Američko-izraelsko bombardovanje Irana i iranski uzvratni udari na Izrael i zemlje u okruženju izazvali su globalni poremećaj na tržištu nafte i gasa, natjeravši predsjednika Donalda Trumpa da najavi da će SAD ponuditi finansijsko osiguranje i vojnu pratnju brodovima koji prevoze energente kroz Ormuski moreuz, čije je suštinsko zatvaranje dovelo do skoka svjetskih cijena nafte i tečnog prirodnog gasa (LNG).
Međutim, Iran je pojačao napade, ne samo na Izrael i američke baze širom Bliskog istoka, već i na ekonomske objekte u ovom regionu, pa čak i u pravcu Evrope i Kavkaza.
„Rekli smo neprijatelju da ako pokuša da naudi našim glavnim centrima, pogodićemo sve ekonomske centre u regionu“, rekao je savjetnik glavnokomandujućeg Iranske revolucionarne garde Ebrahim Jabari u iranskim medijima, dodajući da će biti napadnut svaki brod koji pokuša da prođe uskim Ormuskim moreuzom između Irana i Arapskog poluostrva. „Prolaz je zatvoren. Ako neko pokuša da prođe, heroji Revolucionarne garde i redovne mornarice će zapaliti te brodove.“
Kao dio svoje odmazde za izraelsko i američko bombardovanje u kojem su ubijeni iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Khamenei i drugi visoki zvaničnici, Iran proteklih dana raketama i dronovima-kamikazama gađa američke ambasade i vojne baze u regionu, ali i infrastrukturu arapskih susjeda, kao što su naftna i gasna postrojenja, luke, aerodromi, strane misije, pa čak i znameniti hoteli.
Nakon šest dana rata, postaje očigledno da u okviru svoje odmazde Teheran namjenski cilja infrastrukturu ključnu za svjetsku proizvodnju i dopremanje energenata.
„Takođe ćemo napasti naftovode i nećemo dozvoliti da ijedna kap nafte napusti region. Cijena nafte će dostići 200 dolara u narednim danima“, rekao je Jabari u objavi na Telegram kanalu Iranske revolucionarne garde. „Amerikanci, sa dugovima hiljada milijardi dolara, zavise od nafte regiona, ali treba da znaju da do njih neće stići ni kap nafte.“
Mamutski posao za Amerikance
Uprkos tome što su pred Ormuskim moreuzom zaustavljeni tankeri sa naftom, koji prevashodno idu u Kinu, Indiju i Japan, kao i tankeri sa LNG-jem za Evropu, globalni skok cijene nafte itekako je pogodio i SAD, i to u godini kada slijede izbori za Kongres SAD i kada se Trumpova administracija suočava sa kritikama da je carinama dovela do skoka inflacije, a sada ratom i do poskupljenja nafte i naftnih derivata. Zbog toga ne čudi zašto je Trump objavio da će SAD osigurati nesmetani protok brodova kroz ovaj strateški važan tjesnac koji povezuje Zaliv sa Indijskim okeanom.
„Naredio sam Američkoj korporaciji za finansiranje razvoja (DFC) da odmah, po veoma razumnoj cijeni, obezbijedi osiguranje od političkog rizika i garancije za finansijsku bezbjednost cjelokupne pomorske trgovine, posebno energenata, koja putuje kroz Zaliv“, napisao je Trump na svojoj društvenoj mreži Truth Social, ističući da će ovo osiguranje od rizika biti dostupno za sve brodske rute. „Ako bude potrebno, američka mornarica će početi da prati tankere kroz Ormuski moreuz, što je prije moguće. Bez obzira na sve, SAD će osigurati slobodan protok energije u svijet.“
Ova objava dolazi u trenutku kada cijena sirove nafte neumoljivo raste i taj skok je već prešao 15 procenata u odnosu na cijenu prije početka američko-izraelskog napada na Iran.
Iranska revolucionarna garda je juče objavila i da je pogodila američki naftni tanker u sjevernom Persijskom zalivu.
„Ovo pokazuje da je uvijek moguće prouzrokovati štetu iz Irana koristeći relativno jednostavna i jeftina sredstva, kao što su dronovi, mali brodovi i rakete“, rekao je za njemačku televiziju Welt Nico Lange, stručnjak za pomorsku bezbjednost, ističući da je u pitanju veoma asimetrični rat između zapadnog „veoma skupog oružja“ i iranskog „jeftinog naoružanja“. „Mamutski posao je pred američkom mornaricom (ako će da štiti brodove u Ormuskom moreuzu).“
Alternativni put za zalivsku naftu
Zasad je saobraćaj Ormuskim moreuzom kao vitalnom trgovinskom arterijom, kojom prolazi i do 20 procenata svjetske nafte i LNG-ja, i dalje obustavljen. Osim toga, iranski dronovi su pogodili rezervoar za gorivo u Omanu, dio skladišta nafte u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, kao i postrojenja za preradu gasa, zbog čega je katarska državna kompanija QatarEnergy saopštila da će obustaviti proizvodnju nekih supstanci, uključujući ureu, polimere, metanol i aluminijum, što poprilično pogađa svjetsku proizvodnju đubriva.
Međutim, postoje i alternativne rute kojima bi dijelom moglo da se zaobiđe blokada u Zalivu. Konkretno, postoje saudijski i emiratski naftovodi do Crvenog mora i Saudijska Arabija je već saopštila da svoj izvoz preusmjerava tom rutom. Ali kapaciteti ovih cjevovoda su poprilično ograničeni pa ne mogu nadomjestiti Ormuski moreuz kojim dnevno prođe 20 miliona barela sirove nafte. A pritom, oni su samo za naftu, dok za LNG iz Zaliva uopšte nema alternativne rute.
Arapske sunitske monarhije zasad vojno ne odgovaraju šiitskom Iranu. Prema ocjeni evropskih analitičara, uprkos svojim suprotstavljenim polaznim tačkama i strukturama saveza, posljednjih godina sunitske zemlje radile su na normalizaciji odnosa sa Teheranom, svjesne da bi ozbiljna destabilizacija ugrozila koheziju njihovih društava i njihovih ekonomija.
„Prisustvo tradicionalno marginalizovanih šiitskih zajednica, potreba da se održi imidž stabilnih i ‘modernih’ ostrva u regionu zahvaćenom sukobima i njihova zavisnost od globalne ekonomije naveli su sunitske vladare da usvoje ‘umjeren’ stav prema Teheranu i da mjesecima vrše pritisak na Washington da ne popusti pred zovom sirene Izraela“, ističe komentatorka italijanskog lista „Il Manifesto“ Chiara Crusiati.
Međutim, iransko bombardovanje ciljeva u Zalivu, prema ocjeni bugarskog komentatora Ognjana Daskareva, trenutno uništava iranske odnose sa svojim susjedima.
„U svom nemoćnom bijesu, mule čine kolosalan promašaj. Orkestrirali su masovni napad na sve zemlje Persijskog zaliva sa kojima imaju prećutni pakt o nenapadanju. To je izuzetno nerazumno, jer ako mule ostanu na vlasti, moraće nekako da koegzistiraju sa svojim susjedima“, ističe za bugarski list „Trud“ Daskarev, naglašavajući da je samo na Ujedinjene Arapske Emirate ispaljeno oko hiljadu raketa i dronova.
Udar na gasovode i naftovode?
Da je Iran ozbiljan kada najavljuje širenje „vatre“ na Evropu i cio svijet, svjedoči i to da je Turska oborila jednu raketu u blizini svoje teritorije. Osim toga, Azerbejdžan je juče optužio Iran da je ispalio dva drona-kamikaze na njegovu teritoriju, pri čemu je jedan pogodio regionalni aerodrom u gradu Nahčivanu desetak kilometara od granice sa Iranom, dok je drugi pao u blizini jedne škole.
Dvije osobe su povrijeđene, a azerbejdžansko ministarstvo spoljnih poslova pozvalo je iranskog ambasadora na razgovor kako bi mu uputilo oštar protest.
„Azerbejdžanske vojne snage dobile su naređenje da pripreme i izvedu uzvratne mjere nakon iranskog napada na Nahčivan“, rekao je predsjednik Azerbejdžana Ilham Aliyev.
Zasad još nije jasno zašto su iranski borbeni dronovi pali u Azerbejdžan, ali mnogi stručnjaci i posmatrači ovaj incident ne vide samo kao izolovanu vojnu epizodu usred širih regionalnih tenzija, već kao politički signal koji pokreće brojna pitanja.
Nahčivan je glavni grad politički autonomne enklave Azerbejdžana, koja je od njega geografski odvojena i nalazi se stiješnjena između Jermenije, Irana i Turske. Drugim riječima, pogođeni aerodrom je jedina veza sa Bakuom pa ovaj napad azerbejdžanske vlasti shvataju ozbiljno, budući da je tu taktiku koristila i Jermenija kada su ove dvije države ratovale devedesetih godina prošlog vijeka.
Osim toga, upotreba dronova protiv civilne infrastrukture u Bakuu i ostatku južnog Kavkaza shvaćena je kao zabrinjavajući signal, budući da Iran prijeti svima koji pomažu Izraelu, a upravo iz Azerbejdžana preko Gruzije ide naftovod iz kojeg se naftom u velikoj mjeri snabdijeva Izrael.
Štaviše, proteklih dana se na društvenim mrežama pojavila informacija da su Iranci na gruzijskoj teritoriji izvršili napad na naftovod Baku–Tbilisi–Džejhan, u namjeri da unište izraelske zalihe nafte. Međutim, to se ispostavilo kao dezinformacija, ali je napad na Nahčivan podigao zabrinutost u Gruziji i Azerbejdžanu da je ovakav scenario ipak moguć.
Štaviše, od Nahčivana do Igdira u Turskoj ide novi gasovod, koji od prošle godine gasom snabdijeva ovu azerbejdžansku enklavu, čime ona više nije zavisna od iranskih isporuka, a ojačan je politički i ekonomski uticaj Ankare u turkofonim zemljama, među kojima su Azerbejdžan, Kazahstan, Kirgistan i Uzbekistan.
Predsjednik Turske Rejep Tayyip Erdogan, inače, nastoji da bude mogući posrednik između SAD i Irana, pa Turska trenutno ne dozvoljava američkoj vojsci da koristi svoje baze u Turskoj za bombardovanje Irana. Zasad bez ljutite reakcije Donalda Trumpa.
Izvor: Bloomberg Adria
