Click Boom Tras jeste poznata i tačna krilatica Ananasa, koji nije samo još jedna online prodavnica, već složen ekosistem putem kojeg svi proizvođači mogu lako i jednostavno da prodaju svoje proizvode.  Ali ova fraza Click Boom Tras takođe sjajno opisuje karakter i energiju prvog čovjeka Ananasa, jer je kod njega sve brzo, energično, inovativno, avanturistički — sad i odmah. I ono najvažnije — nikad dosadno. Jer dosadu ne može da podnese.

Gost emisije Čadež Talk bio je Marko Carević, izvršni direktor Ananasa, ali u duši startaper, koji je u svojih trideset godina života do sada proživio više nego što neki ljudi dožive za nekoliko života. Krenuo je iz “doline gladi“, kako se nekada nazivao njegov rodni Kragujevac, odlučan da stigne daleko. Putovao je od prvih dječačkih biznis planova koji nijesu bili uspješni, ali su ga naučili koliko je važno šta kupac misli.

Kroz Elektrotehnički fakultet došao je do Telenora, gdje je stvorio prvu digitalnu banku. Slijedile su Malezija, Pakistan, Mjanmar, Tajland, pa šest godina u Indiji, u kojoj je doživio sve ono što mi ne znamo o toj zemlji, zatim Češka, pa poziv da se vrati kući u Beograd, u Ananas.

Za Marka Carevića, osnivača i direktora Ananasa, preduzetništvo nije došlo iz inspiracije poslovnim knjigama, već iz surove realnosti života u Kragujevcu devedesetih — gradu koji je tada nosio nadimak Dolina gladi.

„Cijeli grad je bio vezan za Zastavu, koja je nestala preko noći. Nije bilo ni fabrika, ni posla. Ljudi su se snalazili kako su znali — neko je prodavao kafu, neko uvozio robu iz Rumunije, neko švercovao iz Bugarske“, prisjeća se Carević.

Njegov prvi „biznis plan“ bio je vezan za svijet video igara. Dobio je Game Boy, igračku koja je tada bila luksuz, naročito zbog skupih baterija.

„Cijela ulica je htjela da igra. Glupo ti da ne daš, a glupo i da daš – troše se baterije. Onda sam počeo da naplaćujem – 50 para po životu. I to ide super dok ne postaneš predobar. Jedan život traje sve duže, baterije sve kraće – i biznis propadne“, kaže kroz smijeh.  Kroz školu i rane projekte, nailazili su novi izazovi. Od ideje o rezaču diskova za CD za gastarbajtere, do susreta sa stranim studentima i međunarodnim projektima, polako je izlazio iz lokalnog okvira.

„Počeo sam da shvatam da nijesam samo iz Kragujevca, već dio globalne ekonomije“, ističe Carević.

„Ne možeš da radiš nešto što nijesi ti“

Iako je bio među najboljima na fakultetu, gdje mu je završni rad proglašen najboljim među mladim inženjerima, odlučio je da neće biti inženjer.  „Ne možeš da radiš nešto što nijesi ti. Nije to moj DNK“, kaže.

Odbija ponudu za posao u Mađarskoj, u Nokia Siemens Networks, a prijavljuje se za posao u Telenoru – bez ikakvog radnog iskustva, spreman da radi besplatno.

“Rekao sam: plata – nula. Meni je bilo važnije da učim“, objašnjava i dodaje da je rano shvatio koliko je znanje ključno za poslovni uspjeh.  Inspiraciju za taj pristup nalazi u jednoj anegdoti sa treninga:  „Ako pola sata dnevno učiš o nekoj temi, za godinu dana si ekspert u firmi, za dvije godine na međunarodnom nivou, a za tri – među najboljima na svijetu.“

Taj princip ga je doveo do toga da postane jedan od najmlađih eksperata u Telenor grupi u oblasti finansijskih servisa u okviru telekom industrije.

„Prvi poslovni let bio mi je za Pakistan – da držim predavanja ljudima o razvoju digitalnih finansijskih proizvoda. Kasnije su slijedila tržišta kao što su Mjanmar, Malezija, Norveška, Švedska…“

Ipak, sve to bio je samo uvod u sljedeći veliki korak.

„Dođeš do tačke kad želiš da probaš svoj maksimum. A šta je maksimum? Kupi mi banku“, rekao je Carević za Čadež talk, na Euronews.rs.