Ako se američka berza sruši, biće to jedna od najpredviđenijih finansijskih implozija u istoriji. Svi, od šefova banaka do MMF-a, upozoravali su na stratosferske procjene američkih tehnoloških firmi.
Na bilo koji znak kolebanja, poput nedavnog blagog pada NASDAQ indeksa tehnoloških dionica, rastu nagađanja da je tržište na rubu propasti.
I ne čudi. Cijene dionica tehnoloških „veličanstvenih sedam“ na S&P 500 indeksu dostigle su nivo posljednji put viđen tokom takozvanog „dotcom“ buma. Investitori se klade da će se ogromna potrošnja na vještačku inteligenciju isplatiti. Ipak, brojke su zastrašujuće.
Da bi kompanije ostvarile povrat od 10 odsto na kapitalna ulaganja u AI do 2030, kolektivno će im trebati 650 milijardi dolara godišnjih prihoda od vještačke inteligencije. To je ekvivalentno više od 400 dolara godišnje od svakog korisnika iPhonea, procjenjuje banka JPMorgan Chase.
Krah i posljedice
Iako krah tržišta gotovo nikoga ne iznenadio, malo ko razmišlja o njegovim posljedicama. To je dijelom zato što su šanse da veliki pad berzi dovede do široke finansijske krize, zasad male.
Za razliku od kasnih 2000-ih i krize izazvane zaduživanjem, današnja AI euforija uglavnom je finansirana dionicama. Iako je ekonomija pokazala da može da izdrži šokove, od kovida do energetske krize i carina, porešno je misliti da će posljedice gubitaka na berzi trpjeti samo ulagači.
Što duže traje procvat, to njegovo finansiranje postaje „mutnije“. Čak i bez finansijskog armagedona, dramatičan pad berze mogao bi konačno da izbaci iz kolosijeka do sada otpornu svjetsku ekonomiju.
Američki potrošač
"/>Korjen ranjivosti je, piše Economist, američki potrošač. Dionice čine 21 odsto bogatstva domaćinstava u zemlji – otprilike četvrtinu više nego na vrhuncu dotcom buma. Imovina povezana sa AI odgovorna je za gotovo polovinu povećanja bogatstva Amerikanaca u protekloj godini. Kako su domaćinstva postajala bogatija, manje su štedjela.
Krah berze bi mogao da gurne Ameriku, gdje je tržište rada već u problemu, u recesiju. Šok i slabija američka potražnja prelili bi se na Evropu i Kinu.
Recesija bi takođe stavila zadužene vlade svuda na ozbiljan fiskalni test. Centralne banke bi smanjile kamatne stope, ublažavajući troškove servisiranja ogromne gomile duga bogatog svijeta, koja vrijedi 110 odsto BDP-a. Deficiti bi se takođe proširili, jer bi se rashodi za socijalnu pomoć povećali, a poreski prihodi smanjili.
Krajnja posljedica bila bi trgovina. Amerikanci koji manje troše gotovo bi sigurno smanjili trgovinski deficit, što bi zadovoljilo Trampa. S lošim stanjem na tržištima, Bijela kuća bi bila manje agresivna prema trgovini. Ali druga žarišna tačka globalne trgovine – kineski višak u proizvedenoj robi – bi se pogoršala. Evropski i azijski proizvođači već moraju da se takmiče sa viškom kineske robe, koji raste jer Kina manje izvozi u Ameriku. Usporavanje u Americi dovelo bi do daljeg povećanja tog viška, zaoštravajući protekcionističku reakciju.
Svet možda predviđa krah američke berze. To ne znači da je spreman za posljedice.
(Izvor: https://bonitet.com/kako-bi-vestacka-inteligencija-mogla-da-srusi-globalnu-ekonomiju/)
