Nova finansijska praksa među AI (engl. artificial intelligence – vještačka inteligencija) startapovima privlači pažnju tržišta: firme koje finansiraju VC (engl. venture capital – rizični kapital) fondovi utrkuju se u izgradnji AI data centara, stavljajući svoje zalihe GPU-ova (engl. Graphics Processing Unit – grafički čip) kao zalog da bi došle do zajma i ostale u igri. Dok VC sektor postaje sve kreativniji dok povećava ulaganja u silicijum, dio investitora sumnja da čipovi mogu biti stabilan kolateral u nestabilnoj AI trci.
Za to se najčešće koriste visokoprofilni procesori Nvidije, najvrednije kompanije na svijetu i lidera na polju AI-ja. Doskora se većina špekulativne euforije oko AI-ja odvijala na berzi, što se jasno moglo vidjeti i po cijeni akcija upravo Nvidije, a onda je uzbuđenje počelo da se širi i na ozbiljne sfere duga i privatnog kapitala.
JPMorgan, Deutsche Bank i brojne druge bankarske institucije prepoznale su potencijale AI-ja, prvenstveno AI data centara, gdje su potrebne značajne količine kapitala za razvoj impozantnih objekata sa kontrolisanom temperaturom i neprekidnim snabdijevanjem strujom. Kako procjenjuje investiciona firma KKR, izgradnja jednog objekta sa kapacitetom od jednog gigavata košta oko 12 milijardi dolara.
Banke ulažu velike napore u to da se uključe u finansijske tokove povezane sa takvim projektima. Stvar je došla dotle da su iz Morgan Stanleyja svojevremeno priznali da banke nemaju dovoljno kapitala da zadovolje ogromnu potražnju za kreditima i stoga pozivaju na partnerstvo sa sektorom privatnog kapitala, jer na ovoj gozbi ima mjesta za sve, pisao je Bloomberg.
Milijarde dolara kredita osiguravaju čipovi
A predstavnici privatnog kapitala ne samo da proteklih godina nijesu krili svoj apetit ka finansiranju AI ambicija već je njihova sklonost ka snalažljivosti i inovacijama brzo dovela do toga da vodeći zajmodavci sa Volstrita naprave veliko tržište duga koje je obezbijeđeno izuzetno traženim Nvidijinim GPU-ovima.
Procjene se mjere milijardama dolara, uključujući izvještaj Financial Timesa s kraja prošle godine, prema kom su glavne finansijske institucije kao što su BlackRock, Blackstone, Pimco i Carlyle dotad odobrile više od 11 milijardi dolara kredita takozvanim neoklaud kompanijama. Riječ je o novoj generaciji klaud kompanija, koje se ne bave klasičnim hostingom ili skladištenjem podataka, već nude specijalizovanu klaud infrastrukturu za AI proizvode.
Ta klasa firmi postala je jedna od najvećih grupa Nvidijinih kupaca i uključuje imena kao što su CoreWeave, Crusoe i Lambda Labs. Zajedno su ove kompanije kupile desetine hiljada izuzetno traženih čipova američkog proizvođača i ponudile ih kao kolateral za zajmove koje su uzele da bi, pogađate – kupile još GPU-ova.
Jedan od ključnih razloga zašto je tržište zajmova osiguranih GPU-ovima brzo poraslo jeste što Nvidia, sa svojim modelima kao što su A100 i H100, dominira AI hardverskim prostorom, a potražnja za njihovim čipovima daleko premašuje ponudu. To je dovelo do situacije u kojoj su čak i kompanije sa ograničenim kapitalom spremne da rizikuju i koriste GPU-ove kao kolateral, kako bi se što bolje pozicionirale na tržištu i kupile nove jedinice.
Zašto je ova praksa rizična
I dok iznijeta praksa dodatno ubrzava ciklus zaduživanja, istovremeno može dovesti do finansijske nestabilnosti ako se tehnološki napredak uspori ili potražnja naglo smanji.
Čipovi relativno brzo zastarijevaju: procjenjuje se da GPU-ovi gube polovinu vrijednosti za tri godine, a da samo 20 odsto vrijednosti može ostati poslije pet godina. Na strani rizika je i činjenica da može doći do zasićenja tržišta, ako više kompanija istovremeno proda starije GPU-ove, pa cijene drastično padnu.
„Kada su u pitanju GPU-ovi, mislim da niko zaista ne zna koliko im traje ekonomski vijek. A kad je riječ o trajanju – u tehnološkom sektoru, vrijeme obično nije vaš saveznik“, rekao je izvršni direktor Bridge Banka (koji nije odobravao ovakve zajmove) Bob Curley, prenijela je analitička platforma PitchBook.
Neizvjesnost po pitanju vrijednosti procesora ne poriču ni oni koji su davali zajmove sa takvim kolateralom, kao što je TriplePoint Capital. „U ovom sektoru, jedan čip može da vrijedi više nego što mu je cijena na papiru u jednom kvartalu, a već u sljedećem može da ga nadmaši nova generacija“, rekao je njihov suosnivač Jim Labe.
S druge strane, neki zajmodavci smatraju da će krediti osigurani GPU-ovima i dalje biti stabilni jer će uvijek postojati startapovi i kompanije koje koriste postojeće čipove, čak i kada se pojave noviji modeli. Oni ističu da nije svakoj firmi potrebna najsavremenija tehnologija da bi ostvarila svoje ciljeve, pa stari GPU-ovi i dalje zadržavaju značajnu vrijednost i upotrebljivost.
Treba imati u vidu i da se ovi kreditni ugovori često sklapaju sa jednom kompanijom, što znači da nema diverzifikacije, pa su ulagači izloženiji opasnostima koje donose bankrot ili tržišni šokovi. Tu su i precizna prava na GPU-ove i složeni pravni okviri.
Još jedan faktor jeste geopolitička situacija i politika ograničavanja izvoza visokotehnoloških proizvoda, posebno između Sjedinjenih Američkih Država (SAD) i Kine.
Podsjetimo samo da je, uprkos dozvoli američke vlasti da Nvidia i još jedna kompanija nastave prodaju određenih AI čipova u Kini (uz uslov da 15 odsto prihoda ide američkoj vladi), ostala nesigurnost u pogledu njihove stvarne prisutnosti na kineskom tržištu jer je Peking u međuvremenu počeo da vrši pritisak na domaća preduzeća da izbjegavaju korišćenje čipova američkog tehnološkog lidera. Prošle nedjelje je iz Nvidije stigla i poruka da firma ne namjerava da plaća bilo kakvu proviziju državi bez zvanične regulative koja bi joj tako nešto nametnula.
Izvor: rs.bloombergadria.com
