Posljednjih mjeseci sve se češće govori o snažnom rastu produktivnosti koji bi mogao biti podstaknut razvojem vještačke inteligencije. Mnogi ekonomisti i investitori vjeruju da bi nove tehnologije mogle omogućiti bržu proizvodnju, veći ekonomski rast i rast profita kompanija.
Takav scenario obično se smatra pozitivnim za ekonomiju. Međutim, iza tog optimizma krije se i potencijalna tamna strana.
Ključni pojam u ovoj raspravi je produktivnost. U ekonomiji se ona najčešće mjeri kao količina proizvodnje po radniku. Zbog toga se produktivnost može povećati na dva načina: ili radnici postanu efikasniji i proizvedu više, ili se smanji broj radnika koji proizvode istu količinu dobara i usluga. Drugim riječima, statistički rast produktivnosti može se dogoditi i u situaciji kada ljudi gube poslove.
Upravo tu vještačka inteligencija mijenja pravila igre. Novi AI alati omogućavaju kompanijama da automatizuju brojne zadatke koji su se donedavno smatrali isključivo ljudskim radom. Administrativni poslovi, pisanje tekstova, analiza podataka, programiranje i korisnička podrška samo su neki od primjera aktivnosti koje se sve češće mogu djelimično ili potpuno automatizovati. Kao rezultat toga, isti posao može obavljati znatno manji broj zaposlenih.
Prvi znaci takvih promjena već su vidljivi u nekim kompanijama. Pojedine organizacije počele su smanjivati takozvane „back-office“ timove, reducirati odjele korisničke podrške ili smanjivati dio IT osoblja zahvaljujući novim tehnološkim rješenjima. Iako je vještačka inteligencija još relativno nova tehnologija, pritisak na tržište rada, posebno u kancelarijskim zanimanjima, već se počinje osjećati.
Posebno su izloženi takozvani „white-collar“ poslovi. Za razliku od ranijih tehnoloških revolucija koje su prvenstveno pogađale fizičke ili rutinske poslove, vještačka inteligencija ima sposobnost obavljati zadatke koji uključuju obradu informacija, pisanje, analizu i administraciju. To znači da potencijalne promjene ne pogađaju samo manje kvalifikovane radnike, već i visokoobrazovane stručnjake.
U prošlosti su tehnološke promjene često povećavale produktivnost, ali su istovremeno stvarale i potpuno nove industrije i radna mjesta. Industrijska revolucija, na primjer, uništila je neke stare poslove, ali je otvorila prostor za mnoge nove.
Danas postoji bojazan da bi vještačka inteligencija mogla povećavati produktivnost brže nego što se stvaraju nova radna mjesta, što bi moglo dovesti do trajnog pritiska na zaposlenost.
Takav razvoj događaja mogao bi imati šire posljedice za ekonomiju. Ako veliki broj ljudi izgubi dobro plaćene poslove ili bude primoran prihvatiti slabije plaćene pozicije, ukupna potrošnja domaćinstava može se smanjiti. Slabija potrošnja znači i manju potražnju u ekonomiji, što dugoročno može usporiti ekonomski rast. Istovremeno bi profit kompanija mogao rasti brže od plata radnika.
Automatizacija omogućava kompanijama da povećaju proizvodnju uz manje troškove rada, što povećava dobit vlasnika kapitala. Takav razvoj događaja potencijalno produbljuje razlike između vlasnika kapitala i zaposlenih, odnosno povećava ekonomsku nejednakost.
Takođe, postoji i mogućnost stvaranja svojevrsnog „AI ciklusa“. U tom scenariju vještačka inteligencija povećava produktivnost, kompanije smanjuju broj zaposlenih kako bi smanjile troškove, profit raste, ali potrošnja u ekonomiji slabi jer manje ljudi ima stabilne i dobro plaćene poslove. Kao odgovor na sporiji rast, kompanije dodatno automatizuju procese, što ponovo smanjuje potrebu za radnicima.
Za sada još nema jasnog odgovora na pitanje kako će se ekonomije prilagoditi tim promjenama. Vlade, ekonomisti i kompanije tek počinju razmišljati o mogućim rješenjima, poput programa prekvalifikacije, novih obrazovnih modela ili promjena u socijalnim politikama.
To znači da rast produktivnosti sam po sebi nije uvijek garancija šireg prosperiteta. Iako vještačka inteligencija može donijeti značajne ekonomske koristi, način na koji će se te koristi raspodijeliti između kompanija, radnika i društva u cjelini biće jedno od ključnih pitanja u godinama koje dolaze.
(Izvor: Financije.hr)
