Da li je državni udar pobješnjelog Trampa na međunarodnu trgovinu samo brutalna demonstracija svega onoga što je krenulo naopako sa svijetom, mnogo prije nego što je ovaj američki tajkun riješio da se bavi politikom?
Nakon što je uvođenjem drakonskih carina državama širom svijeta bacio „nuklearnu bombu“ na međunarodnu trgovinu, američki predsjednik Donald Tramp je iznenada odlučio da pomiluje više od 75 zemalja na 90 dana, odnosno da tim državama na toliko vremena odloži uvođenje recipročnih carina. To su one zemlje čiji su čelnici, prema Trampovim riječima, moljakali za pregovore i gurali se u redu ko će mu se više umiliti i zato su sada privremeno nagrađene carinskom stopom od 10%.
Iz toga se može zaključiti kako je Tramp procijenio da su mu dovoljna tri mjeseca da svijet nauči pameti. Drugim riječima, da se iscenka za uslove koji će po njegovom mišljenju biti najpovoljniji za Ameriku, uvjeren da će ih države sa druge strane stola prihvatiti sa oduševljenjem, imajući u vidu kako su mogle da prođu.
Poručivši „da još ništa nije gotovo“, Tramp vjerovatno računa i da će sada molioce koji čekaju u redu za milostinju, lakše ucijeniti da se manu kineskih proizvoda koji su ionako loše kopije američkih, i da radosno prigrle mnogo skuplju, ali originalnu američku robu. Tim prije, što je Kini, „koja guli kožu Americi kao i ostatku svijeta“, povećao carinsku stopu sa 104% na 125% i objavio rat do istrebljenja.
Srbija, trgovinska velesila
Srbija se našla na listi pomilovanih i dobila još tri mjeseca života da se nagodi sa američkom administracijom na čiju će stranu. Prije toga, zahvaljujući „našim američkim prijateljima“ kako to voli da istakne predsjednik Vučić, bili smo zaprepašćeni saznanjem da je naša država trgovinska velesila koja je svojim izvozom u SAD ojadila američke građane.
Američki prijatelji su nam prvobitno razrezali jednu od najvećih carinskih stopa od 37%, iako je prema podacima Republičkog zavoda za statistiku (RZS), u ukupnoj prošlogodišnjoj spoljnotrgovinskoj razmjeni sa SAD od nešto preko 1,4 milijarde dolara, Srbija imala deficit od skoro 70 miliona dolara. Tom prilikom smo saznali i da su naši glavni aduti na američkom tržištu kojima je ovako visokim carinama izrečena smrtna presuda, metalska i autoindustrija, poljoprivreda, sektor električne opreme i mašina, kao i industrija gume i plastike.
Kada je riječ o eventualnim ustupcima SAD, ekonomski analitičari koje ne plaća aktuelna srpska vlast upozoravaju da sudbina domaće privrede i dalje daleko više zavisi od trgovine sa EU, pa prema tome i od budućih odnosa između Unije i Amerike. Prošle godine, članice EU činile su više od 58% ukupne robne razmjene sa Srbijom.
Najveći deficit sa „čeličnim prijateljima“
Iako je Kina, za koju nas takođe vezuje „čelično prijateljstvo“, smijenila prošle godine Njemačku na mjestu našeg najvećeg spoljnotrgovinskog partnera, međusobna robna razmjena svodi se na to da smo zasuti kineskim proizvodima. Kina je postala zemlja sa kojom Srbija ima najveći deficit u spoljnotrgovinskoj razmjeni jer smo Kinezima izvezli robu u vrijednosti 1,7 milijardi eura, tri puta manje u odnosu na vrijednost robe koju smo od njih uvezli.
Sa Njemačkom smo takođe bili u deficitu, ali u 2024. Njemačka je i dalje bila naše najveće izvozno tržište, gdje smo plasirali robu u vrijednosti od 4,2 milijarde eura. Prema analizi Centra za visoke ekonomske studije (CEVES) i Njemačko-srpske privredne komore (AHK), Njemačka je još od 2015. godine najveći spoljnotrgovinski partner Srbije, sa gotovo dvostruko većim udelom od ostalih „konkurenata“. Izvoz iz Srbije u Njemačku je rastao skoro 16% godišnje – brže od uvoza, koji je zabilježio stopu rasta od oko 11%. To je dovelo do posljedničnog smanjenja spoljnotrgovinskog deficita Srbije sa 667 miliona eura na 385 miliona eura.
Nešto preko polovine ukupnog izvoza Srbije u Njemačku čine dijelovi za automobilsku industriju, a potom proizvodi od metala, mašine i električni aparati, prehrambeni proizvodi i hemikalije. Iako su ulaganja iz Njemačke prošle godine opala i njemačke kompanije iz autoindustrije počele da se povlače iz Srbije, ovdje i dalje posluje oko 900 njemačkih firmi, koje zapošljavaju više od 80.000 ljudi.
Mercovu samouvjerenost ne dijeli njemačka privreda
Nasuprot Trampovim tvrdnjama da je svijet bacio na koljena, kandidat za novog njemačkog kancelara Fridrih Merc izjavio je da svi koji su dobili predah u naredna tri mjeseca mogu to da zahvale odlučnom odgovoru EU na američke carine. Merc samouvjereno tvrdi da će se vrlo brzo sastati sa Trampom i da će EU riješiti ovaj problem ukidanjem svih tarifa na transatlantsku trgovinu.
Mercova samouvjerenost prilično odudara od neskrivene panike koja vlada među njemačkim privrednicima. Naime, iako je Tramp prvobitno uveo carine od 20% za cijelu EU, tarifni rat ne bi pogodio jednako sve zemlje članice, imajući u vidu da Njemačka, Italija i Irska daleko više izvoze u SAD nego, na primjer, Francuska, Holandija, Belgija ili Španija.
Trgovina između Njemačke i SAD iznosila je 255 milijardi eura 2024. godine, pri čemu je Njemačka ostvarila najveći trgovinski suficit sa Amerikom od bilo koje zemlje članice EU. Njemačke kompanije isporučile su u SAD robe u vrijednosti od 161 milijardu eura, što je iznosilo dobrih 10% ukupnog njemačkog izvoza prošle godine.
Prema proračunima Instituta za ekonomska istraživanja iz Kelna (IV), američke carine od 20% koštale bi njemačku ekonomiju tokom Trampovog četvorogodišnjeg mandata oko 200 milijardi eura, od automobila i auto dijelova do farmaceutskih proizvoda i mašina, dok bi ukupna šteta nanijeta EU iznosila 750 milijardi eura.
Sa industrijom se sele i istraživanja
No, i bez Trampovih carina, deindustrijalizacija u Njemačkoj se ubrzala nakon izbijanja rata u Ukrajini. Uprkos tome, industrija u Njemačkoj i dalje ima visok udeo u bruto dodatoj vrijednosti, sa skoro 20%. Prosječna stopa u zemljama EU je nešto ispod 16%, u Francuskoj je manja od 11%, a u SAD iznosi oko 10%. Značaj industrije znatno je veći u Kini, gdje ona čini približno 30% dodate vrijednosti.
Stvar je u tome što u njemačkoj industriji sve veći dio dodate vrijednosti dolazi od usluga, posebno od istraživanja i razvoja. Međutim, nada nekih ekonomista i političara da će Njemačka u budućnosti postati prestižna lokacija za razvoj usluga bez značajnije industrijske baze je puka iluzija, upozoravaju iz IV instituta. Za složene industrijske proizvode, proizvodnja i istraživanje su često usko povezani geografski, pa ako se proizvodnja preseli u inostranstvo, uskoro će za njom otići i oni koji se bave istraživanjem i razvojem.
Za Donalda Trampa bio bi dvostruki trijumf ako bi njemačke kompanije posle proizvodnje, preselile u Ameriku istraživanje i razvoj. Za njemačke privrednike to bi bilo ravno katastrofi, i zato preko svojih poslovnih udruženja vrše još veći pritisak da buduća njemačka vlada napravi značajan zaokret u odnosu na dosadašnju ekonomsku politiku.
Amerika na prvom mjestu – preskupa
Pojedini analitičari, poput poznatog britanskog novinara i publiciste Bena Arisa, predviđaju da „ukoliko Kina i Rusija žele da sruše svjetski poredak kojim dominiraju SAD, onda su one taj cilj već ostvarile sa dolaskom Trampa na čelo Amerike“. Aris tvrdi da će Tramp samo ubrzati ono što je odavno pošlo naopako u svijetu, jer američki predsjednik nije uzrok, već posljedica i najbrutalnija demonstracija pogrešne politike Zapada koja traje već decenijama.
Uspavane u svom samozadovoljstvu, krajnje licemjerne i arogantne prema ostatku svijeta, zapadne države nijesu uvidjele ono što im se događalo ispred nosa – da gube budućnost u korist država na koje su do juče gledale sa dubokim prezirom.
Ipak, većina ljudi u svijetu nije oduševljena idejom da podnosi „kratkoročnu žrtvu“ zarad maglovite dobiti na jako dugom štapu. Među njima je i dobar dio Trampovog biračkog tijela, pokazuje najnovije istraživanje američkog analitičkog centra „Treći put“. Oduševljenje Trampovih glasača splašnjava otkako su izračunali da bi ih „Amerika na prvom mjestu“ mogla koštati najmanje dodatnih 1.200 dolara mjesečno, i to samo za hranu i odjeću.
Izvor: Bif.rs
