Državna odluka o emisiji obveznica za građane mogla bi imati višestruke ekonomske efekte — od jačanja likvidnosti i investiranja, do promjene načina na koji građani upravljaju svojom štednjom. Ekonomski analitičar i predsjednik Crnogorskog udruženja poslodavaca, prof. dr Vasilje Kostić, ocjenjuje ovu mjeru kao „više nego dobru“ u datim okolnostima, uz naglasak da će krajnji rezultati zavisiti od obima emisije i načina upotrebe prikupljenih sredstava. On u razgovoru za portal Bankar ističe da ovakvi potezi mogu podstaći razvoj domaćeg tržišta kapitala i istovremeno ojačati povjerenje građana u institucije države.
Predsjednik Crnogorskog udruženja poslodavaca i ekonomski analitičar prof. dr Vasilje Kostić smatra da je odluka države da emituje obveznice za građane, u datoj situaciji, je više nego dobra. Prema njegovim riječima, potencijalni efekti ove operacije će u prvom redu zavisiti od njenog obima u odnosu na postojeću štednju, kao i od toga na koji način će sredstva prikupljena prodajom državnih obveznica biti upotrebljena.
“Hoće li biti upotrebljena za održavanje tekuće likvidnosti budžeta i time i dalje povećavati tekuću potrošnju ili će biti upotrebljena za investicionu potrošnju. Ova dva načina upotrebe imaju sasvim različit uticaj na ekonomiju zemlje i na javne finansije, pa će stoga i efekat emisije odnosno prodaje obveznica u krajnjem zavisiti od toga”, ističe Kostić.
Imajući u vidu da se znatan iznos depozita građana nalazi u bankama – preko 2,16 milijarde eura, od čega su depoziti po viđenju oko 82% a oročeni depoziti – štednja oko 18% i da su ta sredstva faktički van monetarnih kanala, na ovaj način, kako kaže, se onaj dio koji bude realizovan putem kupovine obveznica od strane građana, državnim trošenjem “ vraća“ u robno novačane tokove – povećava se obim ekonomskih transakcija odnosno obim ekonomske aktivnosti i to je jedna od dobrih strana ove odluke.
“Takođe, ovim načinom se građanima nudi alternativa u upravljanju svojom štednjom u, inače, vrlo ograničenim mogućnostima koje crnogorsko finansijsko tržište nudi. Građani su do sada u upravljanju sopstvenom štednjom bili pred svojevrsnom snažnom dihotomijom: ili uložiti u banku ( po viđenji ili oročiti) ili uložiti u nekretnine ne iz špekulativnih razloga već prvenstveo iz razloga očuvanja vrijednosti novca. To može, na izvjestan način predstavljati potencijalan način odliva depozita iz banaka i određeni pritisak na njihovo poslovanje u smislu politike kamata. Ipak, rekoh, to zavisi od obima emisije i njene učestalosti u budućnosti. Osim toga, ovo može biti način diverzifikovanja državnih izvora finansiranja. „Obraćanje“ domaćem tržištu je uvijek bolje za domaću ekonomiju pod uslovom da su uslovi prihvatljivi jer to znači da prinos ( kamata građanima) na hartije – obveznice ide domicilnom stanovništvu ( ostaje kući) čime se jača njihova kupovna moć i podižu ekonomski potencijali”, navodi Kostić.
Dodaje i da je značajna za državu i stopa po kojoj se zadužuje na domaćem tržištu i, kako sada stvari stoje, prinos na hartije ili kamata od 3,75% koju će država ponuditi građanima je znatno manja od one po kojoj bi se morala zadužiti na inostrano tržište.
“Pored svih ovih dobrih strana za državu odnosno Vladu nije bez značaja i osnaživanje povjerenja u državu i njene institucije kroz jedan ovakav vid komunikacije. Uključivnje građana u jednu takvu vrstu operacija doprinosi rušenju predrasuda i smanjenju inače visokog stepena nepovjerenja u tržišta hartija od vrijednosti koja su neizostavni dio dinamičnog ekonomskog razvoja svake zemlje”, smatra Kostić.
Upitan da prokomentariše koliko su uslovi prijemčivi za građane i atraktivnost u odnosu na oročenu štednje, Kostić odgovara da kada uporedimo visinu stope prinosa na obveznice koje će ostvariti oni koji budu investirali u njih – koji ih budu kupili – i kamatnih stopa na oročen i na depozite po viđenju, uočićemo veliku razliku u korist prinosa na hartije ( 3,75% naspram 0,7% -2,9% na oročene depozite do 24 mjeseca ili 0,27%, što je prosječna kamatna stopa na sve depozite u junu mjesecu).
“Sa tog aspekta dileme nema. Međutim, priča se tu ne završava. Postoje i izvjesni rizici za građane koji se odluče na takav akt. Naime, kako će se krećati inflacija u narednom periodu. U avgustu inflacija je bila 4,6% što znači da se depoziti u banci obezvređuju, ali i da će se obezvređivati ukoliko se štednja uloži u obveznice – ipak znatno sporije, jer je prinos na obveznice veći, ali će se de facto nastaviti njihovo obezvređivanje. U ovome je još jedna korist za Vladu – ne za građane – jer nudi kamatu – prinos po znatno većoj stopi od bankarskih ali opet nižoj od stope inflacije što znači da se jeftinije zadužuju, ali na teret svojih građana. U takvoj situaciji se samo od sebe nameće pitanje: kako država može da profitira ako je to na teret sopstvenih građana – i kome ide korist od takve operacije? Još jedan rizik koji je prisutan za one koji se budu odlučili za kupovinu obveznica – dužničke hartije od vrijednosti – jeste taj da tržište hartija od vrijednosti u Crnoj Gori plitko i nelikvidno pa građani, koji budu željeli da se riješe hartije prije roka dospjeća, mogu imati problem da realizuju takav naum i da ostanu zarobljeni u tom posjedu ili da budu primorani da prodaju po znatno nižoj cijeni”, ističe Kostić.
Vjeruje da država, ukoliko bude dobro vodila strategiju komuniciranja i marketnig strategiju u vezi sa emisijom, može pobuditi značajno interesovanje.
“U svakom slučaju, ovo će biti značajan početak sa aspekta razvoja kulture poslovanja sa hartijama od vrijednosti i može bit kakav takav inpuls inertnom tržištu hartija u Crnoj Gori. Upavo stanje tržišta hartija u vrijednosti kod nas govori o snažno prisutnom nepovjerenju u institucije i nedostatku znanja u vezi s tim, što smatram jednim od glavnih razloga njegove inertnosti”, zaključuje Kostić.
(Izvor: Bankar)
