Francuska ekonomija stoji na ivici ponora. Nakon godina neodgovornog upravljanja javnim finansijama i političke nestabilnosti, zemlja se nalazi u najtežoj ekonomskoj krizi u novijoj istoriji. Stručnjaci već mjesecima upozoravaju na ovaj scenario, ali čini se da politička elita odbija suočiti se s realnošću.

Politička kriza bez presedana
Francuska se trenutno nalazi u dubokoj političkoj krizi. Nakon glasanja o povjerenju, premijer je bio prinuđen da podnese ostavku, što je stvorilo dodatnu nestabilnost u već krhkom sistemu.

Prema najnovijim anketama, čak 61% Francuza podržava raspuštanje parlamenta i raspisivanje novih izbora. Međutim, predsjednik za sada odbija tu opciju, vjerovatno strahujući od još lošijeg izbornog rezultata. Time se Francuska nalazi u političkom vakuumu koji samo produbljuje ekonomsku krizu.

Makron je izabrao novog premijera iz istog političkog spektra i ne planira ništa novo činiti.

Ekonomski pokazatelji koji zastrašuju
Francuska je apsolutni evropski rekorder po brojnim negativnim ekonomskim pokazateljima:

Francuski javni dug dostigao je vrtoglavih 3.500 milijardi eura, što je oko 110% BDP-a. Ako se uračunaju sve obaveze, uključujući penzije državnih službenika, stvarni dug dostiže čak 7.500 milijardi eura. Čak i kada bi država prodala svu svoju imovinu, koja se procjenjuje na oko 4.500 milijardi eura, i dalje bi nedostajalo 3.000 milijardi.

Godišnji deficit javnih finansija približava se 6% BDP-a, a još je alarmantniji podatak da deficit iznosi gotovo 38% u odnosu na javne prihode. Zamislite firmu koja svake godine ostvaruje gubitak od 38% svog prometa – takva situacija jednostavno nije održiva.

Francuska drži prvo mjesto u svijetu po visini poreza i složenosti poreskog sistema, kao i po nivou javne potrošnje. Istovremeno, strukturni privredni rast iznosi samo 0,9%, što dokazuje da visoka javna potrošnja ne dovodi do ekonomskog napretka.

Finansijska tržišta već kažnjavaju Francusku
Finansijska tržišta već su prepoznala ozbiljnost situacije. Kamatne stope na francuske desetogodišnje obveznice porasle su na 3,5%, a razlika u odnosu na njemačke obveznice povećala se na 83 bazna boda. Ono što je posebno zabrinjavajuće jeste da su francuske kamatne stope sada gotovo izjednačene s italijanskim, što je nezabilježen fenomen.

Još je poraznija uporedba s drugim zemljama: kamatne stope na francuske obveznice su 41 bazni poen više od portugalskih i 14 baznih poena više od grčkih. Zemlja koja je nekada bila stub ekonomske stabilnosti eurozone sada se percipira kao rizičnija od Grčke, koja je prije samo desetak godina bila na ivici bankrota.

Dodatni razlog za zabrinutost jeste činjenica da čak 54,7% francuskog javnog duga drže strani investitori. To je znatno više nego kod drugih velikih ekonomija – Italija ima 27%, SAD 22%, a Japan samo 5-10% duga u rukama stranaca. Ova zavisnost o stranim investitorima dodatno smanjuje francusku ekonomsku suverenost.

Što se može očekivati?
Ukoliko se kriza nastavi produbljivati, Francuska bi mogla doživjeti scenario sličan grčkom, s nekoliko ključnih razlika. Grčki dug iznosio je oko 350 milijardi eura kada je zemlja zapala u krizu, dok francuski dug iznosi deset puta više. Ni MMF ni EU ne bi mogli spasiti Francusku zbog veličine njenog privrednog sistema i duga.

U slučaju daljeg pogoršanja situacije, mogu se očekivati sljedeće mjere:

• Kontrola deviznog kursa i ograničenja iznošenja kapitala iz zemlje

• Ograničenja podizanja gotovine

• Zahvatanje u privatnu štednju građana kroz posebne poreze ili prinudne zajmove

• Smanjenje penzija i socijalnih davanja

• Smanjenje plata u javnom sektoru

Takav scenario mogao bi dovesti do pada francuskog BDP-a od 5-10%, što bi predstavljalo ekonomsku katastrofu nezabilježenu u modernoj istoriji zemlje.

Znakovito je da cijena zlata kontinuirano raste i dostigla je rekordnih 3.650 dolara za uncu, što pokazuje da investitori traže sigurna utočišta u vrijeme globalne nesigurnosti. Ovo je jasan signal da međunarodni investitori očekuju daljnje pogoršanje situacije.

Kriza u Francuskoj potencijalno bi mogla izazvati i širu evropsku krizu, jer je Francuska druga najveća ekonomija eurozone. Slabljenje Francuske stavlja pod znak pitanja i samu stabilnost eura kao valute.