Finska se nije usrećila sa svojom geografijom i istorijom, pa ne čudi da je imala neutralan status 75 godina, sve do izbijanja rata u Ukrajini. Tokom proteklih decenija, zapadna javnost je zdušno kritikovala Fince da vode popustljivu politiku prema Rusiji, što se pretvorilo u ovacije kada je ova država odlučila da u proljeće 2023. brzinom svjetlosti uđe u NATO. Tri godine kasnije, Finska se suočava sa velikim ekonomskim teškoćama i rastom javnog duga, zbog kojih je Brisel ovu članicu EU premjestio u „magareću klupu“ i stavio pod poseban nadzor.

Tokom Hladnog rata, jedan strani novinar je pitao finskog generala: „Vaša zemlja je neutralna. Ali, šta bi Finska uradila ako bi SSSR i NATO zaratili na njenoj teritoriji?“. General je odgovorio: „Prvo ćemo pobijediti Sovjete, a zatim NATO“. Iznenađeni novinar je tražio objašnjenje: „Zašto tim redosljedom?“ Finski general je pojasnio: „Mi smo vrijedni ljudi. Prvo završimo težak posao, pa se onda zabavljamo“.

Ovaj prašnjavi vic ponovo je postao aktuelan na društvenim mrežama u Finskoj, nakon što je ta sjevernoevropska država poslije 75 godina riješila da se odrekne svoje neutralnosti i pridruži „zabavi“ kako bi izbjegla „težak posao“. Odluka Finske da zbog napada Rusije na Ukrajinu uđe u NATO brzinom svjetlosti u proljeće 2023. isporučila je njenim građanima ogroman ekonomski račun.

Tri godine kasnije, bilansi pokazuju da su ekonomski razvod od Rusije i ulazak u brak sa NATO papreno koštali Fince. Uporedo sa zatvaranjem firmi i rastom nezaposlenosti koja je trenutno najviša u EU, Fince su dočekali drastično skuplji računi za energiju, problemi sa inflacijom, znatno veći izdaci za odbranu i vrtoglavi javni dug.

U međuvremenu, u Bijeloj kući je vaskrsao Donald Tramp, pa su uz postojeće probleme pristigli i novi, američke carine i posljedice rata u Iranu, zbog kojih prognoze najavljuju još veće ekonomske teškoće. Finska, čija godišnja ekonomija vrijedi 300 milijardi eura, stavljena je pod zvanični nadzor Brisela zbog prekomjernog budžetskog deficita, a finska vlada usvojila je jedan od najstrožih budžeta u EU, koji nameće značajne rezove u potrošnji uz veće poreze.

Loša sreća na lutriji

Finska je jedna od onih zemalja koje su u geografskoj i istorijskoj lutriji izvukle lošu kombinaciju. Tokom velikog dijela svoje istorije, Finska se koprcala između Švedske i Rusije, nezavisnost je stekla tek 1917. godine, u Drugom svjetskom ratu doživjela je poraz od Sovjetskog Saveza, kome je morala da ustupi dio svoje teritorije i plati ratnu odštetu.

Finska je izbjegla sudbinu satelitske sovjetske države, ali je 1948. godine izabrala status neutralne zemlje i tokom trajanja Hladnog rata bila je tampon zona između istočnog i zapadnog bloka. Među zapadnim istoričarima popularna je teorija da su Finci svoju neutralnost skupo platili, čineći brojne ustupke nezgodnom istočnom susjedu, a za tako popustljivu politiku skovan je i poseban geopolitički termin – finlandizacija.

Ovaj termin, nastao u Zapadnoj Njemačkoj, znači „postati poput Finske“, odnosno opisuje slučaj kada je neka zemlja prinuđena da izabere neutralnost da je ne bi pregazila mnogo moćnija država u neposrednom komšiluku.

Naravno, Finci su smatrali ovakve kvalifikacije uvredljivim, ali su nastavili da razvijaju ekonomsku saradnju sa Moskvom i nakon raspada Sovjetskog Saveza i pošto je njihova država postala članica Evropske unije 1995. a članica eurozone 1999. godine. Međutim, kada je EU uvela sankcije Rusiji 2014. godine, Finska je postala prva žrtva trgovinskog rata, jer je Rusija u tom trenutku bila njen treći najveći spoljnotrgovinski partner. Šteta po finsku ekonomiju prebrojavala se u stotinama miliona eura i bila je jedna od najvećih u EU, mjereno veličinom privrede.

Kolaps pograničnih regiona

Uprkos sankcijama i kontra-sankcijama, do izbijanja rata u Ukrajini trgovina između Finske i Rusije iznosila je 12,71 milijardu eura. Kada je Finska ušla u NATO, već krajem 2023. godine donijela je odluku da zatvori kopnenu granicu sa Rusijom dugu oko 1.300 kilometara iz bezbjednosnih razloga.

Time je preko noći zaustavljana trgovina između dvije zemlje, koja je najviše pogodila pogranične djelove Finske. Prema podacima Banke Finske, više od 2.000 finskih firmi izvozilo je u Rusiju 2019. godine, a do kraja 2023. ostalo ih je svega oko 100.

Prošle godine, trgovina između Finske i Rusije pala je za preko 93% u poređenju sa periodom prije izbijanja rata u Ukrajini. Prema podacima lokalnih poslovnih udruženja, do aprila 2025. bankrotiralo je 320 finskih preduzeća u pograničnim regionima sa Rusijom.

Diskontni tržni centri u blizini ruske granice opsluživali su stotine hiljada Rusa godišnje koji su dolazili u Finsku da bi kupovali zapadnu robu. Trgovinski gubici u pograničnoj ekonomiji procjenjuju se na približno milion eura dnevno, a tamošnji hoteli zvrje prazni. Bolje ne prolaze ni restorani, kafeterije i male trgovinske radnje.

Prošle godine stopa nezaposlenosti u Finskoj premašila je 10% i bila je najviša u Evropskoj uniji, ali je u pograničnim područjima zemlje bila daleko veća, preko 18%.

NATO je zahtjevan mladoženja

S druge strane, Finska je uložila značajna sredstva u svoju vojsku. Iako na papiru njene oružane snage izgledaju malobrojne sa oko 25.000 ljudi, zemlja ima najveći broj obučenih rezervista u Evropi, približno 900.000 ljudi od populacije koja broji svega 5,5 miliona. To je, na primjer, tri puta više nego što ima Turska, u kojoj je 280.000 ljudi osposobljeno za aktivne ratne operacije od skoro 89 miliona stanovnika.

Ali, troškovi za odbranu zemlje sve više rastu. Dok je bila neutralna, Finska je izdvajala oko 2% svog BDP-a za odbranu. Međutim, naglo je povećala te izdatke sa 5,1 milijarde eura u 2022. na preko 6,2 milijarde eura u 2024. godini, a sada ta ulaganja prelaze 2,3% BDP-a. Finska je obećala da će izdvajanja za odbranu povećati na 3% BDP-a do 2029. godine i ukoliko ovo obećanje ispuni, to bi je svrstalo među zemlje koje najviše troše na odbranu u Evropi.

Veća ulaganja u vojsku, kolaps trgovine sa Rusijom i gubitak ruskih turista primorali su finsku vladu da se dodatno zaduži i to u trenutku kada je javni dug već ubrzano rastao. Razvod sa Rusijom najviše je pogodio javnu i privatnu potrošnju u oblasti energetike. Prije rata u Ukrajini, Finska je trećinu energije uvozila iz Rusije, a okretanje drugim dobavljačima povećalo je troškove uvoza nafte za skoro 110%, na više od šest milijardi eura za nepunih godinu dana.

Najsrećniji narod čekaju mršave godine

Prema prognozama Evropske komisije, zbog postojećih problema ali i novih koje je donio rat u Iranu, ove godine javni dug Finske bi mogao da dostigne 90% BDP-a, što je skoro dvostruko više nego 2019. godine, sa projekcijama da će premašiti 92% BDP-a u 2027. godini. Stoga je Brisel premjestio Finsku u „magareću klupu“ i stavio je pod zvanični nadzor zbog prekomjernog budžetskog deficita.

Banka Finske nedavno je objavila prognoze da će privredni rast 2026. biti manji od projektovanog i iznosiće svega 0,6%. Pored neizvjesnosti oko cijene nafte i energije usljed rata u Iranu, nejasno je i kako će na finsku privredu uticati američke carine.

Centralna banka u svom izvještaju procjenjuje da je privredni rast nedovoljan za finansijsku konsolidaciju, te da je neophodno povećanje poreza i rezanje potrošnje i to na duži period, a finska vlada je već usvojila ovakve mjere. Fince, koji su prema „Izvještaju o svjetskoj sreći“ već devetu godinu za redom najsrećniji narod na svijetu, očigledno čekaju prilično mršave godine.

Finci vjeruju SAD skoro isto koliko i Kini i Rusiji

Anketa koja je rađena po narudžbini Nordijskog savjeta ministara počekom ove godine ukazuje na nagli pad povjerenja Finaca prema Sjedinjenim Američkim Državama. Americi vjeruje svega 4% anketiranih, 3% ispitanika vjeruje Kini, a 1% Finaca ima povjerenja u Rusiju. Finci se nijesu naročito pohvalno izjasnili ni o liderima EU, a najviše povjerenja imaju u svoje nordijske susjede.

Marina Vučetić

Biznis i finansije 245, maj 2026.