlandu sa specijalnom funkcijom praćenja svega što bi moglo da dođe preko pola i napadne Evropu ili Sjevernu Ameriku. To je bila osnovna svrha te stanice. U bazi Tuli nalaze se radarski sistemi koji štite zapadni dio Zemljine hemisfere od bilo kakvog napada, posebno raketnog, koji bi došao sa druge strane planete“, dodaje naučnik.
Tajson objašnjava i da na Merkatorovoj projekciji Grenland izgleda ogromno. To je zato što je blizu pola pa su, kako kaže, linije meridijana „raspršene“. Na toj mapi Sjeverni pol praktično ne postoji. Sjeverni pol je čitava gornja ivica mape. Zato Grenland izgleda kao da je veći od Afrike.
Špijunski sateliti
Drugi značaj polova je i špijunaža i borba protiv iste.
„Još jedna zanimljivost u geopolitici Grenlanda su sateliti u niskoj orbiti Zemlje. Ako orbita prati ekvator, sateliti će vidjeti samo ono što se nalazi duž ekvatorijalnog pojasa. Za špijunske satelite, ekvator nije dobar, pa se lansiraju da kruže od pola do pola“, navodi Tajson.
Kako objašnjava, ako satelit orbitira u pravcu od pola do pola, Zemlja se okreće ispod njega i svaki put kada satelit pravi krug, vidi novi dio Zemlje. Na ovaj način može da mapira 100% površine planete. Zato se sateliti za praćenje lansiraju blizu polova.
Tajson zaključuje da je zbog svog položaja Grenland zaista imao veoma stvarnu i značajnu stratešku vrijednost za bezbjednost Evrope, Sjeverne Amerike i NATO-a, u odnosu na stvarnu ili percipiranu prijetnju Sovjetskog Saveza tokom Hladnog rata.
Šta ako se Grenland otopi
„Grenland je uglavnom led uprkos svom imenu. Ako bi se ledenjaci Antarktika i Grenlanda otopili, voda bi se vratila u okean. To bi podiglo nivo mora i potopilo mnoge zemlje u Južnom Pacifiku. Takođe i Floridu, čija je prosječna nadmorska visina najniža od svih 50 saveznih država. Nivo vode bi dosegao lijevi lakat Kipa slobode, potapajući sve priobalne gradove svijeta“, objašnjava Degras Tajson.
Kako temperatura Zemlje nastavlja da raste, periodi kada arktički led nije potpuno zaleđen biće sve duži. To otvara brodske puteve koji mogu povezati sve luke, zemlje i regione koji imaju pristup Sjevernom polu. To uključuje Kanadu, Ameriku preko Aljaske, Grenland, nordijske zemlje, Island i Rusiju. Otvaranje ovih puteva omogućava trgovinu i to je posljedica topljenja Zemlje.
Topljenje bi moglo da ima još jednu lošu posljedicu. Tajson podsjeća da se 1968. na Grenlandu srušio bombarder B-52. Nosio je nuklearne bojeve glave i druge bombe. Došlo je do požara u kabini koji nisu mogli da ugase. Svi, osim jednog člana posade, uspjeli su da se katapultiraju dok je ovaj poginuo. Avion se srušio i došlo je do eksplozije koja je raspršila radioaktivni materijal. Ako Grenland počne da se topi, taj materijal može dospjeti u vodene tokove, naveo je Tajson.
Izvor: Forbes/Bif.rs
