Venecuela ima najveće rezerve nafte na svijetu, ali je taj sektor godinama bio bez ozbiljnih investicija.

Nakon što je američki predsjednik Donald Tramp prošlog mjeseca nadgledao hapšenje svog venecuelanskog kolege Nikolasa Madura, obećao je da će iskoristiti naftne rezerve te zemlje – najveće na svijetu.

Ali za američke naftne kompanije koje Tramp želi da uđu u Venecuelu, pitanje je jednostavno – da li se računica isplati?

U Trampovim očima, akcija koja je dovela do pada predsjednika Madura predstavlja veliku poslovnu priliku za američki naftni sektor, naročito nakon što su venecuelanski zakonodavci usvojili zakon kojim se omogućava veće strano ulaganje u taj sektor, piše BBC.

„Vadićemo količine nafte kakve malo ko do sada vidio“, rekao je Tramp na konferenciji za medije sredinom januara, nakon sastanka sa energetskim čelnicima u Bijeloj kući.

William Jackson, glavni ekonomista za tržišta u razvoju u Capital Economics, kaže da je cilj američkog predsjednika da „oživi venecuelanski naftni sektor i tu energiju iskoristi za povećanje ponude i smanjenje troškova za potrošače, uz mogućnost stvaranja prihoda za vladu Venecuele koja bi bila naklonjenija SAD-u i koja bi mogla obnoviti ekonomiju nakon godina lošeg upravljanja“.

Međutim, za američke energetske kompanije postoje ogromne praktične prepreke. Državna naftna kompanija PDVSA danas je samo sjenka nekadašnje moći.

Vlade Madura i njegovog prethodnika Huga Čaveza iscrpile su kompaniju finansirajući socijalne programe – stanovanje, zdravstvo i saobraćaj – ali nijesu ulagale u održavanje proizvodnje, koja je posljednjih godina drastično pala, dijelom, ali ne isključivo, zbog američkih sankcija koje bi sada mogle biti revidirane.

„U Venecueli imate opremu koja je propadala godinama zbog zapuštanja“, kaže Jackson. „Prije deset do 15 godina, Venecuela je proizvodila milion i po barela dnevno više nego danas.“

Monica de Bolle iz Peterson instituta za međunarodnu ekonomiju slaže se da je PDVSA u veoma lošem stanju.

„Mnogo toga bi moralo biti potpuno uklonjeno i izgrađeno iz temelja“, kaže ona. „Da politička ograničenja ne postoje, najbolje bi bilo ugasiti PDVSA, ali to se neće desiti. To je snažan nacionalni simbol i vezan je za suverenitet. Da li bi Venecuelanci bili spremni da prihvate sve što SAD kaže? Ne vjerujem.“

Tramp je zatražio od američkih kompanija da ulože najmanje 100 milijardi dolara u obnovu oštećene infrastrukture – što je preduslov da bi se njegov plan povećanja prodaje mogao realizovati.

Zvanično, Venecuela raspolaže sa 300 milijardi barela rezervi, ali je 2023. izvezla samo 211,6 miliona barela, vrijednih oko četiri milijarde dolara. Poređenja radi, Saudijska Arabija ima 267 milijardi barela rezervi, ali je u istom periodu ostvarila izvoz vrijedan 181 milijardu dolara.

Na papiru, prostor za napredak postoji. Ipak, postoje sumnje u stvarnu veličinu venecuelanskih rezervi. Tokom Čavezove vladavine, rezerve su administrativno uvećane zahvaljujući visokim cijenama nafte koje su omogućile da se ranije neisplativi projekti prikažu kao održivi.

„Bio je to veliki skok koji su mnogi dovodili u pitanje“, kaže Jackson. „Danas je svijet preplavljen naftom i nije jasno da li te procjene i dalje važe.“

Osim toga, venecuelanska nafta je lošijeg kvaliteta od saudijske. Teška je i bogata sumporom, što otežava vađenje i preradu, a oštećuje cjevovode.

Venecuelu je pogodila i duboka ekonomska kriza, usljed koje je gotovo osam miliona ljudi napustilo zemlju, uključujući i stručnjake ključne za održavanje naftne industrije.

Thomas Watters iz S&P Global Ratings kaže da američke kompanije imaju kapacitet da obnove infrastrukturu, ali samo ako se to isplati.

„Naftne i gasne kompanije moraju stvarati vrijednost za akcionare“, kaže on. „Možete izgraditi sve, ako možete to i platiti. Ali potrebna je cijena nafte koja to opravdava.“

Američke kompanije već su imale loše iskustvo s Venecuelom. Godine 2007. imovina kompanija ExxonMobil i ConocoPhillips bila je nacionalizovana nakon što su odbile da PDVSA preuzme većinski udio. Sudovi su im dosudili odštete koje nikada nijesu isplaćene.

Dodatnu zabrinutost izaziva bezbjednosna situacija i djelovanje paravojnih grupa poznatih kao „colectivos“.

Bez snažnijih podsticaja vlade, kompanije će biti oprezne. Nije iznenađenje što je direktor ExxonMobila Darren Woods Venecuelu nazvao „neinvestibilnom“ u trenutnom stanju.

Monica de Bolle smatra da administracija ima „imperijalnu viziju“ Latinske Amerike, ali dodaje da privatne kompanije trenutno nijesu spremne da ulažu.

„Hvala Bogu što SAD nema državnu naftnu kompaniju“, kaže ona. „Privatni sektor za sada ne pokazuje interes.“

Ako bi proizvodnja ipak naglo porasla, mogla bi uticati na globalne cijene nafte, ali analitičari su oprezni.

„Zavisi od obima“, kaže Jackson. „Situacija je veoma neizvjesna i geopolitički složena. Još smo u ranoj fazi kada je riječ o venecuelanskoj proizvodnji.“