Dok to danas djeluje potpuno iracionalno, bogataši iz Antičke Grčke su se utrkivali u plaćanju poreza, odnosno ko će državi platiti najveću sumu.

Ta država je imala specifičan metod ubiranja poreza koji se zvao ejsefora. Ona se odnosila na najbogatije članove društva i to ne uvijek već samo u vremenima poput ratova, kada su državi bili potrebni dodatni prihodi. Prema propisima, bogati su mogli i da odbiju plaćanje ovog poreza ako su vjerovali da ima mnogo bogatijih od njih koji treba da je plate. Međutim to se rijetko dešavalo.

Postojao je međutim još jedan način za ubiranje novca znan pod imenom liturgija. On je podrazumijevao pozivanje bogatih Atinjana da ulože sredstva u javne radove ili da podrže kulturne sadržaje. Budući da je u pitanju doniranje, ono se moglo odbiti ali u to vrijeme rijetko ko je odbijao da izdvoji sredstva za državu jer je to predstavljalo prestiž. Šta više, bogataši su se utrkivali ko će izdvojiti veći iznos, da bi poslije mogli da se hvale time što je zahvaljujući njima održan neki pozorišni festival ili izgrađen neki put.

Odakle je dolazio sav taj novac?
Antička Grčka nije bila siromašna zemlja. Čak i prije uspostavljanja demokratije, to je bila moćna država koja je uzgajala mahom grožđe i masline, a dobar dio hrane obezbjeđivala iz trgovine sa inostranstvom. Trgovina je cvjetala, ne samo zbog te potrebe, već i zbog činjenice da je ova zemlja bila u srcu Sredozemnog mora.

"/>

Stari Grci su bili i izvoznici koji su pratili tražnju na tržištu i unaprijed planirali šta će proizvoditi za potrebe izvoza. Upravo takvi uzgajivači postajali su bogataši od kojih je država ubirala porez.

Izvor: Greek Reporter/Bif.rs