Kad je vještačka inteligencija postala široko dostupna, izgledalo je kao da će preko noći zamijeniti ljude u brojnim profesijama – a među njima i književne prevodioce. Ipak, kao što vještačka inteligencija ne može zamijeniti pisca, teško da može zamijeniti ni klasične književne prevodioce – one koji prevode prozu, poeziju i dramske tekstove. U velikom dosijeu portala tportal o književnom prevođenju i uticaju vještačke inteligencije govore prevoditeljke Anja Majnarić, Sandra Ljubas, Ela Varošanec Krsnik i Ana Stanić Kapović, kao i Slavko Kozina, predsjednik Zajednice izdavača i knjižara pri Hrvatskoj privrednoj komori.

Anji Majnarić, prevoditeljki sa švedskog jezika, bilo je potrebno skoro deset mjeseci da prevede jedan – posljednji od šest tomova Knausgårdove autobiografske sage Moja borba, koju je u Hrvatskoj 2019. objavila Naklada OceanMore. Jednom sofisticiranom AI programu specijalizovanom za književno prevođenje – GlobeScribe – vjerovatno bi trebalo znatno manje vremena, a cijena je pravo ništa: svega 85 eura. Ova nova britanska firma nudi brze i jeftine prevode za koje, kako tvrde, „čitaoci ne mogu da prepoznaju da li ih je prevela osoba ili vještačka inteligencija“.

„Još se iz aviona vidi kad je tekst preveo Google Translate“, upozorava Majnarić

Panika oko AI – bijeg u distopiju umjesto suočavanja s realnim problemima

Majnarić za tportal ističe da nije sigurna koliko je šira javnost u Hrvatskoj svjesna fenomena AI-ja, ali se među prevodiocima o tome već dvije-tri godine intenzivno diskutuje – i, po njenom mišljenju, previše.

„Posebno to nema smisla u jednoj maloj zemlji, gdje se govori globalno beznačajan jezik. Google Translate još nije na nivou da mu se može bezrezervno vjerovati kad je u pitanju hrvatski jezik. I dalje se jasno vidi kad je neku web stranicu preveo automat – recimo, poznati modni brend nudi ‘štap s okusom jagode’ ili kolekciju ‘proljeće/ljeto’. Čini se da je panika oko AI-ja zgodan način da nas se uplaši i usmjeri na distopijske scenarije, umjesto da se bavimo stvarnim problemima struke“, navodi Majnarić.

Struka ima previše odbrambeni stav

Sandra Ljubas, traduktološkinja i prevoditeljka sa njemačkog, švedskog, danskog i norveškog jezika, koja je 2023. doktorirala na Sveučilištu u Zadru na temu „Metodologija vrednovanja mašinskih prevoda prema kriterijumu razumljivosti“, smatra da književni prevodioci u Hrvatskoj ne moraju brinuti za svoju egzistenciju.

„Trenutno se može steći utisak da promjene dolaze munjevito – iako ja to nisam osjetila u svakodnevnom radu – ali nesigurnost i prekarijat su oduvijek sastavni dio freelance posla. S druge strane, cjeloživotno učenje i prilagođavanje glavne su prednosti naše struke. Dinamičnost i potreba za stalnim usavršavanjem ono su što najviše volim u ovom poslu“, kaže Ljubas.

„Mašinsko prevođenje je već deset godina moje glavno istraživačko interesovanje i jasno vidim obje strane: s jedne strane je nekritično prihvatanje AI-ja, potaknuto senzacionalističkim naslovima i predviđanjima propasti prevodilačke profesije, a s druge, pretjerano defanzivan stav koji šteti više nego što koristi“, dodaje.

Prevodilačka struka će opstati – ali se mora razvijati

Da bi šira javnost uopšte razumjela šta sve uključuje prevodilački posao – kognitivno opterećenje, mnoštvo vještina – potrebno je više ulaganja u istraživanja prevođenja, uključujući i mašinsko prevođenje, kako bi se preciznije procijenio uticaj AI-ja i omogućio kvalitetan odgovor struke na nove izazove.

„Prevodilačka struka sigurno neće nestati, ali profesionalni prevodioci moraju da se razvijaju zajedno sa njom ako žele da opstanu. No, to nije ništa novo“, ističe Ljubas.

Dodaje i da je Google Translate oduvijek bio pionir u uključivanju jezika – trenutno podržava oko 250 jezika, uključujući i hrvatski.

Hrvata nema na DeepL-u – i to je loš znak

„Popularan je i DeepL, ali on podržava samo tridesetak jezika – hrvatski nije među njima, dok jesu slovenački, bugarski i slovački. To ukazuje da za hrvatski nema dovoljno dostupnih resursa da bi se garantovao minimalni kvalitet. A izostanak nekog jezika iz digitalnog svijeta može imati dalekosežne posljedice po njegovo očuvanje“, upozorava Ljubas.

Dodaje da ovi alati nisu kreirani isključivo za književno prevođenje, a kod ChatGPT-ja i sličnih modela, prevođenje je samo jedna od mnogih funkcija.

„Zato i ne čudi što su rezultati često nepredvidivi i variraju u zavisnosti od načina na koji se postavi upit – generativni AI može ponuditi više različitih verzija, a korisnik odlučuje šta će sa njima. Da li ćemo ih nazvati korisnim zavisi od toga šta očekujemo od njih. Svako će koristiti one alate koji mu stvarno mogu pomoći – u mjeri u kojoj njihova upotreba ima smisla“, zaključuje Ljubas.

Izvor:  T portal