Dolar zbog slabosti američke ekonomije gubi svoju nekadašnju dominantnu poziciju u globalnom finansijskom sistemu, ali će najvjerovatnije uspjeti da zadrži svoju vodeću ulogu – glavna je poruka predavanja Damira Odaka na opatijskoj konferenciji Finansijsko tržište u organizaciji Hrvatske udruge banaka. U predavanju pod nazivom „Američki dolar kao globalna rezervna valuta: kako je došao i hoće li otići?“, Odak, član Administrative Board of Review Evropske centralne banke, pružio je istorijski pregled uspona američke valute na sadašnju poziciju u globalnim plaćanjima.
Udio američkog dolara u rezervama centralnih banaka trenutno iznosi 58 odsto. To je veoma osjetno smanjenje s obzirom na to da je početkom 21. vijeka njegov udio iznosio 71 odsto. U tom periodu pozicija eura i jena ostala je manje-više stabilna; euro je druga, a jen treća valuta po zastupljenosti u međunarodnim rezervama. Odak je naglasio da najbrže raste udio ostalih valuta, od kojih nijedna pojedinačno nije naročito značajna. To su prije svega britanska funta, kanadski dolar, australijski dolar i takozvane nordijske valute, norveška i švedska kruna.
Najbolji izvozni proizvod
Zvanični podaci govore da devizne rezerve država i centralnih banaka iznose 13 biliona dolara. Drugim riječima, udio američkog dolara u tim rezervama je 7,5 biliona dolara, što je otprilike četvrtina američkog BDP-a. U tom kontekstu, dolar je najvažniji američki izvozni proizvod, istakao je Odak. Međutim, kada se razmatra pozicija dolara, veoma je važno uz ove zvanične rezerve obratiti pažnju i na privatne transakcije.
To je veoma važno zato što su one mnogo veće. Ako pogledamo samo poziciju trgovine obveznicama, stranci su kupili američkih obveznica za 1,7 biliona dolara više nego što su Amerikanci kupili obveznica u inostranstvu. Međutim, prava igra je na tržištu kapitala, gdje su strani ulagači investirali kapital vrijedan kao cijeli američki BDP investirano u Ameriku.
Kada se saberu sve te neto pozicije, finansijska neto pozicija Sjedinjenih Država iznosi 1,4 BDP-a. Odnosno, toliko je više kapitala uloženo u SAD nego što je uloženo iz SAD-a u ostatak svijeta, tvrdi Odak. Pri tome treba imati na umu da dio tog novca nije efektivno ušao na američko tržište, već je posljedica rasta tržišta kapitala.
Veliki dio tog novca, čak i najveći dio, nije dug. Kako je nastao, može sjutra i nestati. Dakle, paradoks je da bi se neto finansijska pozicija SAD-a naglo popravila kada bi berza snažno pala – istakao je Odak.
Dodatni faktor koji podržava poziciju dolara jeste sigurnost, odnosno američka vojna snaga. To je najviše vidljivo u dogovorima sa Saudijskom Arabijom i Evropom. Saudijska Arabija pristala je da prodaje naftu isključivo za dolare, a Amerikanci su zauzvrat obećali vojnu podršku. Taj dogovor, iako nikada nije formulisan kao pravni ugovor, funkcioniše već oko 40 godina i snažno podržava poziciju dolara. Slično je i sa Evropom, koja je u doba Hladnog rata preuzela obavezu prihvatanja američkog dolara, dok su Amerikanci preuzeli obavezu da će braniti Evropu ukoliko bude potrebno.
Ko su konkurenti?
Ozbiljniji konkurent kada je riječ o alternativnoj globalnoj valuti jeste Kina, koja bilježi suficit od 1,2 biliona dolara godišnje nakon Trumpovog trgovinskog rata, jer je suficit ranije iznosio oko bilion dolara. To je veoma snažan temelj za kredibilitet valute, ocjenjuje Odak. Međutim, kineski juan u svjetskim rezervama prisutan je gotovo isključivo kroz specijalna prava vučenja (SDR) Međunarodnog monetarnog fonda, što je u praksi veoma nepraktična rezerva.
Zanimljivo je da niko ne drži juan u klasičnim rezervama jer čim ga neko dobije, odmah ga vraća u Kinu kupujući robu preko platformi poput Temua. Čini se da ni sama Kina trenutno nema veliku želju da forsira juan kao globalnu rezervnu valutu, uprkos njegovoj snažnoj transakcijskoj ulozi u inicijativama poput „Pojas i put“ – poručio je Odak.
"/>Kada je riječ o evropskoj valuti, euro ima dobru početnu poziciju jer je eurozona u blagom suficitu ili ravnoteži, a javni dug je umjereniji nego u SAD-u ili Kini. Međutim, dvije stvari koče euro.
Prvi problem je politička nervoza jer se svakih desetak godina (kao 2012–2013.) javlja strah od raspada eurozone, što uznemirava velike vlasnike rezervi. Drugi problem je nizak ekonomski rast koji je u posljednjih pet godina na nivou statističke greške, odnosno ispod jedan odsto.
Iako su SAD i eurozona do 2022. rasli sličnim tempom, od tada Amerika raste znatno brže. Iako se Hrvatska unutar eurozone smatra brzo rastućom ekonomijom, ukupna dinamika eurozone ne uliva dovoljno povjerenja da bi euro u ovom trenutku preuzeo ulogu dolara – ocijenio je Odak.
Tri scenarija
Kada je riječ o daljoj sudbini dolara, u prvom scenariju SAD bi mogao uspjeti da smanji neravnoteže i dolar bi trajno ostao globalna rezervna valuta koja čuva vrijednost, a ne služi više samo za finansiranje američkih deficita.
U drugom scenariju dogodio bi se nastavak sadašnje situacije laganog klizanja bez velikih šokova; dolar bi vremenom izgubio dominantnu, ali ne i vodeću ulogu.
Treći scenario uključuje jednokratni šok u kojem neko odluči da odbaci dolar, što bi dovelo do veoma brze repatrijacije dolara sa ozbiljnim posljedicama po američki finansijski sistem i stabilnost cijena.
Prva dva scenarija održavaju postojeću geopolitičku situaciju; treći je radikalna i brza promjena. Šta će se dogoditi, naravno, niko ne zna. Ja bih se, recimo, kladio na drugi scenario, dok bih prvi odbacio kao nevjerovatan u ovom trenutku – zaključio je Odak.
(Lidermedia.hr)
