Prosječna plata od 1.027 eura danas jedva pokriva osnovne potrebe, a jednostavna računica pokazuje koliko je inflacija „pojela“ standard. Prema računici portala Bankar, četvoročlana porodica koja bi se hranila samo burekom i jogurtom potrošila bioko 900 eura mjesečno, odnosno gotovo cijelu zaradu. Riječ je o pojednostavljenom primjeru koji ne odražava stvarnu potrošačku korpu, već služi kao ilustracija koliko je rast cijena osnovnih proizvoda uticao na kupovnu moć.
Ako bi četvoročlana porodica u Crnoj Gori pokušala da se prehrani isključivo burekom i jogurtom, prosječna plata od 1.027 eura bila bi na ozbiljnom testu već na nivou osnovne matematike, ali i kao precizan pokazatelj koliko je inflacija „pojela“ životni standard.
Jedan burek danas košta oko 2 eura, a jogurt oko 0,5 eura. To znači da jedan obrok po osobi iznosi 2,5 eura. Za četvoročlanu porodicu to je 10 eura dnevno. Na mjesečnom nivou, uz samo jedan obrok dnevno, trošak dostiže 300 eura.
Riječ je o pojednostavljenom primjeru koji ne odražava stvarnu potrošačku korpu, već služi kao ilustracija koliko je rast cijena osnovnih proizvoda uticao na kupovnu moć.
Već na ovom nivou jasno je da i krajnje skroman režim ishrane – jedan obrok dnevno „uzima“ gotovo trećinu prosječne zarade.
Međutim, slika postaje još dramatičnija kada se uračunaju realne potrebe. Ukoliko bi svaki član porodice imao tri ovakva obroka dnevno, dnevni trošak raste na 30 eura, odnosno oko 900 eura mjesečno. Drugim riječima, gotovo cijela prosječna plata bila bi potrošena samo na burek i jogurt, bez ikakvog prostora za druge troškove – stanovanje, račune, prevoz ili školovanje.
Ali ova računica dobija puni smisao tek kada se uporedi sa periodom od prije nekoliko godina.
Ne tako davno, burek je koštao oko 1 euro, dok je danas njegova cijena praktično udvostručena, dok rast zarada nije pratio isti tempo. U praksi, to znači da građani danas za istu platu mogu da kupe znatno manje, čak i kada je riječ o najjednostavnijim proizvodima.
Ovakav primjer, iako pojednostavljen, precizno oslikava suštinu inflatornog pritiska. Rast cijena hrane, posebno osnovnih i svakodnevnih proizvoda, daleko je brži od rasta zarada. Zato se pad životnog standarda ne vidi samo kroz statistiku, već kroz svakodnevne odluke građana – šta kupiti i koliko često.
Poseban problem je što prosječna plata ne odražava realnu sliku većine zaposlenih. Veliki broj građana radi u sektoru trgovine i usluga, koji zapošljavaju najviše ljudi, gdje su primanja bliža minimalnoj zaradi od oko 600 eura za srednjoškolce. Plate visokoškolaca često su oko 800 eura, što znači da je pritisak rasta cijena za većinu domaćinstava još izraženiji nego što pokazuje prosjek.
U takvom okruženju, čak i ovako svedena računica pokazuje koliko je teško održati osnovni nivo potrošnje. Jer dok prosjek sugeriše da je moguće „pokriti“ troškove, realnost većine građana govori suprotno.
Zato pitanje više nije koliko košta burek, već koliko vrijedi plata.
(Izvor: Bankar)
