Vrlo živa aktivnost na socijalnim mrežama su upozorenja kako svjetska bankarska mafija radi na tome da naše pare budu u njihovim digitalnim džepovima, bez ostatka. Tada će biće, koje se u kapitalističkim društvima (koja više vole da se zovu „slobodna“) naziva građaninom, biti oslobođeno svake slobode. A još je na počecima uspona kapitalizma jedan od ključnih mislilaca tog društva govorio: „Novac koji čovjek ima jeste oružje slobode. Novac za kojim čovjek trči, jeste oružje ropstva.“ [Žan Žak Ruso (1712–1778)]
CIVILIZACIJA NOVCA: Primjeri ropstva su već tu. Očiglednost. „U starom svijetu, ućutkivanje nekoga zahtijevalo je trud: zakoni, sudovi, hapšenja, medijsko opravdanje. U novom svijetu, da bi ućutkali nekoga dovoljno je da se pritisne tipka na tastaturi.
I – račun je zatvoren. Plaćanja blokirana. Pristup (vašem novcu) odbijen.
Bez suđenja. Bez objašnjenja. Bez obavještenja.
Ovo nije budućnost. Ovo je sadašnjost“, javlja ovih dana i Mark Kinan, iskusan znalac, koji je radio u Ministarstvu energetike i klimatskih promjena Ujedinjenog Kraljevstva i Programu Ujedinjenih nacija za životnu sredinu.
Svijet postaje svjestan da je ključno pitanje (post)kapitalizma – ne pronalasci, tehnološke revolucije, organizacija proizvodnje – nego zaštita dolara. Taj dolarski detalj je sama supstanca tog sistema koji ruski ekonomista Valentin Katasonov opisuje kao „civilizaciju novca“ („Civilizacija novca“ ili zelenaška zavjera, Informatika a.d. Beograd, 2025).
Katasonov nas suočava sa činjenicom da od tri kapitala (po kome nastaje pojam kapitalizam), proizvodnog, robnog i novčanog, kao najvažniji se očituje – novčani. U dugim vijekovima novčani kapital se označava kao – zelenaštvo. U mnogim vremenima zelenaši su najomraženiji likovi. Danas tog pojma, ako ste primijetili, gotovo da nema. Zelenaši su postali – bankari.
KUĆA NA PJESKU: Moć i bleštavilo banaka su takvi da mi teško uspijevamo da zaokružimo saznanje da je zelenaška djelatnost „u suprotnosti sa zakonima duhovno–religioznog života čovječanstva“, kako veli Katasonov.
„U mnogim religijama, uključujući tu i hrišćanstvo, postoji zabrana zelenaštva. U Svetom pismu se u više navrata govori o zabrani naplaćivanja kamate, i ta se zabrana može smatrati jednom od ‘malih’ božjih zapovijesti. Kršenje te zapovijesti neizbježno vodi u kršenje osnovnih zapovijesti: onih koje se odnose na prevaru, krađu, ubistvo itd. Na taj način život, prvo pojedinca, a potom i cijelog društva, postaje nepodnošljiv: izbijaju ratovi, krize, revolucije, ljudi ubijaju jedni druge i doživljavaju degradaciju na fizičkom i duhovno–moralnom planu. Duh koji je kroz kamatu pušten iz boce izaziva posljedice koje, na kraju krajeva, pogađaju i one koji su tog duha pustili iz boce – same zelenaše.“
Katasonovljeva slika zemljotresa u „civilizaciji novca“ – kojeg svi osjećamo i svi ga se plašimo – ispunjena je bezbrojnim nizom detalja koji pomjeraju pamet, ali krajnji je zaključak: zapadna „civilizacija“ je izašla iz svog kruga spasa – hrišćanstva i zato nema konopca spasa na vidiku.
„Upravo se nama obraća Isus u Besjedi na gori, koju završava parabolom o ‘mudrom’ čovjeku i ‘ludom’ čovjeku, obojica zidaju kuću, jedan na kamenu, drugi na pjesku. Naš ‘dom’, što je izraz koji u kontekstu ove knjige označava ekonomiju, ruši se i pada pod pritiskom svjetske stihije. To se dešava zato što smo pokušali da gradimo svoj dom na ‘pjesku’ nevjerovanja u Boga, kršeći pri tom vječne zakone duhovnog života.“ (Katasonov)
U zelenaškom kapitalizmu gotovo da nema ekonomije („u doslovnom prevodu sa grčkog, ekonomija označava upravljanje domaćinstvom, ‘domostrojem’“). A nestali su i moral, ljudskost, ni solidarnost. U svijetu dugova i kamata ničega nema. Sve je udavljeno.
DUG JE KAVEZ: Grubo razorena ravnoteža civilizacije nema na čemu da se ponovo uspostavlja.
„Dug je nekada bio oruđe. Danas je kavez.“ Logika zdravog kapitalizma – stvaranje nove vrijednosti – je napuštena. Nekad je firma štedjela – i od ušteđenog otvarala novi pogon. Danas je mjera – leveridž: što je odnos između zaduženosti preduzeća i njegovog akcionarskog kapitala; dok je kamata na sopstvena sredstva više od kamate na uzajmljena sredstva leveridž je pozitivan. I firma opstaje. Ali, više ne postoji ekonomija bez duga. Čitav taj zapadni svijet je pojeo svoj BDP. Okolo kao gladne zvijeri čekaju hedž–fondovi.
I pojedinac (koji u najvećem broju) nema porodicu – ne štedi, nego uzima kredit. On nije vlasnik ni kuće, ni auta, on je dužnik, do sudnjeg časa.
„Kada društvo postane zavisno od duga, sloboda postaje uslovna“, podsjeća već pomenuti mister Kinan. „Vlade se oslanjaju na centralne banke da bi preživjele. Korporacije se oslanjaju na zajmodavce. Pojedinci se oslanjaju na kredite. A ko god kontroliše dug, kontroliše dužnika. Dužničko društvo ne može reći ne. Može samo da se povinuje.“ Do sloma „civilizacije novca“.
Posljedica kontrole novca je – sumanuta potreba za kontrolom svega. Zelenaš ne može da se otme želji da bude Bog. Stižemo do onog što brine ljude na društvenim mrežama: eliminacija gotovine. Sa stanovišta zelenaša to je kraj. Totalitet.
UKLANJANJE GOTOVINE I BUĐENJE: Gotovina jeste nezgodna za kontrolore. Drži se u džepovima, može da se skloni u slamarice, da se prenosi u nepredvidivim pravcima… Omogućena je privatnost. Ne odobrava se trošenje. Zelenaškom kontroloru svi počinju da liče na Buča Kasidija i Bila Kida, čijom nedisciplinom je Holivud hranio žudnju gubitnika slobode. Zelenaši su to plaćali. Dovoljno je da slobode bude u holivudskoj „realnosti“ i u sredstvima za zamućenje uma koja se gaje po dalekim poljima Afganistana i Kolumbije.
Proces uklanjanja gotovine je, zasad, tih. Nema zabranjivanja, već se sugeriše da je – nebitna. Mreže bankomata su manje. Filijale banaka se zatvaraju. Računi se plaćaju e–bankingom. Ti izvršiš uplatu, a banka ti naplaćuje što radiš ono što su do juče radili njeni blagajnici. Kakav perpetuum mobile! Prodavnice postaju „bezgotovinske zbog praktičnosti“. Novac postaje nepregledna gomila „digitalnih podataka unutar bankarskog sistema“.
Digitalni novac nije novac. To su, u stvari, dozvole za učešće u procesu kupovine. Negdje u tom bezličnom svijetu su postavljeni „čuvari kapija“ i ako ti oni „ne odobre ono što kupujete, kome donirate ili u šta vjerujete, pristup može biti odmah odbijen“.
Mala lista podsjećanja: Viza i Masterkard su blokirali donacije „Vikiliksu“ bez ikakve sudske odluke. Pejpal je „slobodno“ zatvarao račune novinara, pisaca i aktivista i zadržavao njihova sredstva mjesecima. GoFundMe je zamrznuo milione dolara za kanadske kamiondžije i najavio planove za preraspodjelu novca dok pritisak javnosti nije primorao na odstupanje. Privremeno, naravno.
Stanje je ovako: kada vaš novac postane digitalan, vi ga ne posjedujete. Iznajmljujete pristup njemu!?
Kad su ljudima govorili da digitalne korporacije (Fejsbuk, Gugl, Instagram, itd.) skupljaju podatke o njima, većina bi se branila – ja nemam šta da krijem. Sad je sve manje te vrste lakoće podnošenja nadzornog kapitalizma. Kontrolom džepa, stiglo se do osjećaja padanja sa ivice stijene. Iza toga još ostaje da vam kontrolišu – vazduh za disanje. Jer, voda, hrana i energija (o čijoj kontroli je sanjao Kisindžer) su već premrežene. [„Ko kontroliše snabdijevanje hranom kontroliše ljude; ko kontroliše energiju može kontrolisati cijele kontinente; ko kontroliše novac može kontrolisati svijet“, govorio je 1974.]
U jednom pismu iz 1816. američki predsjednik Tomas Džeferson navodi „da iskreno vjeruje da su banke mnogo opasnije od vojske“. Bilo je to vijek prije uspostavljanja Federalnih rezervi koje danas komanduju vojskom centralnih banaka širom svijeta. (Tu nikad ne zaboravite mrak Banke za međunarodna poravnanja koji se širi iz Bazela)
Utešno je što ljudi počinju da ozbiljno shvataju kako „nevidljiva vlada“ zaista upravlja njihovim životima i da se to mora nekako zaustavljati. A mijenja se i globalni poredak. Istok se budi. Ne obožavaju dolar.
Izvor: RT Balkan
