Prema najnovijim podacima WIIW Instituta (Bečki institut za međunarodne ekonomske studije) prosječna bruto plata u Hrvatskoj iznosila je 1.877 eura u decembru 2024. godine.
Podacima za decembar zaokružena je statistika za cijelu 2024. godinu u kojoj je prosječna bruto plata iznosila 1.846 eura. Hrvatska se tako, u poređenju sa zemljama iz okruženja, i dalje nalazi u gornjem dijelu ljestvice po visini prosječne bruto plate.
Najvišu prosječnu bruto platu u periodu od januara do decembra 2024. bilježi Slovenija, i ona je iznosila u prosjeku 2.395 eura. Slijede Poljska (1.912 eura) i Češka (1.846 eura), a zatim Hrvatska. Niže prosječne bruto plate od navedenih zemalja zabilježile su Mađarska (1.635 eura), Slovačka (1.537 eura) i Bugarska (1.174 eura).
Posmatrano kroz duži vremenski period, od 2009. godine, u Hrvatskoj je, u poređenju sa zemljama iz okruženja, dinamika rasta prosječnih bruto plata bila relativno spora. Međutim, posljednjih nekoliko godina trend se promijenio, odnosno zabilježeno je ubrzanje rasta prosječnih bruto plata. To je posljedica i snažnog rasta plata u javnom sektoru kao rezultat sveobuhvatne reforme plata javnih i državnih službenika tokom 2024. godine. Naravno, snažni inflatorni pritisci koji su prisutni od posljednjeg kvartala 2021. godine utiču i na dinamiku kretanja prosječnih plata u realnom izrazu, odražavajući se tako i na realni raspoloživi dohodak.
U većini posmatranih zemalja iz okruženja, iako uz postepeno usporavanje, prosječne stope rasta potrošačkih cijena (mjerenih harmonizovanim indeksom potrošačkih cijena) u posmatranom periodu i dalje su bile znatno iznad ciljanih nivoa centralnih banaka.
Iako dinamika usporava, izražene prosječne godišnje stope inflacije tokom 2024. bilježe Rumunija (+5,9%), Srbija (+4,8%), Hrvatska (4,0%), Mađarska i Poljska (obe +3,7%), Slovačka (+3,1%) te na kraju Slovenija (+2,0%). Usporavanje inflatornih pritisaka uz nastavak rasta nominalnih plata rezultiralo je relativno snažnim stopama rasta u realnom izrazu. U Hrvatskoj, na primjer, dvocifreni rast prosječnih nominalnih plata odražava povećanje ličnog odbitka i poreske promjene s početka godine, kao i već pomenutu reformu sistema plata u javnom sektoru.
U realnom izrazu među posmatranim državama pad bruto plata na godišnjem nivou zabilježen je jedino u Češkoj (-0,3%). S druge strane, pozitivna realna stopa zabilježena je u Poljskoj (+13,0%), Bugarskoj (+12,4%), Hrvatskoj (+10,5%), Mađarskoj (+5,3%), Srbiji (+9,1%), Rumuniji (+8,6%), Slovačkoj (+4,2%) i Sloveniji (+5,7%).
Najnoviji podaci Eurostata (koji se periodično objavljuju dva puta godišnje) pokazuju da je minimalna bruto plata obračunata za drugi dio 2024. godine u Hrvatskoj iznosila 840 eura. Očekivano, znatno viša minimalna bruto plata zabilježena je u Sloveniji (1.254 eura) i Poljskoj (998 eura). Usporedive zemlje u okruženju koje su imale nižu minimalnu bruto platu su: Bugarska (477 eura), Mađarska (675 eura), Rumunija (743 eura), Slovačka (750 eura) i Češka (755 eura).
Već ostvareni rast plata i visoka zaposlenost, uz strukturni manjak radne snage, ukazuju na nastavak solidnih stopa rasta nominalnih plata u posmatranim zemljama. Uz očekivano daljnje slabljenje inflatornih pritisaka, realni rast plata takođe će se nastaviti. Međutim, otvara se pitanje produktivnosti (mjereno bruto dodatom vrijednošću po zaposlenom), koja će u trenutnom ekonomskom okruženju u pojedinim posmatranim zemljama vjerovatno rasti nešto skromnijom dinamikom nego što rastu plate. S druge strane, sve se više aktuelizuje potencijalna ranjivost tržišta rada, gdje se trenutna otpornost tržišta suočava s novim izazovima.
Naime, kontinuirani manjak radne snage podstakao je mnoga preduzeća da u periodu privredne kontrakcije zadrže svoje zaposlene kako bi se osigurala od skupog i dugotrajnog procesa zapošljavanja novih radnika, kada privredni rast ponovo ojača. Ova praksa „zadržavanja radne snage“ dodatno je „stezala“ tržište rada. Zadržavanje radne snage odražava neadekvatno iskorišćenje radne snage, što negativno utiče na rast produktivnosti. Istovremeno, jačanjem nedostatka radne snage povećava se pregovaračka moć zaposlenih za veće plate, što stvara pritisak na rast plata, a što posljedično može djelovati i na inflatorne pritiske. Naravno, na nivou cjelokupnih ekonomija treba sagledati detalje među pojedinim djelatnostima koje se u velikoj mjeri razlikuju od države do države.
