Indeks FAO cijene korpe osnovnih prehrambenih pro izvoda iznosio je u aprilu u prosjeku 128,3 boda i bio je jedan odsto viši nego u martu. Njegova vrijednost najviša je od aprila 2023. godine. Na svjetskim tržištima je naj oštrije u aprilu poskupjelo meso, 3,2 odsto u odnosu na mart, odražavajući najprije skok cijena svinjetine. Značajno su na međunarodnim tržištima poskupj eli i mliječni proizvo di, 2,4 odsto, uz najvišu cijenu maslaca otkad FAO objavljuje podatke, zbog pada zaliha u Evropi. Značajno su porasle i cijene žitarica, 1,2 odsto u odnosu na mart.
Sa druge strane, Milutin Đuranović u izjavi za Pobjedu ocijenio je da region trenutno “pliva u mlijeku, a, kako kaže, dobre proljećne hidrometeorološke prilike najavljuju dobru godinu u pogledu prinosa stočne hrane, što je osnova jeftine proizvodnje i dobrih prinosa, zbog čega ne očekuje poskupljenje ni kada je riječ o ovom proizvodu.
Na pitanje Pobjede da li se Crna Gora od eventualnih eksternih šokova može odbraniti samo forsiranjem domaće proizvodnje, Đuranović navodi da proizvodnja nije sama sebi cilj, već da jedino ima smisla kada se ono što je proizvedeno može i prodati.
Forsiranje domaće proizvodnje ima smisla ako se forsira potrošnja domaćih proizvoda. U suprotnom slučaju investicije u domaću proizvodnju su promašene investicije. Signali o tome što i u kojem obimu proizvesti dolaze sa tržišta. To govori da je ključ razvoja domaće proizvodnje u afirmaciji potrošnje domaćih proizvoda – naglašava Đuranović.
Uvoz hrane
To što uvoz hrane iz godine u godinu raste, ukazuje Đuranović, govori da je naš koncept tržišta poljoprivrednih proizvo da već decenijama pogrešan. Podsjeća da je prošle godine na uvoz hrane, bez pića i duvana, potrošeno 808 miliona eura, što je četiri odsto više nego godinu prije. Odgovornost za stanje na tržištu poljoprivrednih proizvoda, kako ocjenjuje, snose kreatori poljoprivredne i ekonomske politike.
– U savremenom svijetu ideja liberalizma nije prihvatljiva na tržištu poljoprivrednih proizvoda. Svaka država vodi računa da sačuva sopstvenu poljoprivrednu proizvodnju, kao i proizvodnju hrane, zato ne dozvoljava prodor liberalizma na tržište poljoprivrednih proizvoda ili to radi vrlo kontrolisano objašnjava Đuranović.
Na smanjenje uvoza, kako ukazuje, mogu uticati četiri učesnika na tržištu hrane, odnosno domaći poljoprivredno-prehrambeni sektor, država, trgovinski sektor i potrošači.
Osnovna kvalitativno-zdravstvena karakteristika, koja favorizuje domaće u odnosu na uvozne proizvode, jeste njihova svježina, uvažavajući kratak vremenski period od momenta proizvodnje do momenta izlaganja na policama marketa. Možemo reći da su domaći mliječni proizvodi juče bili na pašnjacima, danas u domaćoj mljekari, a već sjutra na trpezama potrošača. U okviru zdravstvenog aspekta kupovine domaćih proizvoda, vrlo važno je naglasiti da u proizvodnji domaćih proizvoda nema genetski modifikovanih sastojaka navodi Đuranović.
Uticaj države
Uticaj države, kako ocjenjuje, može biti dominantan za smanjenje uvoza hrane i povećanje domaće proizvodnje i to kroz budžetske, administrativne i marketinške mjere. Razvoj poljoprivredno-prehrambenog sektora je direk-
tno proporcionalan sa veličinom agrobudžeta. Na agrobudžet u EU se gleda kao na investiciju, a ne kao na trošak, zato 43 odsto zajedničkog budžeta EU ide za poljoprivredu, tako da su farmeri u EU bespomoćni bez državnih subvencija. Svjesni smo da u Ministarstvu poljoprivrede postoji saglasnost o neophodnosti daljeg značajnog povećanja agrobudžeta, koji bi svojom veličinom imao razvojni karakter. Smatramo da i u Ministarstvu finansija, kao nadležnom za kreiranje budžeta, mora da postoji razumijevanje da je budžetsko izdvajanje za poljoprivredu odliv koji nije trošak, već investicija koja obezbjeđuje višestruki povraćaj u narednim godinama, kao i da je budžetsko izdvajanje za poljoprivredu način čuvanja životnog standarda cjelokupnog stanovništva. Smatram da neposrednom budžetskom podrškom na koju otpada manje od 0,8 odsto nacionalnog budžeta ne možemo obezbijediti prostu reprodukciju, a kamoli razvoj poljoprivrede -kazao je Đuranović dodajući da se na ovaj problem može uticati i kroz carine, prelevmane, kvantitativna ograničenja i antidamping carine, ali i marketinške kampanje u cilju promocije kupovine domaćih proizvoda.
Naglašava da su cijene nekih uvoznih proizvoda na našem tržištu i do 40 odsto niže nego u zemljama odakle dolaze, čime se, kako navodi, nanosi velika šteta domaćim proizvođačima i državi. Ipak, kako ukazuje Đuranović, država nije uradila ništa po tom pitanju i pored više ukazivanj a na ovaj problem.
Važan faktor u smanjenju uvo za jeste otvaranje domaćih trgovinskih lanaca prema domaćim proizvodima.
– Ako trgovinske firme zatvore vrata domaćim poljoprivrednim proizvodima, domaća poljoprivreda će se ugasiti. Na drugoj strani, ako trgovinske firme širom otvore vrata domaćim poljoprivrednim proizvodima, domaća poljoprivreda će se ubrzano razvijati. Kada kažem da širom otvore vrata, mislim da obezbijede dominantno učešće domaćih proizvoda na policama svoj ih marketa. Ako potrošač prepozna optimalnost odnosa cijene i kvaliteta domaćih proizvoda, on će donijeti odluku da kupi domaću hranu, ali ako domaćih proizvoda nema na policama marketa ili su teško vidljivi potrošač nema mogućnost izbora navodi Đuranović.
Iako ima različitih praksi, Đuranović ocjenjuje da se generalno na policama marketa najviše nude uvozni proizvodi, za razliku od razvijenog svijeta gdje takvi proizvodi budu na marginalnim pozicijama. Time se, kako navodi, razvija domaća poljoprivredno-prerađivačka industrija razvijenih zemalja.
(Opširnije čitajte u Pobjedj)
