U jeku sve dublje krize na Bliskom istoku i sve glasnijih zahtjeva iz Washingtona, Evropa se našla pred neugodnim pitanjem: da li se vojno uključiti u sukob s Iranom ili ostati po strani?
Evropske zemlje sve odlučnije odbijaju pozive američkog predsjednika Donalda Trumpa da se uključe u vojnu operaciju osiguranja plovidbe kroz Hormuški moreuz, jednu od najvažnijih svjetskih energetskih arterija. Dok Washington traži saveznike za potencijalnu pomorsku misiju, evropske prijestonice šalju jasnu poruku: nijesu spremne da se uvuku u još jedan rat na Bliskom istoku.
Njemačka je među najglasnijima. Ministar odbrane Boris Pistorius otvoreno je poručio: „To nije naš rat. Mi ga nijesmo započeli. Što Trump očekuje? Da šačica evropskih fregata učini ono što moćna američka mornarica ne može?“
Sličan ton dolazi i iz Berlina na najvišem nivou. Portparol kancelara Friedricha Merza naglasio je da ovaj sukob „nema nikakve veze s NATO-om“, podsjećajući da je riječ o savezu čija je svrha odbrana teritorije, a ne intervencije van nje, piše tportal.
London oprezan: „Nećemo ući u širi rat“
Velika Britanija takođe ne želi otvoreno učestvovati u operaciji. Premijer Keir Starmer bio je jasan: „Budimo jasni: to neće biti i nikada nije zamišljeno kao NATO misija.“ Dodao je i da Ujedinjeno Kraljevstvo „neće biti uvučeno u širi rat“, iako sa partnerima razmatra druge načine zaštite plovidbe, poput korišćenja bespilotnih sistema za razminiranje koji su već raspoređeni u regionu.
Jedan od ključnih problema za evropske saveznike jeste nedostatak jasne strategije iz Washingtona. Diplomate i političari širom kontinenta žele da znaju koji je krajnji cilj američko-izraelske operacije protiv Irana, koliko bi sukob mogao trajati i kakav bi bio izlaz iz krize. Estonski ministar vanjskih poslova Margus Tsahkna to je sažeo pitanjem koje se sve češće čuje u Briselu: „Koji je plan?“
Bez jasnog odgovora, spremnost Evrope na vojni angažman ostaje minimalna.
Nema apetita za rat, ali pritisak raste
Uprkos pritisku iz Washingtona, većina evropskih država, uključujući Italiju i Grčku, zasad odbacuje ideju slanja ratnih brodova u Hormuški moreuz. Istovremeno, neke zemlje poput Danske poručuju da Evropa ipak treba ostaviti otvorena vrata za pomoć u osiguravanju slobode plovidbe, ali ne nužno kroz direktno učešće u ratu.
Kako navode diplomatski izvori, evropski lideri sve više osjećaju pritisak Donalda Trumpa, ali i frustraciju jer su u velikoj mjeri isključeni iz donošenja ključnih odluka. „Vrlo je malo apetita za ulazak u rat, posebno zato što se Evropa osjeća izostavljenom iz procesa“, ocjenjuju upućeni izvori.
Energetski rizik
U pozadini svega nalazi se ogroman globalni ulog: kroz Hormuški moreuz prolazi oko petine svjetske nafte i gasa. Zatvaranje tog ključnog pomorskog pravca prijeti ozbiljnim poremećajima na energetskim tržištima i rastom cijena nafte.
Upravo zato Washington insistira na međunarodnoj akciji. Međutim, Evropa, barem zasad, bira oprez. Cijela situacija otkriva dublju dilemu: koliko daleko evropske zemlje treba da idu u podršci američkoj vanjskoj politici – posebno kada nijesu bile uključene u donošenje ključnih odluka.
Za razliku od ranijih sukoba, ovaj rat Evropa posmatra sa strane, uz značajnu dozu skepse i nelagode. I dok se rasprave nastavljaju, jedno je jasno: transatlantsko jedinstvo više nije ono što je nekad bilo.
