Crna Gora je tokom prošle godine ostvarila rast broja dolazaka i noćenja turista, pa se turistički rezultati mogu ocijeniti stabilnim i u određenoj mjeri zadovoljavajućim. Ipak, rast dolazaka nije pratio proporcionalan rast potrošnje po gostu, a suštinska ocjena uspješnosti jedne turističke godine ne može se zasnivati isključivo na kvantitativnim pokazateljima. Ključno pitanje više nije koliko gostiju dolazi, već kakvu vrijednost ti dolasci stvaraju za ekonomiju, budžet i lokalne zajednice.
To je u intervjuu za eKapiju kazao predsjednik Odbora udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore Crne Gore Ranko Jovović, istakavši da strateški fokus u narednom periodu mora biti transformacija modela rasta – sa kvantitativnog na prihodovni.
Jovović najveći razvojni potencijal vidi u premium segmentu, održivom turizmu, zdravstvenoj i wellness ponudi, kao i aktivnom turizmu na sjeveru države. Upozorava na to da intenzivna i nekontrolisana apartmanizacija obale predstavlja jedno od najozbiljnijih ograničenja dugoročne konkurentnosti crnogorskog turizma. Zato su Crnoj Gori neophodni novi hoteli, posebno visoke kategorije i pod međunarodnim brendovima, koji mogu podići standard usluge, generisati stabilno zapošljavanje i povećati fiskalne efekte turizma.
Kao ključne pravce djelovanja vidi produženje turističke sezone, jačanje hotelskog sektora, operativni razvoj sjevera i odlučno upravljanje prostorom.
Kako ocjenjujete turističke rezultate Crne Gore u prošloj godini – da li ste zadovoljni i strukturom i prihodima? Da li je rast dolazaka pratio i rast potrošnje po gostu?
– Turistički rezultati u pogledu fizičkog obima – broja dolazaka i noćenja – mogu se ocijeniti stabilnim i u određenoj mjeri zadovoljavajućim, posebno imajući u vidu oporavak ključnih emitivnih tržišta i ukupnu dinamiku turističkog prometa. Međutim, suštinska ocjena uspješnosti jedne turističke godine ne može se zasnivati isključivo na kvantitativnim pokazateljima, već prije svega na prihodovnim i strukturnim efektima.
Rast dolazaka nije pratio proporcionalan rast potrošnje po gostu, što jasno potvrđuje da je crnogorski turizam i dalje dominantno oslonjen na cjenovno osjetljiv segment tražnje. Takav model generiše promet, ali ne generiše dovoljnu dodatu vrijednost ni za privredu ni za javne finansije.
Jedno od ključnih strukturnih pitanja ostaje odnos privatnog i organizovanog smještaja. Uz dominantno učešće individualnog i rezidencijalnog smještaja, teško je očekivati snažniji prihodovni rast, produženje sezone ili značajnije povećanje fiskalnih efekata turizma. Hotelski sektor, posebno kapaciteti više kategorije, jedini ima kapacitet da generiše veću potrošnju, stabilno zapošljavanje i dugoročnu investicionu vrijednost.
Zato je važno da se turistički razvoj mjeri kroz prihod po gostu, dodatu vrijednost i ukupne ekonomske efekte, a ne samo kroz statistiku dolazaka. Kvantitet bez promjene strukture ne znači i razvoj.
Sa kakvim očekivanjima turizam ulazi u ovu sezonu? Koji su ključni rizici koji bi mogli uticati na ovogodišnje rezultate?
– Turizam ulazi u sezonu sa opreznim optimizmom, ali u znatno kompleksnijem i neizvjesnijem okruženju nego prethodnih godina.
Inflatorni pritisci na ključnim emitivnim tržištima direktno utiču na raspoloživi budžet turista, što Crnu Goru, kao cjenovno osjetljivu destinaciju, čini posebno ranjivom. Geopolitičke nestabilnosti dodatno utiču na sigurnost putovanja i dinamiku rezervacija, dok poremećaji u avio-dostupnosti mogu preusmjeravati tokove gostiju.
Na internom planu, nedostatak radne snage ostaje jedno od najkritičnijih operativnih ograničenja, sa direktnim uticajem na kvalitet usluge i reputaciju destinacije. Istovremeno, infrastrukturna ograničenja – prije svega saobraćajna opterećenja, granični protok i komunalni kapaciteti – već sada pokazuju limite izdržljivosti tokom špica sezone.
Poseban izazov predstavlja očuvanje cjenovne konkurentnosti u odnosu na zemlje regiona koje aktivno prilagođavaju fiskalne stope, subvencije i promotivne budžete turizmu. Ukoliko se ne reaguje strateški i koordinisano, rizik nije samo slabiji rezultat jedne sezone, već postepeni gubitak tržišne pozicije destinacije.
Koje su najveće strukturne slabosti crnogorskog turizma danas? Može li Crna Gora zaista postati cjelogodišnja destinacija i pod kojim uslovima?
– Najveća strukturna slabost crnogorskog turizma ostaje izražena sezonalnost. Koncentracija prihoda i turističkog prometa u uskom ljetnjem periodu stvara nestabilan ekonomski model, otežava investiciono planiranje i produkuje hronični deficit radne snage.
Drugi ozbiljan problem predstavlja nepovoljna smještajna struktura, u kojoj dominira privatni i rezidencijalni smještaj. Takav odnos kapaciteta ograničava mogućnost produženja sezone, standardizacije kvaliteta i povećanja potrošnje po gostu. Bez snažnog hotelskog sektora nema suštinske transformacije turističkog modela.
Dodatno, nedovoljna diverzifikacija turističkog proizvoda, uz infrastrukturna ograničenja i nedovoljnu valorizaciju sjevera države, usporavaju razvoj. Sjever Crne Gore, iako raspolaže značajnim potencijalom, još nema investicionu i operativnu dinamiku koja bi mogla izmijeniti ukupnu strukturu turizma.
Crna Gora može postati cjelogodišnja destinacija, ali isključivo uz jasan strateški zaokret – razvoj vansezonskih segmenata, jačanje hotelske ponude, unapređenje infrastrukture i dosljedno upravljanje prostorom. Bez toga, cjelogodišnji turizam ostaje razvojna ambicija, a ne ekonomska realnost.
Gdje vidite najveći razvojni potencijal – u premium segmentu, održivom turizmu, specijalizovanim nišama? Koje destinacije ili regije u Crnoj Gori danas nisu dovoljno valorizovane, a posjeduju realan potencijal da u narednom periodu postanu snažni nosioci turističkog rasta i diverzifikacije ponude?
– Najveći razvojni potencijal vidim u premium segmentu, održivom turizmu, zdravstvenoj i wellness ponudi, kao i aktivnom turizmu na sjeveru države.
Sjever Crne Gore predstavlja ključnu razvojnu šansu za produženje sezone, diverzifikaciju turističkog proizvoda i ravnomjerniji regionalni razvoj, ali zahtijeva snažniji investicioni ciklus, infrastrukturno unapređenje i jasnu razvojnu politiku.
Koliko dominacija privatnog i rezidencijalnog smještaja, zajedno sa intenzivnom apartmanizacijom obale, utiče na dugoročnu konkurentnost destinacije i da li je taj model razvoja već dostigao granicu održivosti?
– Intenzivna i nekontrolisana apartmanizacija obale predstavlja jedno od najozbiljnijih ograničenja dugoročne konkurentnosti crnogorskog turizma.
Iako kratkoročno povećava kapacitete i generiše brze prihode, dugoročne posljedice su degradacija prostora, pritisak na infrastrukturu, pad prosječne potrošnje i urušavanje strukture turističke tražnje.
Apartmanizacija proizvodi kvantitet, ali urušava vrijednost turističkog proizvoda. Bez snažnog regulatornog zaokreta i prioritizacije organizovanog hotelijerstva, rizikujemo trajnu eroziju kvaliteta i tržišne pozicije destinacije.
Ima li Crna Gora dovoljno klasičnih hotela i kako ocjenjujete kvalitet postojeće hotelske ponude? Na koji način bi se mogla podstaći gradnja novih hotela i razvoj organizovanog hotelijerstva?
– Crna Gora nema dovoljno hotela, posebno visoke kategorije i međunarodnih brendova. Bez promjene smještajne strukture nema ni promjene prihodovne strukture turizma.
Za podsticanje investicija potrebne su stimulativne fiskalne mjere, stabilan investicioni ambijent, dostupni izvori finansiranja i efikasnije administrativne procedure.
Koliko trenutna poreska i investiciona politika stimuliše ili obeshrabruje ozbiljne hotelske investicije? U kojoj mjeri visina PDV-a na turističke usluge utiče na konkurentnost domaćeg hotelijerstva u odnosu na region?
– Turistički proizvod spada u izrazito cjenovno osjetljive proizvode koji zahtijevaju dugoročno planiranje. Fiskalna politika zato nije samo budžetsko pitanje, već strateško pitanje konkurentnosti države.
Preispitivanje visine PDV-a, ukupnih fiskalnih opterećenja, uvođenje stimulativnih mjera za hotelski sektor i odlučnije suzbijanje sive ekonomije ključni su preduslovi investicija, zapošljavanja i rasta konkurentnosti.
Turizam se već godinama suočava sa nedostatkom radne snage, a jedno od rješenja za ovaj problem o kojem se godinama govori jeste uvođenje kategorije “stalnog sezonca”. Vlada je nedavno utvrdila Predlog zakona o radu na stalnim sezonskim poslovima. Kako ocjenjujete ovo zakonsko rješenje? Da li će i koliko ponuđeni zakon odgovoriti na potrebe turističke privrede?
– Uvođenje kategorije stalnog sezonskog radnika predstavlja pozitivan institucionalni iskorak jer sistemski prepoznaje specifičnosti tržišta rada u turizmu.
Međutim, prema stavovima privrede, predloženi model još nije dovoljno fleksibilan u pogledu trajanja angažmana, operativnih procedura i ukupnih troškova rada. Može biti dio rješenja, ali bez dodatnog prilagođavanja neće dati puni efekat.
Na konferenciji “Novi dani boljeg turizma” koju je u decembru organizovala Privredna komora jedan od zaključaka bio je da bi trebalo uspostaviti nacionalni projekat “Premium turizam Crne Gore”. Možete li nam reći nešto više o ovom konceptu i šta bi projekat podrazumijevao?
– Premium turizam podrazumijeva razvoj luksuznih kapaciteta, podizanje standarda usluge, održivo upravljanje prostorom i snažnije međunarodno brendiranje destinacije.
Manji pritisak na prostor, ali veća potrošnja po gostu – to je razvojni pravac koji generiše najveću dodatu vrijednost.
Koji bi, po Vašem mišljenju, trebalo da budu ključni prioriteti i pravci strateškog razvoja turizma u 2026. godini kako bi se obezbijedio dugoročno održiv, konkurentan i ekonomski stabilan sistem?
– Strateški fokus mora biti transformacija modela rasta – sa kvantitativnog na prihodovni.
Produženje turističke sezone, jačanje hotelskog sektora, operativni razvoj sjevera i odlučno upravljanje prostorom predstavljaju ključne pravce djelovanja.
Bez prelaska na održivi i visokovrijedni turizam nema dugoročne konkurentnosti ni ekonomske stabilnosti turističkog sektora.
Izvor: eKpaija
