Crna Gora se nalazi na ključnoj prekretnici ekonomskog razvoja, gde stabilnost više ne može zavisiti isključivo od uslužnog sektora i turizma.
Ovo je kazala direktorica Agencije za investicije, Mirjana Kojić, u intervjuu za Bankar.me, dodajući da fokus države ubrzano se pomjera ka sektorima sa većom dodatom vrednošću – poput energetike, ICT-a, agrobiznisa i prerađivačke industrije sa ciljem podizanja domaće produktivnosti i smanjenja izvoznog deficita.
Kojić ističe i da je operativno pokretanje modela javno-privatnih partnerstava (JPP) poslalo snažnu poruku međunarodnim investitorima da je zemlja spremna za kapitalne, dugoročno održive projekte koji donose modernu tehnologiju i nova znanja.
„Dugoročna otpornost ekonomije ne može se zasnivati isključivo na jednom sektoru, bez obzira na njegov značaj. Zato je diversifikacija ekonomije danas razvojni imperativ Crne Gore”, kazala je Kojić.
Kako planirate da dodatno unaprijedite model javno-privatnih partnerstava u Crnoj Gori i koje konkretne projekte vidite kao prioritete u narednom periodu?
Novi Zakon o javno-privatnom partnerstvu postavio je moderan i investitorima razumljiv okvir, zasnovan na transparentnosti, zaštiti javnog interesa i dugoročno održivim projektima. Međutim, ključna vrijednost nije samo u normativnom dijelu, već u činjenici da je Crna Gora već prešla iz faze regulative u fazu realizacije.
Potpisivanjem prvog ugovora o javno-privatnom partnerstvu za projekat hotela „Lokanda“ krajem marta 2025. godine poslata je jasna poruka međunarodnim partnerima da Crna Gora ovaj model ne posmatra teorijski, već kao operativan mehanizam za realizaciju kapitalnih investicija.
Agencija za investicije vodi registar JPP projekata i aktivno radi na identifikaciji novih inicijativa. Najveći potencijal vidimo u komunalnoj i saobraćajnoj infrastrukturi, logističkim centrima, industrijskim zonama, kulturi I turizmu i projektima koji doprinose regionalnoj povezanosti i zelenoj tranziciji.
Naš cilj je da JPP postane jedan od ključnih razvojnih instrumenata države — model koji omogućava bržu realizaciju strateških projekata, efikasnije korišćenje javnih resursa i snažniji investicioni ciklus.
Crnogorska ekonomija se dominantno oslanja na sektor usluga i turizam. Da li smatrate da je takav model održiv i kako privući investicije u proizvodne i industrijske sektore?
Turizam će nesumnjivo i dalje ostati jedan od ključnih stubova crnogorske ekonomije i generator investicionog kapitala. Međutim, dugoročna otpornost ekonomije ne može se zasnivati isključivo na jednom sektoru, bez obzira na njegov značaj.
Zato je diversifikacija ekonomije danas razvojni imperativ Crne Gore.
Kroz projekat „Accelerating Investments in Montenegro“, koji realizujemo sa Delegacijom Evropske unije, fokusirali smo se upravo na sektore sa većom dodatom vrijednošću. Jedan od konkretnih rezultata tog pristupa jeste strateško partnerstvo Farm2Fork, predstavljeno na investicionoj konferenciji na Luštici, sa ciljem razvoja agribiznisa i prehrambene industrije, jačanja domaće proizvodnje i smanjenja uvozne zavisnosti.
Istovremeno, vidimo snažnije investicione impulse u energetici, posebno u oblasti obnovljivih izvora energije, kao i rast interesovanja za ICT sektor, koji ima potencijal da postane jedan od najdinamičnijih segmenata crnogorske ekonomije.
Posebno je važna i bolja saobraćajna povezanost zemlje. Memorandum o saradnji sa kompanijom Wizz Air i otvaranje baze u Podgorici predstavljaju važan korak ka većoj dostupnosti Crne Gore evropskim tržištima, što direktno utiče i na investicionu atraktivnost zemlje.
Naš fokus je na investicijama koje donose tehnologiju, nova znanja i izvozno orijentisanu proizvodnju, jer upravo takvi projekti stvaraju održiv i konkurentan ekonomski model.
Crna Gora ima izražen deficit u robnoj razmjeni i veliku zavisnost od uvoza. Koje investicije mogu doprinijeti jačanju izvoznog potencijala zemlje?
Jačanje izvoznog potencijala direktno zavisi od razvoja sektora koji generišu veću dodatnu vrijednost i stvaraju konkurentne proizvode i usluge za međunarodno tržište.
U tom kontekstu, posebno su važna ulaganja u energetiku, agribiznis, prerađivačku industriju, logistiku i ICT sektor.
Kroz investicionu konferenciju na Luštici uspostavljena su partnerstva koja imaju upravo takav razvojni cilj. Partnerstvo Farm2Fork predstavlja važan korak ka jačanju domaće prehrambene industrije, povećanju lokalne proizvodnje i otvaranju prostora za rast izvoza.
Istovremeno, investicije u obnovljive izvore energije imaju potencijal da Crnu Goru pozicioniraju kao regionalnog izvoznika električne energije, dok ICT sektor otvara prostor za izvoz usluga visoke dodatne vrijednosti, bez ograničenja koje nameće veličina domaćeg tržišta.
Naš strateški cilj je da investicije budu usmjerene ka sektorima koji povećavaju produktivnost, smanjuju uvoznu zavisnost i stvaraju održiv izvozni kapacitet zemlje.
Kako ocjenjujete nivo produktivnosti i koje sektore vidite kao ključne za njen rast?
Produktivnost crnogorske ekonomije i dalje je ispod prosjeka Evropske unije, što je karakteristično za ekonomije u razvoju, ali istovremeno ukazuje na značajan prostor za napredak.
Dosadašnji model rasta dominantno se oslanjao na potrošnju i uslužni sektor, dok je nivo domaće proizvodnje i izvoza ostao relativno ograničen. Zato naredna faza ekonomskog razvoja mora biti zasnovana na većoj tehnološkoj intenzivnosti, inovacijama i investicijama koje stvaraju veću dodatu vrijednost.
Kao ključne sektore za rast produktivnosti vidimo energetiku, posebno obnovljive izvore energije, zatim ICT sektor, koji već pokazuje visok razvojni potencijal, kao i transport I logistiku, agribiznis i prerađivačku industriju.
Posebno je važno privlačiti investicije koje, osim kapitala, donose tehnologiju, know-how i savremene standarde upravljanja, jer upravo takve investicije dugoročno povećavaju konkurentnost ekonomije.
U kojoj mjeri javno-privatna partnerstva mogu pomoći u diverzifikaciji ekonomije?
Javno-privatna partnerstva mogu imati veoma važnu ulogu u diverzifikaciji ekonomije, jer omogućavaju realizaciju infrastrukturnih i razvojnih projekata koji zahtijevaju značajan kapital i dugoročnu stabilnost.
Kroz ovaj model otvara se prostor za snažniji razvoj energetike, logistike, komunalne i saobraćajne infrastrukture, ali i zdravstvenih i obrazovnih kapaciteta.
Potpisivanje prvog JPP ugovora za projekat hotela „Lokanda“ pokazalo je da je sistem operativan, ali puni potencijal ovog modela tek predstoji — posebno u projektima koji doprinose strukturnim promjenama ekonomije i većoj otpornosti države na spoljne ekonomske šokove.
Naš cilj je da kroz razvoj kvalitetnog portfolija JPP projekata usmjerimo investicije ka sektorima sa većom dodatom vrijednošću i dugoročnim razvojnim efektima.
Koliko je administrativni aparat trenutno spreman da isprati kompleksne investicione projekte i šta su ključni izazovi u tom procesu?
Administrativni kapaciteti u oblasti investicija značajno su unaprijeđeni u posljednjih nekoliko godina, posebno kroz institucionalne reforme i saradnju sa međunarodnim partnerima.
Službenici Agencije za investicije prošli su specijalizovane obuke uz podršku eksperata Evropske unije, a kontinuirano ulažemo i u profesionalni razvoj kadrova kroz međunarodne seminare, radionice i investicione forume.
Na taj način pratimo savremene trendove i najbolje evropske prakse u oblasti upravljanja investicijama.
Ipak, određeni izazovi i dalje postoje, prije svega u dijelu međuinstitucionalne koordinacije, efikasnosti administrativnih procedura i brzine realizacije projekata.
Zato je jedan od naših prioriteta dalja digitalizacija procesa i unapređenje operativne efikasnosti institucija, kako bi investitorima obezbijedili predvidiv i konkurentan poslovni ambijent.
Ako se 2028. uzme kao okvirni rok za EU članstvo, koji su najveći izazovi za investicione projekte u energetici, infrastrukturi i turizmu – regulatorni, tehnički ili kadrovski?
Ne bih izdvajala samo jedan segment, jer su regulatorni, tehnički i kadrovski izazovi međusobno povezani i moraju se posmatrati kao cjelina.
Proces evropske integracije podrazumijeva sve zahtjevniji regulatorni okvir, posebno u oblastima energetike, državne pomoći, javnih nabavki i zaštite životne sredine. To od investitora zahtijeva viši nivo pripreme, ali istovremeno donosi veću pravnu sigurnost i predvidivost tržišta.
Kod velikih infrastrukturnih projekata ključni izazov ostaje kvalitetna priprema dokumentacije i sposobnost efikasne realizacije kompleksnih investicionih procesa.
Paralelno s tim, rast investicionog ciklusa povećava potrebu za stručnim kadrovima i specijalizovanim znanjima.
Zato je važno da istovremeno jačamo institucionalne kapacitete, tehničku ekspertizu i regulatornu usklađenost, jer jedino tako možemo odgovoriti zahtjevima evropskog tržišta i dinamici ozbiljnih investicija.
Kako potencijalna kriza u zemljama Zaliva može uticati na investicione tokove prema Crnoj Gori, posebno imajući u vidu interesovanje investitora iz tog regiona?
Zemlje Zaliva posljednjih godina predstavljaju značajan izvor stranih direktnih investicija, uključujući i ulaganja u Crnu Goru, posebno u sektorima turizma, nekretnina i energetike.
Svaka ozbiljnija geopolitička ili ekonomska nestabilnost u tom regionu može uticati na dinamiku globalnih investicionih tokova, prije svega kroz opreznije donošenje investicionih odluka ili odlaganje pojedinih projekata.
Međutim, važno je naglasiti da su investitori iz Zaliva dominantno dugoročno orijentisani i da odluke donose na osnovu strateške procjene tržišta, a ne kratkoročnih okolnosti.
Interesovanje za Crnu Goru zasniva se na njenoj političkoj stabilnosti, evropskoj perspektivi i potencijalu za razvoj premium turističkih i energetskih projekata.
Uloga Agencije je da i u uslovima globalne neizvjesnosti obezbijedi kontinuitet komunikacije sa investitorima, institucionalnu podršku i transparentne procedure, kako bi se očuvalo povjerenje i investicioni momentum zemlje.
(Bankar.me)
