Turisti iz Engleske, Francuske i Italije poručuju da su lovćenska ljepota, Njegošev mauzolej i pogled sa guvna vrijedni dolaska u Crnu Goru
Netaknuti prirodni pejzaži, svjež vazduh, pogled sa platoa Njegoševog mauzoleja na Bokokotorski zaliv, Skađarsko jezero, visoke planinske vrhove, samo su djelić razloga zbog kojeg mnogi Nacionalni park (NP) Lovćen nikada ne zaborave.
Zbog toga su park obišli turisti sa različitih meridijana, a prema riječima direktorice Kate Varagić i zaštitara Lazara Radovića, kulturno-istorijsko nasljeđe Lovćena fascinira sve posjetioce. U jednom danu na Lovćenu, tvrde, možete osjetiti i do tri godišnja doba. Naglašavaju, međutim, da o ljepotma Lovćena valja brinuti, a u njihovo očuvanje ulagati.
Varagić podsjeća da je Lovćen status nacionalnog parka dobio 1952. godine i dodaje da je na rukovodeću funkciju stupila “neočekivano”.
Krajem prošlog septembra, jer NP Lovćen dvije godine nije imao upravljača u smislu direktora. Park je bio u teškom stanju u smislu administrativnih radnji i poslova, ali je u posljednjih sedam mjeseci taj segment značajno unaprijeđen. Turisti nam dolaze iz raznih krajeva svijeta, recimo sa ostrva Man za koje, lično, nijesam čula. Ima posjetilaca iz Njemačke, Finske, Ujedinjenog Kraljevstva… Turisti su oduševljeni prirodom, a na njeno očuvanje možemo da utičemo.
Međutim, iako su turisti uglavnom oduševljeni Nacionalnim parkom Lovćen, problemi i zamjerke, tvrdi Varagić, ipak postoje.
Turisti imaju primjedbe na signalizaciju i markiranje staza. Neke staze nijesu dobro obilježene. Kažu i da regionalni put nije idealno označen, kazala je.
Varagić napominje da se mora ulagati u prirodna bogatstva i koja se ne smiju uzimati zdravo za gotovo. Tvrdi i da nije u redu što se domaći posjetioci žale na cijene ulaznica koja iznosi tri eura.
Najveći prihodi su nam od naplate ulaznica. Međutim, taj novac ne ide nama u džep, nego se ulaže u park. To naši državljani ne shvataju. Uvijek se bune na naplatu ulaza u park. Njima je puno tri eura. Stranac nikad ne pravi problem, jer je, vjerovatno, iskusio druge zemlje i nacionalne parkove. Ulazak u ovaj NP vrijedi ta tri eura. Naši ljudi prave problem na naplatnim punktovima. Ukoliko im je skupo tri eura, imaju mogućnost kupovine godišnje karte od gotovo 14 eura. Zanemarljiv iznos,zaista.To je lijep poklon za rođendan… kazala je Varagić, dodajući da lokalno stanovništvo NP Lovćen ne plaća ulaz, već da zaposleni na punktu znaju da oni žive tu.
Posebno iskustvo
Adama Čunaru i njegovu partnericu reporteri Vijesti prekinuli su tokom posmatranja ptica. Porijeklom iz Engleske, sa širokom iskrenim osmijehom kažu su da su u Crnoj Gori tek tri dana.
Upitani šta im se najviše dopada,oni ne kriju da su tu zbog prirode i pejzaža.
Ispunjeni veoma čistim i svježim vazduhom. Mnogo nam se sviđa što u nacionalnim parkovima nema otpada. Sjajno je što smo ovdje, ni jesmo se pokajali kazao je Čunara, dodajući da su osim Lovćena, posjetili i NP ‘Skaradsko jezero’.
Podsjetivši da dolazi Engleske, crnogorska i tamošnja kultura i odnos prema prirodi su, tvrdi Čunara, različiti.
Posjetili smo engleske nacionalne parkove kojih ima zaista mnogo. To što smo u prirodi i što je volimo, pa i što nam nije teško da je obilazimo, nas čini veoma srećnim i ispunjenim. Moram da naglasim da su crnogorski nacionalni parkovi dramatičniji od engleskih. U Engleskoj nema puno naselja i zanimljivih konstrukcija u nacionalnim parkovima, rekao je Čunara.
Da je planinski reljef Crne Gore idealan za planinarenje i brojne izazove, poručila je Francuskinja Žako Brižit. Ne krije da je posjetila više crnogorskih nacionalnih parkova, kao i da je Crna Gora stvarno divna zemlja.
Posjetila sam Nacionalni park Biogradska gora, trenutno sam na Lovćenu kao što sami vidite. Nijesam zaobišla ni Durmitor. Mnogo volim ovaj dio oko Njegoševog mauzoleja. Naročito me raduje što ima dosta staza za planinarenje. Veliki sam fan planinarenja i već 15 godina se bavim istim. Obišla sam mnogo pješačkih staza širom svijeta, rekla je Brižit.
Kazala je da dolazi iz Francuske, te da se njenoj sestri naročito dopada Njegošev mauzolej.
Bila sam i u drugim nacionalnim parkovima u Evropi. Posjetila sam slovačke, slovenačke, bugarske i, naravno, francuske. NP Lovćen je veoma poseban. Pogled je zapanjujuć, rekla je ona.
Do arhitektonskog remek-djela kakvo je Njegošev mauzolej na Jezerskom vrhu vodi tačno 461 stepenik. Međutim, na tom iscrpljujućem putovanju, reporteri Vijesti nijesu bili sami. Žamor učenika osnovnih škola iz Budve ispunio je prostrane hodnike^ umor od pješačenja i velike nadmorske visine veoma brzo je potisnut.
Više u današnjim Vijestima.
