Većina nas je nekada razvukla zadatak kako bismo izgledali zauzeto – ali novi podaci pokazuju da je problem dublji. Prema novom izvještaju Ghostworking Report kompanije Resume Now, više od polovine zaposlenih (58%) priznaje da redovno glume da rade, dok to 34% radi povremeno. Od lažnih sastanaka do kucanja besmislenog teksta, zaposleni postaju sve kreativniji u održavanju iluzije produktivnosti.

Problem? Nije uvijek riječ o lijenosti. Radnici često glume fokus zbog pritiska, nedostatka smislenih zadataka ili nejasnih očekivanja. I dok su neke distrakcije neizbježne, mnoge su ugrađene u savremeni radni dan – bilo da ste u kancelariji ili radite na daljinu.

U ovom tekstu ćemo ući u glavne strategije „ghostworking“-a, kako je traženje posla tokom radnog vremena postalo uobičajeno, i zašto bi poslodavci trebalo da preispitaju način na koji definišu i mjere produktivnost.

Ključni nalazi

• 58% zaposlenih priznaje da redovno glume da rade, dok 34% to čini povremeno.

• 23% zaposlenih šetalo je kancelarijom s notesom da bi izgledali zauzeto, a 22% je nasumično kucalo po tastaturi da bi izgledali angažovano.

• Radnici su nešto skloniji gubljenju vremena kada rade od kuće (43%), nego u kancelariji (37%).

• Čak 92% radnika je tražilo posao tokom radnog vremena.

• Zaposleni priznaju da uređuju svoj CV (24%) tokom radnog vremena, a 23% ih je čak apliciralo za posao koristeći službene računare.

Ghostworking: Strategije koje stoje iza toga

Izgledati zauzeto postalo je posebna vrsta posla. Istraživanje Resume Now otkrilo je niz taktika koje zaposleni koriste da bi izgledali produktivno – čak i kada ne rade mnogo.

• 23% zaposlenih priznaje da šetaju kancelarijom s notesom da izgledaju zauzeto.

• 22% je nasumično kucalo da bi djelovalo angažovano.

• 15% je držalo telefon na uhu bez stvarnog poziva, dok je drugih 15% držalo otvoren Excel dok su pregledali nepovezane sadržaje.

• 12% je zakazivalo lažne sastanke da izbjegnu pravi posao.

• 12% ispitanih reklo je da nikad ne glumi produktivnost.

Šta ovo znači: U mnogim radnim okruženjima „teatar produktivnosti“ je živ i zdrav. Bilo da ga pokreću mikromenadžment, nejasni ciljevi ili radna kultura, zaposleni često osjećaju veći pritisak da izgledaju zauzeto nego da rade smislen posao. Za poslodavce, razumijevanje ovih ponašanja može otkriti gdje se gubi vrijeme i povjerenje – i zašto stvaranje okruženja fokusiranog na rezultate, koje nagrađuje vještine upravljanja vremenom, može biti efikasnije od forsiranja performativne zauzetosti.

Traženje posla tokom radnog vremena

Tražite novi posao dok ste i dalje „na satu“? Niste sami. Istraživanje je pokazalo da je 92% zaposlenih tražilo posao tokom radnog vremena – i mnogi ne staju samo na pretraživanju.

• 55% zaposlenih redovno traži novi posao dok su na poslu.

• 37% to radi povremeno.

• Najčešći potez je uređivanje CV-ja (24%).

• Apliciranje za posao preko službenih računara (23%) i javljanje regruterima iz kancelarije (20%) takođe su česti.

• Manja grupa (19%) je krišom odlazila na intervju.

Šta ovo znači: Uz sagorijevanje, nesigurnost karijere i zamagljene granice rada od kuće, zaposleni sve češće traže nove prilike tokom radnog dana. Za kompanije, to je signal da se zapitaju – da li su ljudi nezadovoljni, potplaćeni ili zaglavljeni? Za radnike, to je znak da treba da promisle o dugoročnim ciljevima i nađu pravi način da naprave sljedeći korak – bez ugrožavanja profesionalizma.

Rad od kuće vs. kancelarija: gdje se gubi više vremena?

Prelazak na hibridni i rad od kuće nije uklonio distrakcije – samo ih je premjestio. Prema istraživanju, skoro polovina zaposlenih kaže da gubi više vremena kod kuće nego u kancelariji.

• 47% zaposlenih smatra da gubi više vremena kada radi od kuće.

• 37% kaže da gubi više vremena u kancelariji.

• 16% smatra da gubi jednako vremena u oba okruženja.

Šta ovo znači: Distrakcije nijesu vezane samo za jedno mjesto – samo imaju različite oblike. Dok se radnici od kuće bore s kućnim ometanjima, u kancelariji distrakcije dolaze od pričljivih kolega i nepotrebnih sastanaka. Umjesto da propisuju gdje ljudi treba da rade, poslodavci bi mogli više profitirati ako identifikuju zašto se gubi vrijeme – i fokusiraju se na rezultate umjesto na sate.

Najveće distrakcije na poslu

Distrakcije su dio svakog radnog dana – ali mjesto rada određuje kakve ćete ih imati. Istraživanje je pitalo zaposlene da identifikuju glavne ometače u kancelariji i kod kuće.

Najveće kancelarijske distrakcije:

• Tehnički problemi (spor internet, softver) – 16%

• Preduge pauze za kafu/ručak – 15%

• Korporativno druženje (rođendani, timski ručkovi) – 15%

• Pričljivi kolege – 14%

• Nasumični prekidi od menadžera – 14%

• Buka u kancelariji – 11%

Najveće distrakcije kod kuće:

• Buka ukućana – 40%

• Prekidi interneta ili struje – 35%

• Članovi porodice koji ne poštuju radno vrijeme – 35%

• Kućne hitne situacije – 33%

• Građevinska buka iz komšiluka – 32%

• Ljubimci koji prekidaju važne pozive – 32%

• Neočekivana zvona na vratima – 27%

Šta ovo znači: Nijedno radno okruženje nije bez distrakcija – one su samo specifične. Kancelarijski radnici se suočavaju s društvenim interakcijama i tehničkim problemima, dok radnici od kuće imaju domaći haos i probleme s vezom. Poslodavci koji žele veću produktivnost trebalo bi da prilagode podršku – bilo boljom opremom, bilo jasnijim pravilima za sastanke i komunikaciju.

Bi li nadzor poboljšao produktivnost?

Ideja nadgledanja aktivnosti zaposlenih – posebno vremena provedenog za ekranom – ostaje kontroverzna. Ali zanimljivo je da većina radnika vjeruje da bi im to zapravo pomoglo da ostanu fokusirani.

• 69% zaposlenih vjeruje da bi bili produktivniji ako bi poslodavac nadgledao njihovo vrijeme za ekranom.

• 19% kaže da to ne bi promijenilo njihove navike.

• 10% kaže da bi samo našli druge načine da prave pauze.

• 3% kaže da to nije bitno jer već ostaju fokusirani.

Šta ovo znači: Iako nadzor može djelovati invazivno, mnogi zaposleni priznaju da bi im to pomoglo da ostanu odgovorni. Ipak, sama kontrola ne rješava dublje probleme poput nejasnih ciljeva, nedostatka motivacije ili loše komunikacije. Najefikasnije rješenje? Balans odgovornosti i autonomije – i davanje zaposlenima alata i povjerenja da budu stvarno produktivni, a ne samo da tako izgledaju.