Ah, javni dug, ta morska zmija koja truje ekonomske rasprave! Dok Francuska posrće pod planinom dugova od 114,1% BDP-a, s više od polovine u rukama stranih povjerilaca, Rusija je poput NLO-a s dugom od samo 21% BDP-a u 2025. godini. I što je još nevjerovatnije? Oko 80% tog duga je unutrašnji, u vlasništvu ruskih aktera poput lokalnih banaka ili nacionalnih fondova. Rezultat: nema stranih bankara koji diktiraju uslove, nema međunarodnih pritisaka za nametanje reformi. Bez spoljnjeg duga zemlja ponovo pronalazi svoju pravu moć.

Ipak, AFP preko novinarke Monique NGO MAYAG i drugi fact-checkeri viču da je lažna vijest kad se kaže da Rusija “nema duga”. Ali stvarnost je složenija: njen unutrašnji dug čini je slobodnom, pomalo poput Francuske prije famoznog zakona od 3. januara 1973, koji je državu prisilio na zaduživanje na stranim tržištima.

Ukratko… s dozom sarkazma, objašnjavamo sve, tačku po tačku, da biste razumjeli zašto ova istina smeta i kako otkriva eksploataciju naroda kroz dobro podmazan sistem duga, prenosi portal Logicno.com.

Ruski dug, model finansijske slobode
Počnimo s činjenicama: 2024. godine ruski javni dug iznosi 405,5 milijardi eura (ili 438,8 milijardi dolara), što je 20,3% BDP-a, prema izvorima poput countryeconomy.com. Za 2025. godinu, MMF ga procjenjuje na oko 21%. [Izvor: MMF] To je sitnica u poređenju sa zapadnim divovima. Ali pravi obrt? Taj dug je većinom unutrašnji: oko 80% (odnosno 351 milijarda dolara, ili 16,24% BDP-a) drže ruski akteri, poput banaka Sberbank, VTB ili Gazprombank, koje kupuju federalne obveznice (OFZ). Preostalih 20% (oko 87,8 milijardi dolara, ili 4,06% BDP-a) je spoljašnji, često u vlasništvu partnera poput Kine ili zemalja Bliskog istoka. [Izvor: Glavna riznica]

Zašto je to ključno? Unutrašnji dug je poput pozajmljivanja novca samome sebi: plaćene kamate (oko 30–40 milijardi dolara godišnje, s kamatnim stopama od 11,8%) ostaju u ruskoj privredi. Nema odliva prema stranim bankarima. Rezultat: Rusija izbjegava pritiske kojima su izložene zemlje poput Francuske, gdje 53,2% duga odlazi međunarodnim povjeriocima, a 55 milijardi eura kamata svake godine leti izvan granica.

Prema Agenciji France Trésor, oko 53,2% francuskog javnog (spoljnjeg) duga držali su nerezidenti (strani povjerioci) u 2023. godini, kroz suverene fondove (Kina, Saudijska Arabija), međunarodne banke (JPMorgan Chase, Goldman Sachs) i institucionalne investitore (američki penzioni fondovi, evropski osiguravači). To pomalo boli!

AFP: ko govori istinu o “nultom dugu” Rusije?
AFP u fact-checku viče da je lažna vijest: “Rusija, zemlja bez duga? To je netačno”, citirajući dug od 14,5% BDP-a krajem 2024. godine, prema ruskom Državnom revizorskom sudu. [Izvor: AFP] Novinarka Monique NGO MAYAG (AFP) u pravu je kad kaže da Rusija ima dug, ali zaboravlja spomenuti bit. To se zove laž propustom. I tu leži srž problema: s tako malim i prije svega unutrašnjim dugom, Rusija nije okovana poput drugih. Nema MMF-a koji nameće štednju, nema rejting agencija poput Moody’s ili S&P koje prijete smanjenjem ocjene. Upravo ta nezavisnost čini Rusiju geopolitičkim “NLO-om”. Irionično, zar ne? Provjeravaju se činjenice forme, ali ignoriše se suština: unutrašnji dug nije dug koji vas čini ranjivim.

Prednosti unutrašnjeg duga, ili kako Rusija ignoriše bankare
Imati većinski unutrašnji dug je džekpot za suverenost. Evo zašto:

• Nema spoljne ucjene: Bez značajnog spoljnjeg duga, Rusija ignoriše zapadne finansijske sankcije. Od 2022. godine, ruske obveznice isključene su iz indeksa poput JP Morgan EMBI, ali to nije važno: pozajmljuje u rubljama od vlastitih banaka. Za razliku od Francuske, koja plaća kamate američkim ili kineskim fondovima, Rusija sve zadržava kod kuće.

• Kamate se recikliraju u privredu: Plaćanja kamata idu ruskim institucijama, jačajući lokalnu privredu. U Francuskoj, ti milijardi obogaćuju banke poput JPMorgan Chase ili Goldman Sachs, koje profitiraju od državnih obveznica.

• Politička sloboda: Bez duga, nema zavisnosti. Rusija finansira svoju politiku (energija, odbrana) bez klanjanja Svjetskoj banci ili MMF-u. U SAD-u, kamate na dug mogle bi dostići 1.000 milijardi dolara godišnje do 2028. – djelimično plaćene stranim povjeriocima.

Ali pažnja, nije sve savršeno: unutrašnji dug može opteretiti lokalne banke ako privreda kihne (npr. pad cijene nafte). I sankcije ograničavaju pristup svježem kapitalu. Svejedno, za zemlju pod embargom, to je majstorski potez jer Rusija, plaćajući svoj unutrašnji dug, obogaćuje vlastitu zemlju budući da kamate ostaju u nacionalnoj privredi i jačaju lokalne institucije.

Francuska prije i nakon 1973: zaboravljena lekcija
Vratimo se u prošlost: prije zakona od 3. januara 1973. (tzv. “Pompidou-Giscard-Rothschild”), Francuska je mogla direktno pozajmljivati od Banque de France, bez kamata ili po niskoj cijeni. To je bilo poput čistog unutrašnjeg duga: država je štampala novac preko svoje centralne banke, zadržavajući kontrolu. Ali taj zakon je promijenio pravila igre, s članom 25. koji propisuje da “javna riznica ne može predstavljati vlastite efekte za diskontovanje kod Banque de France.” Jednostavno rečeno, zabranio je besplatne predujmove Banque de France državi, primoravajući je da pozajmljuje na privatnim tržištima – često stranim. Rezultat? Francuski dug je eksplodirao, porastao s 15% BDP-a 1973. na više od 100% danas, s kamatama koje iscrpljuju budžet.

Zakon je bio dio međunarodnog konteksta: usvajanje monetarističkih politika i otvaranje finansijskih tržišta 1970-ih, povezano s krajem Bretton Woods sistema (1971.) i usponom ekonomskog liberalizma.

Rusija čini kao Francuska prije 1973: pozajmljuje sama sebi preko svojih banaka i suverenog fonda (35 milijardi dolara u 2025.). Nema obavezu moljakati na međunarodnim tržištima. To je ono što je čini “slobodnom”: nema Rothschilda ili Goldman Sachsa koji utiču na odluke. A AFP, provjeravajući činjenicu o “nultom dugu”, propušta bit: unutrašnji dug nije dug koji vas porobljava.

Zašto ova istina smeta i iskorištava narode
Zemlje sa spoljnim dugom su marionete. Francuska plaća poreze za otplatu kamata stranim bankarima, na štetu škola ili bolnica. U Rusiji, s njenim unutrašnjim dugom, građani ne finansiraju bonuse s Wall Streeta. Ova stvarnost osvjetljava globalnu eksploataciju: dug nije sudbina, to je alat za držanje nacija na uzici. Fact-checkovi poput onog AFP-a koncentrišu se na bruto brojke, ali ignorišu stvarnu zavisnost. Irionično, zar ne? Viđenje finansijske suverenosti poklapa se s ruskom stvarnošću.

Rusija, NLO koji nam pokazuje put?
S dugom od 21% BDP-a, od čega je 80% unutrašnji, Rusija nema “dug” u smislu da nije pod spoljnim pritiskom. To je prava moć. Poput Francuske prije 1973, kontroliše svoju finansijsku sudbinu. U međuvremenu, zapadni narodi muče se plaćajući kamate udaljenim povjeriocima. A što ako bismo prestali vikati “lažna vijest” i pogledali činjenice? Rusija, taj NLO, dokazuje da se može živjeti bez lanaca. Sljedeći put kad vam neko govori o štednji, pitajte: a što ako bismo preuzeli kontrolu, samo da vidimo izraz lica bankara?