Ana Ivanović, koja je na čelu crnogorske kancelarije jedne od vodećih advokatskih kuća, Moravčević Vojnović i partneri u saradnji sa Schoenherr, a ujedno je i predsjednica Pravnog komiteta Savjeta stranih investitora, za portal Bankar govori o ulozi pravnog okvira u procesu donošenja poslovnih i investicionih odluka u Crnoj Gori. Oslanjajući se na bogato profesionalno iskustvo u radu sa međunarodnim kompanijama i investitorima, ukazuje na značaj pravne sigurnosti i dosljedne primjene propisa kao ključnih faktora za jačanje crnogorske ekonomije, posebno u aktuelnoj fazi evropskih integracija.
Kao neko ko je na čelu crnogorske kancelarije Moravčević Vojnović i partneri u saradnji sa Schoenherr, kako vidite uticaj međunarodnih advokatskih kuća na kvalitet pravnih usluga u Crnoj Gori, posebno u oblastima usklađivanja sa evropskim standardima?
Vjerujem da međunarodne advokatske kancelarije imaju vrlo konkretan i mjerljiv uticaj na kvalitet pravnih usluga u Crnoj Gori. Taj uticaj se ne ogleda samo u poznavanju evropskih standarda, već prije svega u načinu na koji se pravo primjenjuje u praksi i prilagođava stvarnim potrebama klijenata.
Kada govorimo o radu u okviru međunarodne mreže, važno je naglasiti da kontinuirani kontakt sa kolegama iz različitih jurisdikcija omogućava šire sagledavanje pravnih pitanja i oblikovanje savjeta u skladu sa praksama razvijenih evropskih tržišta. U okviru Schoenherr mreže, timovi iz 15 kancelarija i četiri predstavništva širom Evrope svakodnevno razmjenjuju profesionalna iskustva i rješenja iz prakse, što nam omogućava da iste standarde dosljedno primjenjujemo i u Crnoj Gori.
Posebno bih naglasila značaj unificiranih obrazaca i standardizovanih rješenja u radu sa klijentima. Takav pristup omogućava da dokumentacija i pravni modeli budu upotrebljivi u više pravnih sistema, što je naročito važno za strane investitore. Time se smanjuje prostor za različita tumačenja i jača pravna sigurnost u svakodnevnom poslovanju što je, složićete se, jedan od preduslova za jačanje i unapređenje cjelokupnog biznis ambijenta.
Ukoliko sve pomenuto stavimo u kontekst procesa usklađivanja sa pravnom tekovinom Evropske unije, iskustvo rada na projektima koji obuhvataju više jurisdikcija daje nam dobar uvid u stvarni stepen usklađenosti domaćih propisa, ali i u oblasti u kojima postoji prostor za dodatno približavanje evropskim standardima.
Ukoliko uzmemo u obzir pravni i regulatorni okvir Crne Gore, u kojim oblastima najviše dolazi do izražaja prednost timova koji imaju pristup međunarodnim praksama i ekspertizi?
Saglasna sam da se prednosti timova sa međunarodnim iskustvom najjasnije vide u složenim projektima koji zahtijevaju visok stepen koordinacije i specijalizovanog znanja. To se, prije svega, odnosi na spajanja i akvizicije, finansijske transakcije, infrastrukturne i razvojne projekte, koncesije, javno-privatna partnerstva, kao i alternativne načine rješavanja sporova.
Međutim, morala bih pomenuti i specifičnost Crne Gore, koja se ogleda u činjenici da se pojedini segmenti pravne tekovine Evropske unije već primjenjuju kroz domaće propise, iako naša država još nije formalno članica EU. U takvim okolnostima posebno su dragocjena iskustva kolega iz zemalja koje su prošle sličan proces prije pristupanja Uniji, jer pomažu da se prepoznaju razlike između ciljeva evropskih propisa i načina na koji su oni preneseni u nacionalni pravni okvir.
Kako pravna zaštita u ovim situacijama još uvijek ne može biti ostvarena pred institucijama Evropske unije, međunarodni timovi imaju važnu ulogu u tumačenju propisa i definisanju pravnih strategija koje investitorima obezbjeđuju kontinuitet pravne sigurnosti u periodu intenzivnih regulatornih promjena.
Kako ocjenjujete dosadašnji napredak Crne Gore u usklađivanju regulatornog okvira sa evropskim standardima?
Kada govorimo o dosadašnjem napretku, smatram da su napravljeni određeni i veoma značajni pomaci. Posebno bih izdvojila oblast privrednog prava, naročito u segmentu osnivanja i funkcionisanja privrednih društava. Novi Zakon o privrednim društvima predstavlja važan iskorak ka jednostavnijim i efikasnijim procedurama za privredne subjekte.
Naglasila bih i visok stepen usklađenosti u oblasti intelektualne svojine, gdje sistem pravne zaštite u velikoj mjeri prati standarde država članica EU. To je naročito važno za investitore iz oblasti tehnologije, inovacija i kreativnih industrija, kojima je efikasna zaštita prava jedan od ključnih preduslova za ulaganje.
Napredak je primjetan i u drugim sektorima, poput energetike i transporta. U energetici su ostvareni pomaci u oblasti obnovljivih izvora energije, dok se u transportu sve više radi na modernizaciji infrastrukture i postepenom usklađivanju sa evropskim standardima održive mobilnosti. Sve što sam pomenula je i više nego ohrabrujuće i treba da nam bude osnova da u narednom periodu još odlučnije nastavimo započeti proces usklađivanja i očekivanih reformi.
Koji segmenti pravnog sistema još uvijek najviše zaostaju za evropskim praksama?
Rekla sam da je napredak vidljiv, ali isto tako, kako ste i pomenuli, u praksi i dalje postoje oblasti koje zaostaju, prije svega zbog načina na koji se propisi primjenjuju. Kada govorimo o tim segmentima, izdvojila bih radno pravo, socijalne politike i slobodu kretanja radnika, gdje su procedure često rigidne i opterećene formalizmom.
Slični izazovi prisutni su i u oblasti zaštite potrošača, gdje postoji raskorak između normativnih rješenja i njihove dosljedne primjene. Takođe, prostor za unapređenje postoji i u segmentima konkurencije i finansijskih usluga, gdje veličina tržišta i ograničen broj učesnika utiču na tržišnu dinamiku i brzinu razvoja.
U praksi se pomenuti izazovi manifestuju kroz smanjenu tržišnu dinamiku, sporiji razvoj novih proizvoda i usluga, ali i kroz stvaranje prepreka za ulazak novih aktera. Zbog toga pojedini sektori još nijesu u potpunosti spremni da odgovore na zahtjeve funkcionalne tržišne ekonomije i da izdrže konkurentske pritiske i tržišna pravila koja se podrazumijevaju u Evropskoj uniji.
U praksi, sa kakvim se administrativnim i sudskim preprekama investitori najčešće suočavaju?
Već godinama se u stručnoj i široj javnosti ponavlja ocjena da najveći izazovi crnogorskog pravnog sistema ne proizlaze iz manjkavosti zakona, već iz njihove dosljedne i ujednačene primjene. Nažalost, takav zaključak i dalje u velikoj mjeri odgovara stvarnom stanju. Različito postupanje nadležnih organa u sličnim situacijama stvara pravnu nesigurnost, produžava rokove za realizaciju poslovnih aktivnosti i otežava dugoročno planiranje investicija.
To često rezultira dugotrajnim postupcima, sporim reagovanjem i administrativnim preprekama koje usporavaju procese i utiču na percepciju Crne Gore kao investicione destinacije. U poslovima u kojima je ekonomija vremena ključna, ovi izazovi mogu imati direktne posljedice na odluke investitora da otpočnu ili nastave svoje poslovanje u Crnoj Gori. Takođe, česte promjene rukovodećih struktura dodatno utiču na kontinuitet i jasnoću komunikacije sa investitorima.
Kada govorimo o savremenim poslovnim standardima, važno je istaći da moramo unaprijediti nivo digitalizacije javne uprave, što će se direktno i pozitivno odraziti na efikasnost i transparentnost administrativnih procesa.
Koje su glavne slabosti u procesu konsultacija sa privredom prije donošenja zakona i u praćenju njihovih efekata?
U dijelu koji se odnosi na segment konsultacija sa privredom, saglasna sam da je najveći problem njihov formalni karakter. One se često svode na ispunjavanje zakonske obaveze, tako da izostane suštinski dijalog i razmatranja rješenja iz ugla prakse.
Dakle, zaista nedostaje veći stepen uključivanja privrede u sve faze zakonodavnog procesa. Jedno od mogućih rješenja jeste proširenje sastava radnih grupa kako bi u njima učestvovao veći broj predstavnika poslovnih udruženja i privrednih subjekata. Njihova uloga bi tada postala institucionalizovani kanal komunikacije kroz koji se direktno prenose praktična zapažanja, identifikuju problemi i predlažu rješenja u ime sektora na koji se određeni propis odnosi. Na taj način iskustva iz prakse ne bi ostajala na marginama, već bi bila integrisana u samu strukturu budućih zakonskih rješenja.
Pozitivni pomaci već postoje u vidu okruglih stolova, javnih debata i stručnih konferencija na kojima se razmatraju predložena zakonska rješenja. Međutim, iako korisni, ovi formati rijetko imaju mjerljiv uticaj na finalne tekstove zakona, jer njihovi zaključci najčešće ne postanu sastavni dio zvanične analize ili obrazloženja propisa.
Kada je riječ o praćenju efekata zakona nakon njihovog stupanja na snagu, postoji prostor za unapređenje. Povratne informacije privrede uglavnom se prikupljaju kroz pojedinačne zahtjeve za tumačenje, koji nijesu sistematizovani ni javno dostupni, što otežava ujednačenu primjenu propisa. Jačanjem mehanizama za praćenje primjene zakona otvorio bi se prostor za njihovo pravovremeno unapređenje, na korist i privrede i institucija.
Predsjednica ste Pravnog komiteta Savjeta stranih investitora u Crnoj Gori. Koja je uloga Pravnog komiteta u unapređenju regulatornog okvira?
Pravni komitet je najmlađi, ali i jedan od najdinamičnijih komiteta Savjeta stranih investitora, osnovan sa jasnom namjerom da okupi istaknute pravne stručnjake međunarodnih kompanija koje posluju u Crnoj Gori. Njegova posebna vrijednost leži u tome što okuplja profesionalce koji temeljno poznaju domaći pravni i institucionalni okvir, a istovremeno raspolažu iskustvima i praksama razvijenim u njihovim centralama u drugim jurisdikcijama. Upravo ta kombinacija omogućava nam da formulišemo preporuke koje su istovremeno utemeljene u lokalnom pravu i usklađene sa standardima naprednih pravnih sistema.
Komitet daje prostor za stručni dijalog kroz redovne sastanke i tematske diskusije, a poseban fokus stavlja se na analizu važećih propisa i komentarisanje nacrta zakona i podzakonskih akata koji imaju direktan uticaj na poslovanje. Na taj način iskustva investitora dobijaju veoma značajan i institucionalni kanal kroz koji se mogu prenijeti nadležnim organima.
Možete li izdvojiti neke od najznačajnijih inicijativa koje ste pokrenuli ili podržali?
U relativno kratkom periodu, Pravni komitet je uspostavio aktivan i prepoznatljiv način rada. Posebno bih izdvojila organizaciju stručnog predavanja i radionice „Pravila zdrave poslovne konkurencije“, realizovanih uz podršku advokatske kancelarije Schoenherr, na inicijativu članica Komiteta. Cilj ovog događaja bio je da se poslovnoj zajednici na jasan i praktičan način predstave ključni principi fer tržišnog nadmetanja i najvažnije novine u oblasti zaštite konkurencije.
Pored toga, Komitet je aktivno učestvovao u unapređenju regulatornog okvira kroz komentarisanje nacrta zakona i podzakonskih akata, dostavljajući konkretne prijedloge i obrazloženja zasnovana na iskustvu članica iz prakse i međunarodnim standardima. Takav pristup omogućava da se potencijalne nejasnoće i rizici u primjeni propisa prepoznaju na vrijeme i da se nadležnim institucijama ponude rješenja usmjerena ka većoj pravnoj sigurnosti i predvidljivosti.
Savjet stranih investitora, već skoro dvije decenije, okuplja kompanije koje generišu oko 21% BDP-a Crne Gore. Kako ćete iskoristiti tu ekonomsku težinu i stručni kapacitet članica da Komitet postane ključni partner institucijama?
Savjet stranih investitora, kao jedina poslovna asocijacija u Crnoj Gori koja okuplja isključivo inostrane i kredibilne kompanije, koje zajedno generišu oko 21% BDP-a, ima snažan legitimitet u dijalogu sa donosiocima odluka. Taj podatak ne posmatramo samo kao pokazatelj ekonomske snage, već kao potvrdu da iskustva i poslovne prakse naših članica imaju direktan uticaj na stabilnost i konkurentnost crnogorske privrede.
Cilj nam je da tu ekonomsku težinu pretvorimo u još konkretniji institucionalni doprinos, kroz sistematsko prikupljanje iskustava članica i njihovo prevođenje u jasne, argumentovane i primjenjive preporuke zasnovane na međunarodnim standardima i savremenim poslovnim praksama. Između ostalog, te preporuke sistematično i argumentovano predstavljamo u našoj godišnjoj publikaciji Bijela knjiga – Investiciona klima u Crnoj Gori, koja je ove godine objavljena po 15. put.
Uvjerena sam da upravo takav pristup, zasnovan na činjenicama, iskustvu investitora i otvorenom dijalogu, omogućava da Savjet stranih investitora i njegov Pravni komitet budu još više prepoznati kao pouzdan partner institucijama u izgradnji stabilnog, modernog i investitorima privlačnog poslovnog ambijenta.
