Sav američki bijes fokusiran na njemačku auto-industriju temeljio se na tome da zbog carina Evropljani ne kupuju američke automobile, te je tražio i dobio nula posto evropskih carina.

Nijemci produbljuju analize uticaja novog američko-evropskog dogovora o carinama, s posebnim fokusom na njemačku ekonomiju, na automobilsku, farmaceutsku te industriju aluminijuma i čelika. Stručnjaci smatraju da su i Von der Leyen, u ime Evropske komisije, i generalni sekretar NATO-a Mark Rutte, odigrali relativno dobro sa Trampom u datim okolnostima, i da je dobro što su oboje pretjerivali sa pokazivanjem submisivnosti i poraza. Naime, desetak dana nakon što je trgovinski sporazum s novim carinama stupio na snagu, čule su se kritike kako je Ursula von der Leyen prekoračila ovlašćenja time što je, tokom nedavnih razgovora, obećala američkom predsjedniku da će EU kupiti američko oružje u vrijednosti 700 milijardi eura i dodatno investirati 600 milijardi u američku privredu.

Budući da ona sama dobro zna da nema takva ovlašćenja, da je niko nema namjeru slijediti i da daje prazna obećanja – „Glumila je. Dobro je odigrala, jer je ostavila Trampu mogućnost da se hvali kako je trijumfovao na svim poljima u Evropi. To bi ga trebalo na neko vrijeme umiriti, a Evropi dati malo vremena, možda mjeseci, a možda i godina”, komentarisao je njemački ekonomista Torsten Bener u podcastu Berlin Briefing. „Realno, udar Trampa je posve novo iskustvo za Evropu koja je dosad pregovarala sa slabijima od sebe, uvijek nastupala samosvjesno, ponosno, strogo.

Ovo je prvi put da mora da se ponaša ponizno i poraženo, otprilike kao Kina kad je morala u 19. vijeku pristati na ponižavajuće trgovinske ugovore sa zapadnim silama. Treba nam još treninga da shvatimo da se svijet promijenio. Međutim, od svih varijanti koje su bile na stolu, a bile su i da carine narastu do 30 odsto, ova je bila najmanje loša. To ‘najmanje loša’ znači da je za vrijeme pregovora američka carina vrlo jasno isticala da Evropa u pitanjima odbrane i bezbjednosti zavisi od Amerike. To je batina koju je Tramp imao u ruci, a od koje se nije moglo pobjeći. Zbog konteksta, američke carine na evropsku robu bile su od jedan do tri odsto.

Njemačke ekonomiste zabrinjava što je ovaj udarac došao u trenutku kada njemačka ekonomija nije jaka, nego je već patila i od stanja na globalnom tržištu, zbog toga što nije sprovela neophodne promjene koje vode ka pojačanoj konkurentnosti i zato što s druge strane pritišće Kina. Torsten Bener i ekspertkinja i novinarka Mari Sana rekli su da se u Njemačkoj još ne može procijeniti šteta, jer ona zavisi od poređenja s tim kako su pogođene neke druge ekonomije i od toga koliko će se dugo Tramp držati dogovora. „Japan ima 15 odsto kao i mi, Kina 30, UK ima deset. To znači da se on može igrati povisujući i snizujući carine nekima, pa će se onda i EU morati prilagođavati, i ovo što sada izgleda relativno dobro može odjednom biti gore. Jako je komplikovano”, rečeno je u uticajnom podcastu DW-a Berlin Briefing. Njemačka, istaknuto je, izvozi tri milijarde eura sedmično u Ameriku. Za poređenje, to je dvostruko više nego što izvozi u Kinu. Od toga, jedna šestina njemačkog izvoza su automobili i auto-dijelovi. Ekonomistkinja i novinarka Mari Sana ističe da nije svako u njemačkoj auto-industriji jednako pogođen. Mercedes i BMW već imaju proizvodne pogone u Sjedinjenim Državama. Oni neće plaćati carine na tamo proizveden cijeli automobil, ali hoće na dijelove koji nijesu proizvedeni u Americi, nego Evropi, Meksiku ili negdje drugdje, po odgovarajućim procentima.

Sav američki bijes fokusiran na njemačku auto-industriju temeljio se na tome da zbog carina Evropljani ne kupuju američke automobile, te je tražio i dobio nula posto evropskih carina. Ali, kaže ekonomistkinja Mari Sana, ionako su dvije trećine uvoza automobila iz Amerike u Evropu otpale na Mercedes i BMW, dakle njemačke automobile. Osim Tesle, Evropljani ne vole američke automobile, a i Tesla koja se kupuje u Evropi ne proizvodi se u Americi. Dakle, Mercedes i BMW sada su u povoljnijoj situaciji kad je u pitanju uvoz u Evropu. „No, nije sjajno. Mercedes je objavio podatke o poslovanju za prvih šest mjeseci 2025. godine i profit im je jako pao. U odnosu na prošlu godinu je 50 odsto manji”, rekla je Mari Sana. Inače, ovako loši rezultati Mercedesa tumače se ogromnim padom izvoza u Kinu, što im je bilo najjače tržište, interesom za električna vozila i konkurencijom.

VW ima fabriku u Americi, ali proizvodi Volkswagene, a Audi se premišlja da li da tamo gradi. Porsche nema postrojenja u Americi i ne namjeravaju ih podići, jer im je isplativije ovih 15 odsto nego ogromna ulaganja u izgradnju fabrika. Do 1. avgusta, tj. novog sporazuma, EU carine na američke automobile bile su 10 odsto, a američke carine na evropske automobile bile su 2,5 odsto, osim na SUV-ove kada su carine iznosile 20 ili više od 20 odsto. Stručnjaci kažu da 15 odsto američkih carina nije dovoljno da bi evropska industrija migrirala u Sjedinjene Države. Da bi se to desilo, carine bi morale biti znatno veće. Ovih 15 odsto neće biti dovoljno da se pokrene reindustrijalizacija Amerike. Što se tiče pogođenosti farmaceutskog sektora, Mari Sana kaže da za sada baš ništa nije jasno. I američka i evropska strana potvrdile su 15 odsto. Ali, Tramp je dao na znanje da SAD istražuje uticaj tog evropskog sektora, a istraga se vodi u formatu Section 232, koji se odnosi na ugroze za nacionalnu bezbjednost. Od rezultata te istrage zavisiće carina na njemačke i ostale evropske farmaceutske proizvode. „Ako se Tramp u ovom segmentu makne od dogovorenog, to bi uzdrmalo globalno tržište lijekovima.

Od 1990. na snazi je konsenzus da se farmaceutska industrija isključi iz carinskih igara, jer je njena stabilnost ključna za svjetske dobavne lance. Do sada se sve preduzimalo da taj sektor bude što stabilniji”, rekla je Mari Sana. Prema tome, njemačka i evropska farmaceutska industrija i dalje se smatra zdravom, ulaganja u nju su nesmetana, SAD je veliki partner, ali Nijemce nagriza zabrinutost. Najpogođeniji su proizvođači čelika i aluminijuma. Stručnjaci u Berlin Briefingu DW-a kažu da će Tramp ustrajati na visokom stepenu protekcionizma, i carine na evropski, njemački čelik i aluminijum narasti će, strahuje se, i na 50 odsto. To bi jako negativno djelovalo na njemačku industriju čelika koja zapošljava 90 hiljada radnika. Gigant Thyssenkrupp najavio je smanjenje deset hiljada radnih mjesta do kraja narednih pet godina.

Problem je što je njemačka proizvodnja, bazirana na vodoniku, mnogo skuplja, pa se događa da čak i njemačka javna preduzeća poručuju kako im ne treba „zeleni” čelik, nego čelik po povoljnim cijenama.

Nezgoda je u tome što je Kina vodeća i u proizvodnji zelenog čelika te može zagušiti i u tom segmentu evropsko tržište.

Postoje već dijelovi njemačke industrije koji su stavili ključ u bravu jer je presušio dotok rijetkih ruda iz Kine, a Kina daje samo gotove proizvode.

Kina je u podtekstu američko-evropskog trgovinskog sporazuma, iako nigdje nije izričito navedena.

Godinama su trajali, a Džo Bajden ih je poticao, transatlantski razgovori o zajedničkom nastupu prema Kini, no Donald Tramp je tu mogućnost likvidirao. „Tramp smatra da mu ne treba saradnja s EU oko Kine, jer misli da će se sve dogovoriti u četiri oka sa Sijem”, kaže Bener, koji je direktor analitičkog think-tanka GPPi iz Berlina. „Udarac američkih carina je neugodan, za neke jako težak, ali za Njemačku i EU u cjelini nije fatalan. Za nas može biti fatalna nelojalna kineska konkurencija i njena kontrola nad rijetkim rudama. Ta poluga je toliko jaka da se nedavno čak i Tramp smirio i snizio prijeteći ton prema Kini”, kad je shvatio kolika je ta batina u kineskim rukama moćna, rekao je Bener. Najveća opasnost za njemačku auto-industriju takođe dolazi iz Kine – jeftiniji kineski čelik preplavljuje Evropu, hemijski divovi poput BASF-a preselili su proizvodnju u Kinu, a u Njemačkoj su ostali samo uredi. To je ono na što moramo obratiti pažnju. Evropa nije deindustrijalizovana u tolikoj mjeri kao Amerika i imamo šta da branimo, zaključili su njemački eksperti.