Predsjednik SAD Donald Tramp šalje svog novoimenovanog državnog sekretara Marka Rubija u Panamu na njegovo prvo inostrano putovanje. To je potencijalno prvi korak u Trampovom planu da ponovo preuzme kontrolu nad ključnim vodnim putem te države.
Donald Tramp već ima vlastito carstvo nekretnina, ali sada želi da proširi američko. Primjera radi, tokom praznika i pre svoje inauguracije, više puta je pozivao na to da SAD preuzme kontrolu nad Grenlandom. To je teritorija NATO saveznice Danske još od 1700-ih, a koji je od 2009. samoupravan. Danska je na to odgovorila najavom da će potrošiti više od dvije milijarde dolara na jačanje svoje vojne prisutnosti u Arktiku.
Tramp: Uzimamo nazad
Međutim, u svom inauguracionom govoru 20. januara, Tramp nije spomenuo Grenland, već Panamski kanal. “Dali smo ga Panami”, izjavio je, “i sad ga uzimamo nazad”. Panamski predsjednik Hoze Raul Mulino brzo je odbacio bilo kakvu mogućnost promjene vlasništva. Ali, čini se malo vjerovatnim da će Tramp odustati. Zato šalje novoimenovanog državnog sekretara, bivšeg senatora Floride Marka Rubija, u Panamu na prvo inostrano putovanje.
Iako je malo vjerovatno da će Panama prodati kanal, bilo dobrovoljno ili pod pritiskom američke administracije sa snažnim imperijalnim namjerama, postavlja se pitanje zašto Tramp toliko mari za to. I, povezano s tim, kolika je stvarna vrijednost tog vodnog puta.
Forbes je razgovarao sa šest stručnjaka iz sektora i zaključio da odgovor ima barem 11 cifara. Kanal je fenomenalan posao. Prošle godine ostvario je gotovo 3,5 milijardi dolara neto dobiti na oko pet milijardi dolara prihoda. “Supercore” imovina – glavna infrastruktura poput mostova, aerodroma i puteva s naplatom putarine – može dostići vrijednost od 20 do 35 puta EBITDA, čime se teoretska osnovna vrijednost kanala procenjuje između 70 i 120 milijardi dolara.
Skupe alternative
Ali, imovina koja je ključna za globalnu trgovinu, poput Panamskog kanala, imala bi dodatnu premiju. Gotovo 10.000 velikih brodova koji prevoze oko 423 miliona tona vrijednog tereta prošlo je kroz njegove prevodnice 2024. godine. Svaki je brod platio stotine hiljada dolara za prolaz zavisno od veličine i kapaciteta tereta.
Brodarske kompanije rado plaćaju prolaz kroz Panamski kanal jer su alternative znatno gore. “To je po definiciji monopolistička imovina”, ističe Stiven Daud, direktor privatnih infrastrukturnih ulaganja u CBRE-u. “Koja je konkurencija? Ideš opasnijom rutom koja traje puno duže oko vrha Južne Amerike ili dolaziš na zapadnu obalu i prevoziš teret vozom”. Taj dinamički faktor podiže svaku početnu vrijednost još više.
Osim toga, treba uzeti u obzir geopolitičke aspekte. Kao infrastruktura, Panamski kanal ima samo jednog pravog konkurenta – Suecki kanal u Egiptu, koji povezuje Sredozemno i Crveno more. Suecki kanal izazvao je više vojnih sukoba zbog kontrole nad njim. Panamski kanal je slično njemu nezamjenjiv. “Ova imovina nudi alternativnu stratešku vrijednost, koja se u ovom slučaju ogleda u kritičnoj važnosti Panamskog kanala za stratešku, ekonomsku i nacionalnu sigurnost SAD-a”, kaže Met Neuringer, partner u kompaniji Orrick, Herrington & Sutcliffe. “Tu ulaziš u sasvim drugačiji svijet procjene vrednosti jer kanal ima više nematerijalnu vrijednost za američku vladu”.
Cijena izgradnje
Jedna od hipotetičkih metoda procjene vrijednosti, kako sugeriše Neuringer, uključuje uzimanje doprinosa kanala panamskom godišnjem BDP-u od 83 milijarde dolara — koji je Panamska uprava kanala procenila 2023. između tri i šest odsto, ili otprilike između 2,5 milijardi i pet milijardi dolara — i množenje tog iznosa s trajanjem bilo kog ugovora. Najam na 50 godina mogao bi postaviti cijenu kanala na najmanje 125 do 250 milijardi dolara, premda bi se ta cijena mogla smanjiti ako SAD pristane na neku vrstu podjele prihoda s Panamom ili preuzme buduće troškove. “Mislim da bi bilo šta manje od toga bilo teško prodati (panamskoj) javnosti”, primećuje Neuringer. Ni Panamska uprava kanala ni ambasada Paname u Vašingtonu, nisu odgovorili na zahtjeve za komentar.
Kontrola nad uskim pojasom dugo je bila predmet sporenja. Već 1690-ih tada nezavisno Kraljevstvo Škotske pokušalo je da kolonizuje područje kako bi stvorilo saobraćajnu vezu između okeana. Neuspjela kolonija toliko je opteretila škotske finansije da se Škotska nekoliko godina kasnije pridružila prosperitetnijoj Engleskoj, stvarajući Ujedinjeno Kraljevstvo. Krajem 1800-ih francuska kompanija je prva pokušala da izgradi kanal. Ali, kako su smrti uzrokovane bolestima dosegnule desetine hiljada, Pariz je odustao od projekta. Nakon što su podržale nezavisnost Paname od Kolumbije, SAD su preuzele gradnju kanala od Francuza 1904. godine. Iskopale su više od 240 miliona kubnih metara zemlje i otvorile kanal 1914. godine. Izgradnja nije bila jeftina. Koštala je tadašnjih 375 miliona dolara, što bi danas iznosilo gotovo 12 milijardi dolara.
Tokom decenija, frustracija Panamaca zbog američke kontrole nad kanalom rasla je sve dok Džimi Karter nije pristao da vrati 16 kilometara široku zonu kanala, predavši je Panami 1979. godine. Sam kanal je predat 1999. uz uslov da SAD mogu da vojno brane neutralnost kanala.
Uticaj Kine
Više od pet milijardi dolara vrijedna proširenja koja je srednjoamerička država završila 2016. omogućila su kanalu da primi veće brodove. To je dodatno poboljšalo finansijsko stanje Panamskog kanala. Prihodi su porasli za oko 56% između 2019. i 2024. godine.
Tramp vjeruje da taj novac s pravom pripada Americi, žaleći se u decembru na platformi Truth Social da su “naknade koje naplaćuje Panama smiješne”. Naknade za prolazak brodova kroz kanal – više od 70% kojih ide prema ili dolazi iz američkih luka – znatno su porasle jer su sušne prilike prošle godine smanjile godišnji broj prelazaka za 21%.
Tramp i neki saveznici iz Kongresa takođe su izrazili zabrinutost zbog navodne kineske kontrole nad kanalom (optužba koju Panama odbacuje). Napominju da kineske kompanije upravljaju lukama i drugim važnim infrastrukturnim projektima u zemlji. To bi teoretski moglo predstavljati prijetnju američkom pristupu kanalu u slučaju sukoba. “Zahvalan sam predsjedniku Trampu što je podigao svijest javnosti o stanju Panamskog kanala i prijetnjama američkim interesima”, rekao je teksaški senator Ted Kruz na saslušanju u Senatu 28. januara. “Ne možemo dopustiti da američke brodarske kompanije budu iznuđivane. Ne smijemo da zatvaramo oči ako Panama iskorišćava imovinu od vitalnog komercijalnog i vojnog značaja. I ne smijemo da ostanemo pasivni dok Kina maršira našim polukrugom”.
Ako Panama odbije prodaju, Tramp bi mogao da pokuša da ponovo preuzme kontrolu nad kanalom vojnom silom. Premda bi se mogao suočiti s otporom Kongresa i međunarodne zajednice. “Na to se nadovezuje ogromna geopolitička složenost”, kaže Patrik Harder, kopredsjednik odeljenja za infrastrukturu u Sjevernoj Americi pri Norton Rose Fulbright. On je odbio da ponudi moguću procjenu vrijednosti. “Ne možete reći koliko vrijedi jer vrijedi onoliko koliko je neko spreman da plati za to. A mislim da ovde imate prilično nevoljnog prodavca”.
(Izvor: Forbes)
