Godinama su posjetioci odlazili na Sinajsku goru sa beduinskim vodičem da gledaju izlazak sunca nad netaknutim, kamenitim pejzažom ili da idu na druge izlete koje vode Beduini.
Sada je jedno od najsvetijih mjesta u Egiptu – koje poštuju Jevreji, hrišćani i muslimani – u središtu nesvetog spora oko planova da se pretvori u novi turistički mega-projekat.
Lokalno poznata kao Džabal Musa, Sinajska gora je mjesto na kojem je, prema predanju, Mojsije dobio Deset zapovijesti. Mnogi takođe vjeruju da je to mjesto gdje je, prema Bibliji i Kuranu, Bog govorio proroku iz gorućeg žbuna.
Manastir Svete Katarine iz 6. vijeka, kojim upravlja Grčka pravoslavna crkva, takođe se nalazi tamo – i izgleda da će monasi ostati sada kada su egipatske vlasti, pod grčkim pritiskom, porekle da žele da ga zatvore.
Ipak, i dalje postoji duboka zabrinutost zbog toga kako se dugo izolovana pustinjska lokacija – lokalitet pod zaštitom Uneska, koji obuhvata manastir, grad i planinu – transformiše. Tamo su u izgradnji luksuzni hoteli, vile i tržni bazari.
Tamo živi i tradicionalna beduinska zajednica, pleme Džebelija. Već su pripadnici tog plemena, poznati kao Čuvari Svete Katarine, ostali bez svojih kuća i turističkih eko-kampova, koji su srušeni uz malu ili nikakvu naknadu. Čak su bili primorani da izvade tijela iz grobova na lokalnom groblju kako bi se napravio prostor za novi parking.
Projekat je možda predstavljen kao prijeko potreban održivi razvoj koji će unaprijediti turizam, ali je ujedno nametnut Beduinima protiv njihove volje, kaže Ben Hofler, britanski turistički pisac koji je blisko sarađivao s plemenima Sinaja.
– Ovo nije razvoj onako kako ga Džebelija vidi ili traži, već kako izgleda kada se nameće odozgo da bi se služili interesi stranaca, a ne lokalne zajednice – rekao je on za BBC.
– Novi urbani svijet se gradi oko beduinskog plemena nomadske baštine. To je svijet od kojeg su se uvijek odlučili distancirati, u čijoj izgradnji nijesu dali pristanak, i svijet koji će zauvijek promijeniti njihovo mjesto u domovini – dodao je.
Mještani, kojih ima oko 4.000, ne žele otvoreno da govore o promjenama.
Za sada je Grčka strana sila koja je bila najglasnija u vezi s egipatskim planovima, zbog veze s manastirom.
Tenziije između Atine i Kaira porasle su nakon što je egipatski sud u maju presudio da manastir Svete Katarine – najstariji neprekidno korišćeni hrišćanski manastir na svijetu – leži na državnoj zemlji.
Nakon decenijama dugog spora, sudije su rekle da manastir ima samo „pravo na korišćenje“ zemlje na kojoj se nalazi i arheoloških vjerskih lokaliteta koji ga okružuju.
Arhiepiskop Jeronim II Atinski, poglavar Grčke crkve, brzo je osudio presudu.
– Imovina manastira se oduzima i ekspropriše. Ovaj duhovni svjetionik pravoslavlja i helenizma sada se suočava s egzistencijalnom prijetnjom – rekao je u saopštenju.
U rijetkom intervjuu, dugogodišnji arhiepiskop Svete Katarine Damijan rekao je za grčki list da je odluka „težak udarac za nas… i sramota“. Njegovo vođenje afere dovelo je do gorčine među monasima i njegove nedavne odluke da se povuče.
Grčko-pravoslavni Patrijarhat Jerusalima istakao je da je sveto mjesto – nad kojim ima crkvenu jurisdikciju – dobilo pismo zaštite od samog proroka Muhameda.
Naveli su da je vizantijski manastir – u kojem se neobično nalazi i mala džamija izgrađena u fatimidskoj eri – „utjelovljenje mira između hrišćana i muslimana i utočište nade za svijet pogođen sukobima“.
Dok kontroverzna sudska presuda ostaje na snazi, diplomatska ofanziva na kraju je rezultirala zajedničkom deklaracijom Grčke i Egipta o očuvanju grčko-pravoslavnog identiteta i kulturnog nasljeđa Svete Katarine.
„Poseban poklon“ ili neosjetljivo uplitanje?
Egipat je 2021. započeo svoj državno sponzorisani Projekat Velikog Preobraženja za turiste. Plan uključuje otvaranje hotela, eko-loža i velikog centra za posjetioce, kao i proširenje malog obližnjeg aerodroma i izgradnju žičare do Mojsijeve gore.
Vlada promoviše razvoj kao „poklon Egipta cijelom svijetu i svim religijama“.
– Projekat će obezbijediti sve turističke i rekreativne usluge za posjetioce, unaprijediti razvoj grada [Svete Katarine] i njegovog okruženja uz očuvanje prirodnog, vizuelnog i kulturnog karaktera netaknute prirode, i obezbijediti smještaj za one koji rade na projektima Svete Katarine – rekao je prošle godine ministar za stanovanje Šerif el-Šerbini.
Iako izgleda da je rad privremeno zaustavljen zbog finansijskih problema, Ravan el-Raha – s pogledom na manastir Svete Katarine – već je transformisana. Nastavlja se izgradnja novih puteva.
Tu su, prema predanju, Mojsijevi sledbenici Izraelci čekali njega tokom njegovog boravka na Sinajskoj gori. A kritičari kažu da se uništavaju posebne prirodne karakteristike tog područja.
Detalji izvanredne univerzalne vrijednosti lokaliteta, kako navodi Unesko, ukazuju na to da „hrapavi planinski pejzaž… čini savršenu pozadinu za Manastir“.
Dodaje se: „Njegova lokacija pokazuje namjeru da se uspostavi intimna veza između prirodne ljepote i udaljenosti s jedne strane i ljudske duhovne posvećenosti s druge.“
Još 2023. Unesko je izrazio zabrinutost i pozvao Egipat da zaustavi razvoj, provjeri njegov uticaj i izradi plan zaštite.
To se nije dogodilo.
U julu je World Heritage Watch poslao otvoreno pismo pozivajući Komitet za svjetsku baštinu Uneska da stavi područje Svete Katarine na Listu svjetske baštine u opasnosti.
Aktivisti su se obratili i kralju Čarlsu kao pokrovitelju Fondacije Svete Katarine, koja prikuplja sredstva za očuvanje i proučavanje nasljeđa manastira sa svojom zbirkom dragocjenih starih hrišćanskih rukopisa. Kralj je to mjesto opisao kao „veliko duhovno blago koje treba sačuvati za buduće generacije“.
Mega-projekat nije prvi u Egiptu koji je izazvao kritike zbog nedostatka senzibiliteta za jedinstvenu istoriju zemlje.
Ali vlada svoje grandiozne projekte vidi kao ključ za oživljavanje posustale ekonomije.
Nekada cvjetajući turistički sektor Egipta počeo je da se oporavlja od efekata pandemije kovida-19 kada ga je pogodio brutalan rat u Gazi i novi talas nestabilnosti u regionu. Vlada je proglasila cilj da do 2028. godine dostigne 30 miliona posjetilaca.
Pod uzastopnim egipatskim vladama, komercijalni razvoj Sinaja sprovođen je bez konsultacija s autohtonim beduinskim zajednicama.
Poluostrvo je Izrael zauzeo tokom Bliskoistočnog rata 1967, a Egiptu je vraćeno tek nakon što su dvije zemlje potpisale mirovni sporazum 1979. Beduini se od tada žale da se prema njima postupa kao prema građanima drugog reda.
Izgradnja popularnih egipatskih destinacija na Crvenom moru, uključujući Šarm el-Šeik, počela je u južnom Sinaju 1980-ih. Mnogi vide sličnosti s onim što se sada dešava u Svetoj Katarini.
– Beduini su bili narod tog regiona, oni su bili vodiči, radnici, oni od kojih se iznajmljivalo – kaže egipatski novinar Mohanad Sabri.
– A onda je došao industrijski turizam i oni su bili potisnuti – ne samo iz biznisa već fizički potisnuti od mora u pozadinu. –
Kao i kod lokacija na Crvenom moru, očekuje se da će Egipćani iz drugih dijelova zemlje biti dovedeni da rade na novom razvoju Svete Katarine. Ipak, vlada kaže da takođe „unapređuje“ beduinska stambena područja.
Manastir Svete Katarine izdržao je mnoge potrese tokom proteklog milenijuma i po, ali kada su se najstariji monasi tu nastanili, i dalje je bio udaljeno utočište.
To je počelo da se mijenja kako je širenje ljetovališta na Crvenom moru dovodilo hiljade hodočasnika u jednodnevne posjete u udarnim terminima.
U posljednjim godinama, često su se mogle vidjeti velike grupe kako prolaze pored onoga što se smatra ostacima gorućeg žbuna ili posjećuju muzej koji izlaže stranice iz „Kodeksa Sinaitikusa“ – najstarijeg sačuvanog, gotovo potpunog, rukom pisanog primjerka Novog zavjeta na svijetu.
Sada, iako manastir i duboka religijska važnost lokaliteta ostaju, njegova okolina i stoljećima dug način života izgleda da će biti nepovratno promijenjeni.
Izvor: BBC
Foto: Youtube screenshot











