Crna Gora se sve manje suočava sa problemom nezaposlenosti, a sve više sa nedostatkom kvalitetne radne snage, što postaje jedno od ključnih razvojnih pitanja države, ocijenila je izvršna direktorica Asocijacije menadžera Crne Gore (AMM) Anđela Radosavović.

Komentarišući podatak da javna uprava ima oko 20,7 odsto više zaposlenih nego 100 najvećih kompanijskih poslodavaca zajedno, poručila je da fokus ne smije biti samo na broju zaposlenih, već na produktivnosti, konkurentnosti i sposobnosti ekonomije da stvara novu vrijednost.

„Suština je da i javni i privatni sektor moraju biti efikasniji i produktivniji. Za AMM je posebno važno da realni sektor nastavi da raste, investira, povećava produktivnost i otvara kvalitetna radna mjesta, jer upravo on predstavlja osnov dugoročne održivosti ekonomije“, kazala je Radosavović.

Kako tumačite podatak da javna uprava u Crnoj Gori ima oko 20,7 odsto više zaposlenih nego 100 najvećih kompanijskih poslodavaca zajedno?

Prije svega, bilo bi korisno vidjeti ukupan odnos zaposlenih u javnom i realnom sektoru, jer bi to dalo mnogo potpuniju sliku strukture crnogorske ekonomije i tržišta rada. Podatak da javna uprava ima više zaposlenih od 100 najvećih kompanijskih poslodavaca svakako zaslužuje ozbiljnu pažnju.

To nije pitanje suprotstavljanja javnog i privatnog sektora, jer su oba neophodna za funkcionisanje države i društva. Međutim, sa aspekta dugoročne ekonomske održivosti, zabrinjava svaka tendencija u kojoj zaposlenost brže raste u sektorima koji se dominantno finansiraju iz budžeta nego u onima koji stvaraju novu vrijednost, investiraju, izvoze i obezbjeđuju prihode od kojih se finansiraju javne usluge i institucije.

Danas se više ne suočavamo sa problemom nezaposlenosti kao prije desetak godina, već sa sve izraženijim nedostatkom kvalitetne radne snage. Zato ovo pitanje treba posmatrati kroz prizmu produktivnosti, konkurentnosti i sposobnosti ekonomije da stvara novu vrijednost, a ne samo kroz broj zaposlenih.

Da li ovakav odnos zaposlenosti između javne uprave i najvećih kompanija ukazuje na nedovoljnu razvijenost privatnog sektora, prevelik javni sektor ili kombinaciju oba problema?

Ovo nije pitanje koje ima jednostavan odgovor. Crna Gora je mala i otvorena ekonomija koja se istovremeno suočava sa nedostatkom radne snage, demografskim izazovima i potrebom da ubrzano sprovodi evropske reforme.

Proces pristupanja Evropskoj uniji donijeće dodatne obaveze prema institucijama i administraciji, pa će u određenim oblastima biti potrebno dalje jačanje kapaciteta javnog sektora. Zato se ova tema ne može svesti na jednostavno poređenje brojeva.

Suština je da i javni i privatni sektor moraju biti efikasniji i produktivniji. Za AMM je posebno važno da realni sektor nastavi da raste, investira, povećava produktivnost i otvara kvalitetna radna mjesta, jer upravo on predstavlja osnov dugoročne održivosti ekonomije.

Šta ovakva struktura tržišta rada znači za konkurentnost crnogorske ekonomije i sposobnost kompanija da privuku i zadrže kvalitetan kadar?        

Najveći izazov danas nije nedostatak radnih mjesta, već nedostatak kvalitetne radne snage. Poslodavci iz gotovo svih sektora već imaju ozbiljne poteškoće da pronađu zaposlene i stručne kadrove, a taj problem će vjerovatno biti još izraženiji u narednim godinama.

Ukoliko želimo snažniji razvoj turizma, realizaciju velikih infrastrukturnih projekata, nove investicije u energetici i ubrzan ekonomski rast, Crna Gora će morati dodatno liberalizovati i pojednostaviti procedure za angažovanje stranih radnika. Ne zato što želimo da zamijenimo domaću radnu snagu, već zato što tržište već danas pokazuje ozbiljne limite.
Crna Gora je veliki uvoznik radne snage, a potrebe privrede za dodatnim kadrovima u narednim godinama biće još veće.

Potrebno je ubrzati procedure, unaprijediti regulatorni okvir i snažnije uključiti licencirane agencije za zapošljavanje kao partnere države i privrede u obezbjeđivanju kadrova koji nedostaju.

Istovremeno, potrebno je već sada razmišljati o modelima koji će odgovoriti na izazove sa kojima ćemo se suočavati u procesu evropskih integracija. Crna Gora će, s jedne strane, morati dosljedno da primjenjuje evropske standarde i pravila u oblasti migracija, viznog režima i boravka stranaca, dok će, s druge strane, razvojni projekti i potrebe privrede zahtijevati dodatnu radnu snagu koju domaće tržište neće moći u potpunosti da obezbijedi.

Smatramo da treba otvoriti stručnu raspravu o mogućim rješenjima koja bi istovremeno zaštitila interese države i odgovorila na potrebe ekonomije. Jedan od mogućih modela o kojem vrijedi razmišljati jeste snažnije uključivanje licenciranih agencija za zapošljavanje kroz preuzimanje dijela odgovornosti za selekciju, dolazak i praćenje angažovanih radnika. Na taj način mogao bi se dodatno unaprijediti sistem kontrole i smanjiti rizik da pojedini radnici dozvole za rad i boravak u Crnoj Gori koriste prvenstveno kao prolaznu stanicu za odlazak na tržište EU.

Cilj treba da bude uspostavljanje efikasnog i odgovornog sistema koji će privredi obezbijediti neophodne kadrove, a državi garantovati veću sigurnost, kontrolu i usklađenost sa evropskim standardima.

Ulazak u EU dodatno će povećati mobilnost radne snage. To je prirodan proces koji će otvoriti brojne mogućnosti građanima, ali će istovremeno biti prilika deficitarnim kadrovima da pronađu svoj angažman u razvijenijim ekonomijama. Kada tome dodamo nepovoljne demografske trendove i nizak natalitet, jasno je da pitanje radne snage postaje jedno od ključnih razvojnih pitanja Crne Gore.

Istovremeno, moramo raditi na povećanju produktivnosti rada, jer bez toga nije moguće dugoročno povećavati zarade, konkurentnost i životni standard.

Trgovina dominira među najvećim kompanijskim poslodavcima, dok su proizvodnja i izvozno orijentisani sektori znatno manje zastupljeni. Koliko je to dugoročno održiv model razvoja?

Trgovina je važan dio svake ekonomije i prirodno je da zapošljava veliki broj ljudi. Međutim, dugoročno održiv razvoj zahtijeva snažniji rast sektora koji stvaraju veću dodatnu vrijednost, podižu produktivnost i jačaju izvoznu konkurentnost zemlje.

Crna Gora ima značajan prostor za razvoj energetike, ICT sektora, logistike, proizvodnje, kreativnih industrija i drugih djelatnosti koje mogu generisati veći ekonomski rast.

Ključno pitanje nije samo koliko ljudi zapošljavamo, već koliko vrijednosti stvaramo po zaposlenom i koliko smo konkurentni na regionalnom i evropskom tržištu.

Koje bi mjere država i poslovna zajednica trebalo da preduzmu kako bi privatni sektor postao snažniji generator zaposlenosti od javne uprave?          

Ne postoji jedno rješenje. Potrebna je koordinisana akcija države, obrazovnog sistema i privrede. Prije svega, potrebno je povećavati produktivnost rada kroz digitalizaciju, inovacije, ulaganje u tehnologije i kontinuirano usavršavanje zaposlenih.
Drugo, obrazovni sistem mora biti snažnije povezan sa potrebama tržišta rada kako bi se smanjio jaz između kompetencija koje privreda traži i onih koje mladi stiču tokom školovanja.

Treće, potrebno je stvarati stabilan, predvidiv i konkurentan poslovni ambijent koji podstiče investicije i razvoj kompanija.

I konačno, pitanje radne snage mora postati jedna od centralnih ekonomskih tema u Crnoj Gori. Potrebna nam je politika koja će istovremeno podsticati ostanak domaćih talenata, povećavati produktivnost i omogućavati brži i jednostavniji dolazak radne snage koja nedostaje privredi.

Ako želimo ubrzan razvoj infrastrukture, energetike, turizma i drugih strateških sektora, moramo biti spremni da tržište rada prilagodimo realnim potrebama ekonomije. To je izazov koji je već prisutan, a sa ubrzanim ekonomskim razvojem i evropskim integracijama biće još izraženiji.

Bankar.me