Svjetska tržišta goriva ukazuju na sve ograničeniju ponudu, iako cijene sirove nafte više nijesu na proljećnim maksimumima.

Analitičari upozoravaju da problem više nije samo cijena nafte, već i ograničeni kapaciteti rafinerija, niske zalihe naftnih derivata i nova ruska zabrana izvoza dizela do kraja jula.

To znači da bi cijene goriva mogle ostati povišene čak i ako se situacija oko Hormuškog moreuza postepeno stabilizuje.

Cijene energenata snažno su porasle ovog proljeća nakon američko-izraelskog napada na Iran i odluke Teherana da preuzme kontrolu nad Hormuškim moreuzom.

Kroz taj moreuz prije sukoba prolazilo je približno petina svjetskih isporuka nafte.

Iran je zabranio tranzit brodovima povezanim sa Sjedinjenim Američkim Državama, Izraelom i njihovim saveznicima, dok su brodovi „prijateljskih“ država prolazili kroz Hormuz u koordinaciji sa iranskom vojskom.

Promet kroz moreuz nakon toga drastično je opao, što je snažno uzdrmalo tržišta nafte, tečnog prirodnog gasa (LNG) i goriva.

Sredinom juna SAD i Iran usaglasili su okvir za pregovore o okončanju rata, koji uključuje i postepenu normalizaciju tranzita kroz Hormuz.

Cijene nafte tada su naglo pale nakon objave američko-iranskog memoranduma o razumijevanju, ali su potom ponovo umjereno porasle zbog novih tenzija oko upravljanja moreuzom.

Međutim, cijene goriva nijesu pale istim tempom kao cijene sirove nafte.

To je važan signal za industriju, potrošače i centralne banke jer pokazuje da inflatorni pritisci iz energetskog sektora možda neće u potpunosti nestati čak ni ako se geopolitička situacija djelimično smiri.

Rafinerije imaju naftu, ali nemaju dovoljno kapaciteta za preradu

Jedan od ključnih pokazatelja napetosti na tržištu jeste razlika između cijene goriva i cijene sirove nafte, odnosno rafinerijska marža.

Ta razlika posljednjih sedmica značajno je porasla.

Rafinerije u Evropi i SAD-u dobro su snabdjevene sirovom naftom, dijelom iz strateških rezervi, a dijelom iz tokova sa Bliskog istoka. Međutim, problem je što globalni sistem nema dovoljno kapaciteta da tu naftu dovoljno brzo preradi u dizel, benzin i druge derivate.

„Svijet jednostavno nema dovoljno kapaciteta za preradu tolike količine nafte“, ocijenio je analitičar kompanije Sparta Commodities, Neil Crosby.

Dodao je da bi visoke cijene goriva uskoro mogle početi da ograničavaju tražnju.

Nakon što je Rusija najavila zabranu izvoza dizela, rafinerijske marže za to gorivo u Evropi dostigle su rekordne nivoe, iznad 60 dolara po barelu.

Benzin je u Evropi ove sedmice bio skuplji od sirove nafte za približno 41 dolar po barelu, što je najveća razlika od ljeta 2022. godine.

U SAD-u je pokazatelj profitabilnosti rafinerija 8. jula dostigao rekordnih 64,58 dolara po barelu.

Takve marže pokazuju da rafinerije ostvaruju veoma visoku zaradu, ali i da je tržište derivata pod velikim pritiskom. Kada razlika između cijene sirove nafte i gotovog goriva naglo raste, to obično znači da ponuda goriva ne prati tražnju.

Ruska zabrana izvoza dizela dodatno pojačava pritisak

Dodatni pritisak stvara ruska zabrana izvoza dizela do kraja jula.

Moskva je ovu mjeru uvela kako bi obezbijedila snabdijevanje domaćeg tržišta. Zabrana je ranije važila samo za trgovce, a sada je proširena i na proizvođače.

Izuzetak su jedino isporuke prema međudržavnim ugovorima.

Takve aranžmane Rusija je do sada imala sa članicama Evroazijske ekonomske unije – Bjelorusijom, Kirgistanom, Kazahstanom i Armenijom – kao i sa Mongolijom i Uzbekistanom.

Ruski izvoz dizela i benzina opadao je i prije najnovijeg talasa ukrajinskih napada, spustivši se na najniži do sada zabilježeni nivo od oko 400 hiljada barela dnevno, prema podacima analitičke kompanije Kpler.

Od početka jula obim ruskog izvoza dizela više je nego prepolovljen u odnosu na taj nivo.

To posebno pogađa kupce koji su se oslanjali na ruske isporuke, uključujući Brazil, Tursku, kao i zemlje sjeverne i zapadne Afrike.

Ako te zemlje sada počnu da traže alternativne isporuke iz SAD-a, sa Bliskog istoka i iz Indije, Evropa bi se mogla naći u konkurenciji za manju raspoloživu količinu goriva.

Na to upozorava i Natalia Losada iz konsultantske kompanije Energy Aspects.

Za Evropu je to posebno osjetljivo jer je dizel ključan za drumski saobraćaj, industriju, građevinarstvo i poljoprivredu.

Nestašica ili dugotrajno visoke cijene dizela došle bi u nezgodnom trenutku za poljoprivrednike na sjevernoj hemisferi, koji ulaze u period povećane potrošnje goriva uoči jesenje žetve.

Benzin takođe pokazuje znake ograničene ponude

Pritisak nije ograničen samo na dizel.

Rafinerijske marže za benzin takođe su snažno porasle zbog naznaka slabijeg snabdijevanja na početku ljetnje sezone putovanja na sjevernoj hemisferi.

U SAD-u su zalihe benzina u sedmici zaključno sa 3. julom pale na najniži nivo za to doba godine od 2021, prema podacima američkog Ministarstva energetike.

U Aziji su niske zalihe zadržale cijene na visokim nivoima, uprkos očekivanjima da bi Kina mogla povećati isporuke.

Ukupne zalihe naftnih proizvoda u članicama OECD-a blago su se oporavile od proljeća, ali su i dalje ispod prosjeka iz perioda od 2015. do 2019. godine.

To pokazuje da svjetska ponuda derivata tek neznatno premašuje tražnju.

Takvo tržište veoma je osjetljivo na svaki novi poremećaj – kvar u rafineriji, prekid izvoza, napad na energetsku infrastrukturu, ekstremne vremenske uslove ili novu eskalaciju na Bliskom istoku.

Za potrošače i kompanije to znači da ni pad cijena sirove nafte ne mora nužno brzo dovesti do jeftinijeg goriva.

Cijena na benzinskim pumpama ne zavisi samo od cijene barela nafte, već i od toga koliko rafinerije mogu proizvesti dizela i benzina, kolike su zalihe i koliko se tržišta međusobno nadmeću za iste isporuke.

Energetski pritisak ne nestaje preko noći

Najnoviji signali sa tržišta goriva pokazuju da se energetska kriza mijenja, ali ne nestaje.

Proljećni šok bio je vezan za naftu, Hormuški moreuz i geopolitički rizik. Sada se pritisak sve više prenosi na rafinerije, dizel, benzin i zalihe gotovih proizvoda.

To je važno za privredu jer su goriva direktno ugrađena u cijene prevoza, hrane, logistike, građevinarstva i industrijske proizvodnje.

Ako dizel ostane skup, troškovi se brzo prelijevaju na lance snabdijevanja.

Ako benzin ostane skup, pritisak osjećaju domaćinstva, posebno tokom ljetnje turističke sezone.

Ako rafinerijske marže ostanu visoke, to znači da tržište derivata i dalje šalje signal o ograničenoj ponudi, bez obzira na kretanje cijene sirove nafte.

Zbog toga bi centralne banke i vlade mogle imati problem čak i ako se cijene nafte stabilizuju. Inflatorni pritisci iz energetskog sektora mogli bi se zadržati kroz cijene goriva, posebno u Evropi, gdje su tržišta osjetljiva na uvoz dizela i poremećaje u globalnim tokovima.

Evropa je nakon smanjenja zavisnosti od ruske energije postala fleksibilnija, ali i izloženija globalnoj konkurenciji za isporuke.

Ako Brazil, Turska, zemlje Afrike i Evropa istovremeno budu tražili zamjenu za ruski dizel, cijena više neće zavisiti samo od evropske tražnje, već od globalne trke za istim energentom.

To je nova realnost energetskog tržišta: nafte može biti dovoljno, ali gorivo može ostati skupo jer nema dovoljno preradnih kapaciteta, zaliha ili sigurnih logističkih ruta da sirova nafta postane proizvod koji potrošači zaista koriste.
(Financije.hr)